Dino Ciani rođen je na današnji dan 1941. godine u Rijeci, a njegov izniman životni i umjetnički put prerano je prekinut 27. ožujka 1974. u prometnoj nesreći nedaleko od Rima. Već u najranijoj dobi pokazivao je izniman glazbeni talent i duboku privrženost glazbi, zbog čega je vrlo rano započeo školovanje na konzervatoriju u Genovi.
Nakon studija kod Biance Rodinis i Marte del Vecchio, diplomirao je na Konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu sa svega četrnaest godina. Svoje glazbeno obrazovanje nastavio je između 1958. i 1962. godine usavršavanjem u uglednoj školi Alfreda Cortota u Parizu, kao i u Lausanni i Sieni. Tijekom tog razdoblja između mladog pijanista i velikog maestra Cortota razvilo se iskreno prijateljstvo i uzajamno poštovanje.
Po završetku školovanja Ciani je započeo impresivnu međunarodnu karijeru. Nastupao je u nekim od najpoznatijih svjetskih koncertnih dvorana, među kojima su Salle Pleyel u Parizu, Carnegie Hall u New Yorku, čikaška filharmonija i Kennedy Center u Washingtonu. Na natjecanju Liszt–Bartók u Budimpešti 1961. godine osvojio je drugu nagradu te privukao veliku pozornost javnosti kao najmlađi natjecatelj, sa samo dvadeset godina.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzimaju tri nastupa u milanskoj Scali. Godine 1968. izveo je Beethovenov Četvrti klavirski koncert, 1969. Prokofjevljev Peti koncert pod ravnanjem Claudia Abbada, a 1970. Beethovenovu Fantaziju u c-molu pod dirigentskom palicom Riccarda Mutija. Svoj posljednji koncert održao je u ožujku 1974. u Chicagu, gdje je uz čikašku filharmoniju i dirigenta Carla Mariju Giulinija izveo Beethovenov Treći klavirski koncert.
Izvan koncertnih pozornica, Ciani je bio poznat po svojoj otvorenosti i ljubavi prema zajedničkom muziciranju. U svojem domu u Rancu okupljao je prijatelje i kolege umjetnike kako bi zajedno svirali, pjevali, razgovarali i dijelili radost glazbe. Među njegovim bliskim prijateljima bili su Claudio Abbado, Maurizio Pollini, Ottavia Piccolo, Romolo Valli i Leyla Gencer.
Tih se susreta s posebnom toplinom prisjećao slavni ruski pijanist Nikita Magaloff: „Predivni dani u Rancu, često sam odlazio u posjete… Svirali smo četveroručno, prelazeći s jednog autora na drugog. U tom čarobnom mjestu živjelo se za muziku.“
Tijekom svoje karijere Ciani je nastupao diljem Europe i Sjeverne Amerike, uključujući Mađarsku, Čehoslovačku, Švicarsku, Njemačku, Nizozemsku, Kanadu i Španjolsku. Njegov umjetnički interes nije bio ograničen na jednog skladatelja ili stil; jednako je predano interpretirao djela Beethovena, Schuberta, Chopina i Debussyja, nastojeći kroz glazbu graditi mostove među kulturama.
Nakon njegove prerane smrti, skupina uglednih umjetnika i kulturnih djelatnika, među kojima su bili Valentina Cortese, Claudio Abbado, Paolo Grassi, Maurizio Pollini, Giorgio Strehler i Luchino Visconti, osnovala je međunarodno pijanističko natjecanje koje nosi njegovo ime. Na taj način sačuvana je uspomena na jednog od najdarovitijih talijanskih pijanista svoje generacije, čiji umjetnički trag i danas nadahnjuje glazbenike diljem svijeta.
#Dino Ciani
