Dr. Franjo Kresnik rođen je 16. prosinca 1869. godine u Beču. Već u ranom djetinjstvu preselio se na Sušak, gdje je odrastao i završio osnovno obrazovanje. Ljubav prema violini razvila se još u dječačkim danima i obilježila njegov životni put. Iako je želio studirati glazbu na bečkom konzervatoriju, na nagovor roditelja upisao je medicinu te studirao u Beču, Grazu i Innsbrucku, gdje je stekao doktorat iz opće medicine.
Uz liječnički poziv, Kresnika je zaokupljalo pitanje nastanka i ljepote tona violine. To ga je potaknulo na proučavanje akustike i gradnje gudačkih instrumenata. Posebno su ga fascinirala djela velikih kremonskih majstora, zbog čega je redovito boravio u Cremoni, gdje je imao priliku izravno proučavati vrijedne instrumente obitelji Amati, Stradivari i Guarneri. Dugogodišnjim istraživanjem stekao je iznimno znanje o liuteriji te postao jedan od vodećih stručnjaka svoga vremena.
Nakon temeljitog proučavanja starih majstora, i sam se posvetio izradi violina. U početku je slijedio modele Antonija Stradivarija, potom Giuseppea Guarnerija del Gesùa, da bi naposljetku razvio vlastiti prepoznatljivi tip instrumenta.
Po povratku u Rijeku otvorio je radionicu za izradu gudačkih instrumenata. Tijekom života izradio je 52 violine, dvije viole i dva violončela. Njegovi su instrumenti stekli ugled među glazbenicima i stručnjacima, a brojni violinisti isticali su njihovu iznimnu kvalitetu tona i izrade. Među najvrjednijim djelima ističe se violina iz 1910. godine, koja se danas čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.
Kresnikov rad bio je priznat i na međunarodnoj razini. Na Svjetskoj izložbi obrtništva u Rijeci 1926. godine osvojio je Gran Premio s diplomom za svoje instrumente. Godine 1937. sudjelovao je na obilježavanju 200. obljetnice smrti Antonija Stradivarija u Cremoni, gdje je bio tumač gradnje povijesnih instrumenata. Već sljedeće godine, na Međunarodnoj izložbi liuterije u Berlinu, zajedno sa svojim suradnikom Carlom Schiavijem javno je demonstrirao izradu violine prema Stradivarijevom modelu. Za svoj su rad osvojili dvije od četiri nagrade dodijeljene talijanskom obrtništvu.
Svoja istraživanja Kresnik je sustavno bilježio, prikupljajući podatke o proporcijama, konstrukciji i karakteristikama vrhunskih violina. Rezultat tog rada bila je opsežna knjiga Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata, objavljena posthumno 1951. godine u izdanju Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Osim toga, proučavao je sastav lakova starih majstora te je svoje zaključke objavio u zasebnom djelu na njemačkom jeziku.
Kresnik je zagovarao osnivanje laboratorija i škole za gradnju gudačkih instrumenata na Sušaku. Iako je izradio detaljan program rada i dobio pozitivne ocjene nadležnih institucija, izbijanje rata spriječilo je ostvarenje toga projekta.
Unatoč međunarodnom ugledu, njegov je doprinos u Hrvatskoj dugo bio nedovoljno poznat. Veće zanimanje javnosti javlja se tek nakon objave njegovih znanstvenih radova. Posebnu ulogu u očuvanju uspomene na Kresnika imao je violinist i muzikolog Vladimir Fajdetić, koji je proučavao njegov život i djelo te sudjelovao u uređenju Kresnikove memorijalne sobe u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.
Dr. Franjo Kresnik preminuo je na današnji dan 1943. godine. Na posljednjem ispraćaju okupili su se brojni građani Rijeke i Sušaka, liječnici, intelektualci i uglednici, odajući počast čovjeku koji je svojim radom spojio znanost, umjetnost i vrhunsku zanatsku vještinu.
#Franjo Kresnik #Rijeka #violine
