“Živčevina polazi od riječi živac – od onoga što nas pokreće, ali i od onoga što nas iscrpljuje”, misao je od koje polazi postav izložbe Živčevina čije je sinoćnje otvorenje ispunilo Galeriju O.K. Autorica iza izložbe je Xena Županić, multimedijalna umjetnica čiji se osebujni umjetnički svijet već desetljećima razvija na sjecištu izvedbe, slike, glasa, teksta i osobne mitologije.
Otvorenje je, u skladu s konceptom izložbe, preraslo granice klasičnog izložbenog događaja – uz postavljene radove publika je svjedočila i upečatljivom performansu. No tome je prethodilo istraživanje postava koji se sastoji od videoradova, fotografija, autoportreta, knjiga i ponavljajuće zvučne pozadine koja stvara ritualni, sirovi ugođaj.
U središtu Živčevine“nalazi se ideja zamišljene tvari koja pokreće i održava život. Županić je opisuje kao nešto meko, nalik soku, što prolazi kroz živce prastarog tijela i prenosi elektricitet koji ga čini živim. Iz te poetske i istodobno gotovo fiziološke predodžbe umjetnica razvija širu priču o preobrazbi: staro tijelo dolazi do granice svojih mogućnosti, postojeći oblici počinju se raspadati, a kategorije čovjeka, životinje i anđela više nisu dovoljne za ono što tek treba nastati.
No postav izložbe nije odraz autoričinog identiteta niti je riječ o retrospektivi, već o aktivnom prikazu umjetničkog djelovanja, rada u nastajanju, procesu, koji je kreativan jednako koliko političan.
Fotografije oblikovane u formu križa uvode tijelo i njegovu reprezentaciju u simbolički prostor preobrazbe, dok videoradovi i umjetničke knjige otvaraju tragove dugotrajnog stvaranja vlastite umjetničke mitologije. Radovi pritom ne funkcioniraju kao izolirane cjeline, već kao dijelovi šireg univerzuma u kojem se neprestano preispituju granice između tijela, slike, identiteta i mita.
Otvorenju izložbe prisustvovao je, uz autoricu, tima iza izložbe: Marta Ožanić, Suzana Marjanić i Krešo Kovačiček, koji su ujedno istaknuli smisao i specifičnost stvaralačkog principa Xene Županić. Mnogi su kroz godine pisali i govorili o njenom radu, oslovljavajući je vješticom, vampiricom, bogodoricom. Međutim, ona se u tome više ne prepoznaje, “ja sam svašta, i ništa i ništo”, kaže, a Rijeka ju je objeručke prihvatila, “više nego Labin, koji ju ne poznaje”.
Posebnu dimenziju otvorenju dao je vokalni performans Xene Županić, čime je dokazala razinu svoje aktualnosti i opažanja. U njemu glas prestaje postaje tijelo za sebe, a posebnom artikulacijom riječi dobivaju vlastiti ritam i poetiku. Umjetnica ovdje polazi od pojma phoné – iskonskog glasa koji prethodi jeziku – te kroz promjene intenziteta, visine, rezonancije i boje glasa ulazi u prostor onoga što naziva „Bezslovljem“. Glas tako izlazi iz uobičajenog sustava komunikacije i postaje prostor transformacije. Međutim, riječi nisu tu samo da postoje, u službi performansa, već su smisleni odraz promišljanja ljudi, društva i događaja u ovom trenutku i na ovome mjestu, ulazeći u povijest Rijeke, u D’Annunzija, u ljude i kulturu koje čino tkivo Rijeke, u dijalekt.
Širok umjetnički put Županić teško je svesti na jedan medij ili disciplinu. Diplomirala je filozofiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, a obrazovanje iz glume i scenografije nastavila je u Milanu. Tijekom karijere djelovala je kao glumica, performerica, redateljica, književnica i vizualna umjetnica, bavila se modom te osnovala vlastiti brend Hermetika. Sudjelovala je u različitim filmskim, televizijskim i glazbenim produkcijama, a za EMI Italia snimila je i četiri disco albuma. Godine 2002. u Milanu je s multimedijalnim umjetnikom Mariom Canalijem osnovala kulturni centar Ludiialydis, zamišljen kao laboratorij eksperimenta, izvedbe, videa, tehnologije i interaktivnih virtualnih instalacija. Iste godine postala je članica Labin Art Expressa i umjetničke platforme Metal Guru. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, a među važnim suradnjama ističe se i ona s Haraldom Szeemannom na izložbi „Krv i med – Budućnost je na Balkanu“ 2003. godine.
Izložba “Živčevina” Xene Županić ostaje otvorena u Galeriji O.K. do 29. kolovoza.
Istaknuta i ostale fotografije: Franka Blažić
