Na današnji dan 1969. godine, nakon gotovo 18 godina povezanosti istočnih i zapadnih dijelova Rijeke, trolejbusni promet zauvijek je stao.
U tom razdoblju riječki su trolejbusi prešli više od 22,5 milijuna kilometara i prevezli više od 260 milijuna putnika. Ipak, 1969. godine zamijenjeni su modernijim Mercedesovim autobusima tipa 0317-K s motorima snage 210 KS, koji su – uz zvuke sirena – simbolično prošli riječkim ulicama, obilježivši kraj jednog poglavlja gradskog prijevoza.
Povijest riječkog trolejbusa započela je 24. listopada 1951., kada je prvi trolejbus u probnoj vožnji prošao trasom od željezničke stanice do Plumbuma. Samo tri dana kasnije, 27. listopada, svečano je otvoren trolejbusni promet na tadašnjem Titovu trgu, pred okupljenim građanima.
Pozitivna početna iskustva opravdala su uvođenje trolejbusnog sustava – već 1952. linija je produljena do Kantride, a uvedene su i prijelazne karte između trolejbusa i tramvaja. No, kako su tramvaji sve teže odgovarali rastućim potrebama grada, Gradski narodni odbor razmatrao je njihovo ukidanje u korist trolejbusa. Iako je ta odluka u jednom trenutku i donesena, zbog nejasnoća oko sudbine postojećih tramvaja, promet su ipak nastavili paralelno.
Ukidanjem tramvaja 1952. godine otvorile su se nove mogućnosti za širenje trolejbusnih linija. Već u ožujku 1953., tadašnje poduzeće mijenja naziv u Autotrolej, usklađujući se s rastućim zahtjevima gradskog prometa. Nedostatak vozila nadoknađen je nabavkom polovnih londonskih autobusa – popularnih “Londonaca” i “harmonika”.
Vrhunac trolejbusnog prometa zabilježen je 1961., kada je linija produžena od Krnjeva do Zameta, a voznim parkom dominiralo čak 29 vozila. No, već 1967. upozoravalo se na sve veće troškove održavanja trolejbusa. Unatoč protivljenju građana, koji su isticali ekološke prednosti trolejbusnog prijevoza, gospodarski razlozi prevagnuli su.
#trolejbus
