Rođen 8. listopada 1920. u Črnjenom kraj Žminja, Ivan (Zvane) Črnja bio je pjesnik, esejist i kulturni povjesničar. Osnovnu školu završio je na talijanskom jeziku, a 1931. školovanje nastavlja u Sušaku, gdje 1940. maturira na trgovačkoj akademiji. Kao mladić uključuje se u antifašistički pokret istarskih emigranata te 1939. osniva tajnu organizaciju Mlada Istra i uređuje ilegalni list Sloboda.
Tijekom rata djeluje kao kulturni i politički radnik. Nakon 1945. bio je glavni urednik Glasa Istre, potom urednik i glavni urednik više izdanja u Zagrebu (Vjesnik, Ilustrirani vjesnik). Studirao je pravo, uređivao časopise i biblioteke te radio kao dramaturg u Zagreb-filmu. U Istri 1969. osniva »Čakavski sabor« i kao njegov glavni tajnik pokreće niz kulturnih i znanstvenih programa (Pazinski memorijal, Aleja glagoljaša i dr.). Bio je urednik časopisa Most, vodio ediciju Istra kroz stoljeća, izvanredni član JAZU te dobitnik nagrada Mijo Mirković i Vladimir Nazor.
Objavljivao je poeziju, prozu i eseje u brojnim časopisima. U središtu njegova književnog rada nalazi se Istra; pisao je regionalno i dijalektalno, često žminjskom čakavštinom. Poezija mu je neposredna i angažirana, a proza realistično oblikovana. Autor je zapaženih kulturnopovijesnih djela, među kojima se ističe Kulturna historija Hrvatske, te televizijskih drama o Julije Klović i Marko Marulić. U esejistici je bio izraziti krležijanac, što potvrđuje i knjiga Sukobi oko Krleže. Njegova autobiografija Život u žrvnju važan je dokument za razumijevanje njegova života i vremena.
Ivan Črnja preminuo je na današnji dan 1991. u Zagrebu.
#Ivan Črnja
