Na današnji dan 1994. je premijerom predstave Ćelava pjevačica Eugènea Ionescoa otvoren prvi Hrvatski festival malih scena u Rijeci.
Festival su osnovali glumac Nenad Šegvić i kazališni kritičar Dalibor Foretić, i to u doba kada je u Hrvatskoj buktio rat. Festival je kroz godine postao značajan kulturni događaj, posvećen promociji suvremenog dramskog stvaralaštva, inovativnih teatarskih formi i mladih umjetnika. Festival je ubrzo izoštrio i svoju međunarodnu crtu, privlačeći ansamble i autore iz raznih zemalja, što je omogućilo razmjenu iskustava i širenje kulturne suradnje.
Za Riječki festival važno je bilo njegovo usko povezivanje s HKD teatrom, koji je djelovao kao svojevrsni riječki teatro piccolo pod vodstvom Nenada Šegvića. Osnovan godinu dana ranije, HKD teatar pružao je festivalu logističku i organizacijsku podršku, ali je, istovremeno, svojim specifičnim pristupom teatru predstavljao “festival u malom”. Predstave redatelja Larija Zappije, poput Tko se boji Virginije Woolf?, U očekivanju Godota, Garderobijer i Ćelava pjevačica, dale su festivalu posebnu intonaciju i karakter, a program je oblikovan tako da na festival dolaze predstave koje naglašavaju artizam glumca, bave se relevantnim temama i izvode se na neposrednoj udaljenosti od publike.
Do danas, festival je doživio 31 izdanje, potvrđujući trajnu važnost i utjecaj na hrvatsku i međunarodnu kazališnu scenu. Postao je platforma za eksperiment i istraživanje novih dramaturških i izvedbenih izraza, čime je značajno doprinio razvoju suvremenog kazališta u Hrvatskoj.
“Međunarodni festival malih scena nikad nije imao elitistički koncept, niti je mijenjao zastave u promjenama političkih okolnosti, a najbolje ga se može opisati istražujući mu uzajamnu ljubav s publikom koja ga posjećuje, u rijetko uspjelom spoju lokalnog i globalnog”, Bojan Munjin, povijest Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci.
Istaknuta fotografija: Međunarodni festival malih scena Rijeka
#1994 #Festival malih scena #NDD #Rijeka
