Na današnji dan 2000. u 77. godini života preminuo je poznati hrvatski pjevač i skladatelj te jedan od najvažnijih pionira zabavne glazbe i šlagera, Ivo Robić.
Međunarodnu slavu stekao je zahvaljujući velikom uspjehu pjesme “Morgen”, koja je prodana u više od milijun primjeraka i donijela mu nadimak “Mister Morgen”. Ta je skladba ujedno i najveći komercijalni uspjeh nekog hrvatskog glazbenika na svjetskom tržištu. Rođen je kao najstarije od troje djece u obitelji Stjepana Robića, sudskog službenika koji je gajio veliku ljubav prema glazbi, i majke Marije (rođ. Legin). Otac je vodio tamburaški orkestar, pa je Ivo već u djetinjstvu svirao violinu i pjevao u zboru. Obitelj se kasnije preselila u Bjelovar, gdje je pohađao srednju školu i s prijateljima osnovao školski dixieland sastav. U to je vrijeme živio u Gajevoj ulici, u susjedstvu budućih istaknutih umjetnika, među kojima su bili glumica Nada Kareš, kipar Vojin Bakić i Veljko Milojević, koji će kasnije postati glumac poznat pod imenom Charles Millot.
Godine 1943. odlazi u Zagreb kako bi studirao pravo, ali se istodobno počinje baviti glazbom. Nastupao je u Grill Roomu, podrumskom prostoru Gradske kavane, uz orkestar Kalmana Kočija, te u plesnoj dvorani popularnog Tucmana s orkestrom Charlija Pavlića. Iste godine uspješno je prošao audiciju na radiju te je počeo pjevati uživo na Državnoj krugovalnoj postaji Zagreb. Nakon kapitulacije Italije mobiliziran je u Prosvjetničku bojnu, što mu je omogućilo da izbjegne odlazak na bojište i nastavi redovito sudjelovati u radijskim programima.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata okolnosti nisu bile osobito naklonjene mladim izvođačima šlagera, no Robić se postupno ponovno afirmirao. Godine 1945. održao je koncert u Opatiji i nastavio suradnju s Radio Zagrebom. Već sljedeće godine oženio se Martom Goleš, koja je kasnije preuzela i ulogu njegove menadžerice. Jedno je vrijeme živio u Mariboru, gdje je nastupao na tamošnjem radiju, a 1950. dobio je angažman na terasi Hotela Kvarner u Opatiji, prostoru koji će postati snažno povezan s njegovom karijerom. Još 1949. snimio je svoju prvu gramofonsku ploču “Ti ni ne slutiš / Kad zvjezdice” za novoosnovanu diskografsku kuću Jugoton.
Uspješni ljetni nastupi u Opatiji otvorili su mu vrata međunarodne karijere. Godine 1955. dobio je prvi inozemni angažman u Bavarskoj, a ubrzo je započeo suradnju i s čehoslovačkom diskografskom kućom Supraphon, za koju je tijekom sljedećih godina snimio velik broj singlova. Već 1957. nastupio je na Leipziškom sajmu kao predstavnik Jugoslavije, a nedugo zatim za njegov se talent zainteresirala i hamburška diskografska kuća Polydor. Ugovor s Polydorom potpisao je krajem 1958., a 4. veljače 1959. snimio je pjesmu “Morgen”, skladatelja Petera Moessera, uz aranžman orkestra Berta Kaempferta. Pjesma je postigla velik uspjeh na njemačkom, britanskom i američkom tržištu. Robiću je donijela Zlatnu ploču, nagradu Brončani lav Radio Luxembourga te visoke pozicije na glazbenim ljestvicama, uključujući 13. mjesto na američkom Billboardu i 23. mjesto na britanskoj ljestvici New Musical Expressa. Nastavio je suradnju s Kaempfertom i snimio brojne singlove, a često se spominje i tvrdnja da je upravo Robić potaknuo nastanak rane verzije svjetski poznate pjesme “Strangers in the Night”.
Pokušao je ostvariti veći proboj na američkom tržištu nastupima u popularnim televizijskim emisijama poput Perry Como Showa, Ed Sullivan Showa i Dick Clark Showa. Iako je “Morgen” ušla na Billboardovu ljestvicu, veći komercijalni uspjeh u Sjedinjenim Američkim Državama ipak nije uslijedio. Unatoč tome, Robić je često nastupao za hrvatske iseljeničke zajednice diljem Amerike.
Na domaćoj glazbenoj sceni 1950-ih često je snimao prepjeve tadašnjih svjetskih hitova. Godine 1953. pobijedio je na prvom Zagrebfestu s pjesmom “Ta tvoja ruka mala” skladatelja Ljube Kuntarića. Bio je i jedno od zaštitnih lica prvih festivala u Opatiji, gdje je 1958. ostvario velik uspjeh pjesmom “Mala djevojčica”, u duetu sa Zdenkom Vučković. Tijekom 1960-ih ostvario je niz pobjeda i zapaženih plasmana na festivalima u Splitu i Zagrebu s pjesmama poput “Moja kala”, “Crne marame”, “Golubovi” i “Zbog čega te volim”. Upravo su šezdesete godine predstavljale vrhunac njegove popularnosti, a u to se vrijeme pojavio i u filmu “Ljubav i moda”.
Promjene u glazbenim trendovima tijekom 1970-ih, kada su na scenu stupili beat i rock sastavi, potaknule su ga da se više posveti međunarodnim turnejama. Nastupao je u Njemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji, a redovito je sudjelovao i na regionalnim festivalima poput onih u Krapini, Slavoniji i na Kvarneru.
Uz pjevačku karijeru, Robić je bio i plodan skladatelj. Među njegovim najpoznatijim autorskim pjesmama nalaze se “Rodni moj kraju” (1947.), “Srce, laku noć” (1954.), “Samo jednom se ljubi” (1957.) i “Mužikaši” (1966.). Bio je iznimno glazbeno nadaren te je svirao više instrumenata, uključujući klavir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas.
Veći dio života proveo je mirno, dijeleći vrijeme između Zagreba i Opatije. Kuću je sagradio u Ičićima, gdje je boravio veći dio godine. Nije imao djece, a sa suprugom Martom ostao je do kraja života. Preminuo je 9. ožujka 2000. godine u Rijeci te je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoju. Nekoliko dana prije smrti sastavio je oporuku, koja je kasnije izazvala sporove između njegove supruge i članova obitelji.
#Ivo Robić
