Neku večer sam u Opatiji, u posh butiku ženskog rublja Lisca, ugledao dvije časne sestre. Izvana, kroz stakleni izlog između poster/plakata manekenki i lutki u intimnom/sexy ženskom rublju vidio sam časne kako u rukama rastežu i prema neonskom svijetlu na stropu butika podižu one starinske ženske gaće boje kože, s već ugrađenim “štipaljkama” za najlonke. I te gaće stižu sve do pupka. Znam jer smo takve nosili u vojsci.
Lijepo je kako je putopisac Lovett Fielding Edwards već krajem tridesetih godina 20. stoljeća Opatiju/Abbaziju opisao kao noćnu moru, ne zbog časnih u buticima, nego zbog drugih stvari… i zato dostatan broj Opatijaca voli dočekati zoru na otvorenome i gledati kako se mora pretvara u dnevni horror. A i lijepo je kada te ranojutarnji špacakamin nađe na nekoj klupi, potapša i kaže: “Mačak, hodi doma ili kod Barića, sad će ovi ludi jutarnji bičiklišti i joggeri, ne želiš to vidjeti!!!”. Barić je starinski caffe bar, malo s boka, ali opet u centru Abbazije. Otvara se u pet ujutro i tamo se skupljaju svi simpatični reptili i noćni leptiri Opatije.
Krijesnice se uglavnom pare krajem kolovoza. Na livadama kraj kakve vode jer im paše vlaga. Pokače se na vlažne stabljike svih mogućih trava ili biljaka, upale lampice i there you go. U kotlini između Sovinjaka i Velog Mluna, na staroj cesti od Buzeta prema Motovunu (grad poznat po bivšem filmskom festivalu, hehe) ugledali smo na takvoj jednoj livadi, pored mosta MILIJUN krijesnica. Zapravo nismo odmah pomislili da su to krijesnice. Bila je mrkla noć, a taj dio ceste je ionako u priličnom mraku. Rijeka Mirna/Quieto je napunila kotlinu i tu livadu svojom vlagom, a stvorila se i ona niska magla, poput one dim gluposti iz disco klubova. Ugledali smo to ludo svjetlo, zelena magla, zaustavili auto, ugasili svjetla i ušli u taj “natural disco club”. Krijesnice metar u visini. Sjetili smo se Tim Burtona i progutali trip. Rijeka Mirna je nekad bila plovna, a Livade, mjesto u motovunskoj šumi, ispod Motovuna (grad poznat po bivšem filmskom festivalu), su nekad bile riječna luka. U toj šumi raste/micelira pun kurac tartufa. Jedne godine zbog suše… naslov u novinama… ”nestašica tartufa… tartufari nervozni… psi tartufari zbunjeni…”.
Kao mali imao sam single ploču one ruske pjesme “Kalinka”. Omot je izgledao nekako ozbiljno. Nekako mi je u glavi ostalo da refren ili neki dio stihova zvuči… kakain… kakain… kakainkamaja.
Puno godina kasnije… rad na kazališnoj predstavi “Marš”… La Marche… po tekstu Jean Marie Koltesa. U Marganovu u Harteri. U predstavi je sudjelovalo par bjeloruskih baletana, zaposlenih u HNK Ivan. pl. Zajc u Rijeci. (op.a. to je kazalište u Rijeci, hehe).
Na nekoj pauzi, u želji da se malo upoznamo, nisam našao bolju/logičniju temu nego “Kalinku”. Na zidu Hartere, iznad Rječine sam Bjelorusa pitao: “…znaš ona stara pjesma…Kalinka…pa taj refren… kakain… kakain… Što vam to znači?”.
Tip me pogledao, ustao i otišao. Imao je crnu ježastu kosu i malo kose oči.
“Jebote, napizdio sam Mongola, ne voli tu pjesmu, ne voli Ruse… wtf!!”, pomislih, malo titravo.
Pojavio se drugi Bjelorus baletan i ispričao sam mu što se dogodilo i što se ovaj napizdio?
“Gle, kakain znači kokain na ruskome… i nije čudno da se ovaj napizdio… ne voli ni pomisliti o drogama… ni ja!”.
Razrogačenih očiju i sav u čuđenju i bez mogućeg razmišljanja i znanja koliki ću glupan ispasti, izgovorim: “ČEKAJ… što vi iz tog nekadašnjeg carstva… mraka i muke… stepe i Sibira… Moskve… leda i blata… Hermitagea i ničega… imate pjesmu… svjetski znanu… koja slavi kokain… i to…1860. godine?????”. I ovaj drugi Bjelorus baletan se ustao i otišao.
Kalinka dolazi od kalina krasnaja, što je biljka, crveni viburnum. Kalina je puna vitamina C, čajevi se koriste kod prehlade, dobri su za cirkulaciju etcetcetc. Kalinka nije narodna/folk pjesma. Napisao ju je Ivan Larionov 1860. godine za nekakve kazališne svrhe. Kakain… kakain… kakainkamaja.
Michael Caine (British actor) je ispričao anegdotu. Snimao je film na Filipinima i bio je pozvan na nekakav very posh tulum u Manili. Predstavljali su ga ostalim gostima, rukovao se i pijuckao s njima i u jednom trenutku je primijetio da ga domaćica/šefica tuluma ružno i čudno gleda. Nakon nekog vremena domaćica mu je mahnula i pozvala ga na stranu i pitala :“…Jeste li Vi diler droge?”.
“Ne, zašto pitate?”, odgovorio je Caine.
“Zašto Vam se svi obraćaju sa… my cocaine?” (izgovorite to British).
Glazbena preporuka
– Masayoshi Fujita – Migratory (2024)
– Lyam – The art of letting go (2024)
– Lia Kohl – Normal sounds (2024)
– Laurie Anderson – Amelia (2024)
– Coco & Clair Clair – Girl (2024)
– Pyron – Exhaust (2024)
– The Jesus Lizard – Rack (2024)
– Laurence Pike – The Undreamt-of Centre (2024)
– Butthole Surfers – SVE SVE SVE
– Mariam Rezaei – Bown (2023)
– Ibukun Sunday – Harmony/Balance (2024)
– Larry Mullins – Camyssonia (2024)
– Periga and Ulla – Jazz Plates (2024)
– Alan Sparkhaw – White Roses , My God (2024)
– Flux Information Sciences – SVE SVE SVE
– William Basinski – September 23 (2024)
– XIU XIU – 13”Frank Beltrame Italian Stiletto with Bison Horn Grisp (2024)
#Kalinka #Lovett Fielding Edwards #Motovun #Na putu #Opatija #Sovinjak
