Razgovor povodom objavljivanja albuma Fauna 2025. godine, čiji je koncert održan 27. listopada prošle godine u Močvari, što je 25. po redu studijski album Dunje Knebl, a koji donosi bestijarij hrvatskih tradicijskih pjesama. Njezin etnoglazbeni životni put možemo odrediti njezinim trima odrednicama iz različitih razgovora: „Glazba je moj život, moj život je glazba“ (kako glasi umjetničina biografija i autobiografija na njezinoj web-stranici https://dunjaknebl.com/w2/), „pjevačica međimurske melankolije“, „međimurske Murder Ballads“ (povodom objavljivanja CD-a 33 balade, 2017), a sada i kao prva naša etnoglazbenica koja je tematski zaokružila život životinja.
Fauna je u cijelosti posvećena bestijariju hrvatskih tradicijskih pjesama, i to zanimljivo nakon što ste posljednji album posvetili ženskom pitanju. U čemu se žensko i životinjsko pitanje u tim pjesmama podudaraju i što Vas je usmjerilo prema tematskim albumima?
Odlučila sam prije nekoliko godina raditi tematske albume kako bih stare tradicijske pjesme još snažnije pričale o nama, našim sudbinama i o onome što nas okružuje.
Već sam davno uočila kako prastare tradicijske pjesme često govore i o tome što nas ljude muči u ovom, sadašnjem trenutku, pa me tako privukla ideja da pokušam naglasiti svojstvo svevremenosti tradicijskih pjesama. Nakon pričanja priča pomoću pjesama na albumima Songbook Songs i Tamo gori, slijedi album Moje srce se reskoli s Adamom Semijalcem koji je svojevrsna povijest ratova u Hrvatskoj, ali ne kroz pogled ratnika, već onih koji u ratu „ne sudjeluju“, onih koji ostaju „kod kuće“, ali isto tako teško snose tragične posljedice ratova. Bilo je već ranije na nekim mojim albumima dosta pjesama o ženama i njihovim stradanjima u ratnim okolnostima, pa sam konkretizirala temu da ona bude o svevremenosti starih pjesama gdje se opisuju nedaće žena i njihov podređeni i tragični položaj, ne samo u ratnim okolnostima. Nakon što sam s Ninom Romić i Jelenom Galić skovala plan o zajedničkoj suradnji pri stvaranju albuma, nije bilo teško odabrati neke zaboravljene stare pjesme koje su nas dirnule ne samo lijepom glazbom, već i različitim ženskim sudbinama u prošlosti koje bi isto tako mogle biti aktualne u današnje vrijeme.
Kad sam odlučila napraviti album o životinjama i njihovima sudbinama opjevanima u hrvatskim tradicijskim pjesmama, logičan slijed bio je da među njima budu i pjesme o njihovim stradanjima, bilo da su za to krivi ljudi ili okolnosti u kojima su im se odvijali životi.
Provedite nas kroz pjesme Faune u kojima se tematizira težak položaj životinja u našem suviše ljudskom svijetu: npr. u pjesmi o konju, konj se žali na svoga „gazdu“ koji ga drži gladnog i žednog vezanoga ispred krčme. Pritom pjesma o razderanom u kuhinjskom loncu jedna je od atipičnih koja se gotovo može uzeti kao pjesma o pravima životinja.
Da, pjesma o konju i zecu mogle bi se okaraktizirati kao životinjske protestne pjesme. Zanimljivo je da se varijante pjesme o zecu mogu naći i u nekim drugim slavenskim zemljama.
Navodim što je Valentina Sertić (Glazba.hr) zabilježila o Fauni:
Premda bismo naivno mogli očekivati bar jedan disneyevski portret u tom malom bestijariju, prikazane životinje vezane su najprije uz krvave korijene basni i bajki, koje su njihovi zapisničari stoljećima cenzurirali i polako svodili na sretan kraj, a zatim uz kvarnu ljudsku prirodu. U začaranoj gori Dunje Knebl uvredama se loptaju žaba i rak, mačak traži srodnu dušu, a pčelica stan. U nekim su pričama životinje ogledalo ljudima, a u drugima pak veza s onostranim.
No nije sve projekcija, igra ili magija. Pjesma “Konj” donosi potresnu priču o doratu čiji je vlasnik rob svoje ovisnosti o alkoholu, dok “Zec” iz prve ruke prenosi kako ga svlače i stavljaju na ražanj. Ptice zaziru od suživota s ljudima, a pčelica uči da obitelj nije uvijek i dom. Ljubav se nameće kao velika tema spleta, ali tragedije ostavljaju snažniji utisak.
Koliko ima takvih „životinjskih“ pjesama koje tematiziraju živote životinja, u odnosu na one u kojima su životinje tek personifikacija ljudskih stanja, osjećaja?
Nisam željela da sve pjesme budu samo o tužnim sudbinama (nekih) životinja, nego zanimljiv presjek različitih priča s različitim pristupom u pripovijedanju. Uvijek napravim dosta širok početni izbor za neki budući album, tako da mogu u konačnici odabrati pjesme koje će biti različite i po melosu, i po ritmu, i po atmosferi, da album bude što zanimljiviji.
Na albumu Fauna je 11 pjesama od kojih su Jelen i Samec prez para o samoći i usamljenosti, Konj, Tičica i Zajec daju realistične opise patnje izazvane ponašanjem nas ljudi, Riba, Košutica i Zmaj zvuče mistično i možemo sami nagađati koje je njihovo značenje, stvarati svoje interpretacije. Žaba je šaljiva, a pjesme Maček i Čmelica mogli bismo opisati čak i kao ljubavne priče sa sretnim završetkom.
Ivan Laić povodom Faune na portalu Ravno do dna navodi sljedeće: „Ono što Faunu doista čini jednim od najboljih albuma Dunje Knebl, osim njezine standardno dirljive izvedbe (da se još jednom ponovim, smatram da rijetko tko na sceni tako lijepo frazira kao ona) fina je tekstura koju čine zvukovi iz neobičnih instrumenata za čije je sviranje zadužen Margeta. Njihov popis je podugačak, a uz razne udaraljke, klavire i ksilofone uključuje i neka glazbala za koje većina vjerojatno nije ni čula.“ Kako je došlo do suradnje s Rokom Margetom… Pritom od brojnih instrumenata koje koristi svira i na loncu i na rifljači…
Do suradnje je došlo kad mi ga je preporučila Vanesa Petrac koja je svirala s Rokom u grupi Et’nas (pohađala je inače moje etno-radionice, a sada već godinama uspješno muzicira u duetu Cura i dečko, stvara, pleše i pjeva u kazališnim komadima, sama vodi radionice pjevanja, piše pjesme i komponira). Naime, iz moje grupe Kololira otišao je Martin Turšić, pa smo trebali zamjenu. Odmah sam shvatila kako je Roko izuzetan muzičar, ali odmah smo bili i „na istom valu“ što se glazbe tiče; razumjeli smo se jako dobro po pitanjima kakav želimo pristup onome što stvaramo. Od tada je prošlo osam godina i Roko je cijelo to vrijeme širio svoje znanje sviranja na brojnim novim/starim instrumentima i usavršavao se u tome. Osim što na koncertima istovremeno i/ili naizmjenično svira na nekoliko instrumenata, on povremeno i zapjeva. A instrumenti ne moraju biti oni koji su definirani kao instrumenti, nego su to sve stvari koje se njemu čine adekvatnima za proizvesti neki zvuk ili ritam za određenu pjesmu. Pri tome stvara jedinstvene aranžmane koji se savršeno stapaju sa starim zaboravljenim pjesmama, poput prekrasnih bajkovitih podloga za čarobne, a katkad mračne priče iz davnina. Složili smo se da u konačnici sve treba zvučati bajkovito, mistično i onako kako osjećamo pojedine pjesme.
Povodom nedavne promocije autobiografske slikovnice Život na selu Luke Omana, među ostalim, napisali ste sljedeće: „Priča sa sela Luke Omana najpotresniji je tekst koji sam pročitala u proteklih nekoliko godina. Dojam je pojačan fantastičnim ilustracijama Kaje Kajfež koje osim lijepoga prikazuju naličje onoga što je mnogim bićima na zemlji svakodnevica. Mislila sam da je najsnažniji ‘protest’ protiv nas ljudi i našeg postupanja prema drugim bićima s kojima živimo iskazan u nekim mračnim tradicijskim pjesmama i pričama.“ Tom ste prigodom izveli Tičicu u kojoj „tičica pisana“ odbija ići kraljevoj sestrici jer zna da bi je oni pojeli: „tvoje dekle kljuneka odsekle, / Tvoji slugi žute čizme zuli,/ Huda gospa bi mi meso skosla“.
Da, to je jedna od mnogih varijanti pjesme o ptici kojoj nude mnoge blagodati i bogatstva, „zlatni kavez“, ne bi li je „kupili“, zatvorili i privolili da pjeva samo za jednog gospodara, one pjesme koje naruče. U svim varijantama te osnovne priče-pjesme ptica, u ovom slučaju „tičica“ odbija jer više voli svoju slobodu. Nije teško pretpostaviti da se radi o pjesmi koja govori o čovjekovoj želji za slobodom i da se pjevala u vremenima ropstva kad se nije smjelo javno i glasno protestirati protiv ugnjetavanja onih koji su bili bogati gospodari. Već sam ranije snimila tradicijske pjesme odabrane iz raznih starih pjesmarica sa sličnom „pričom“, pa je tako u popijevki Spevala mi papiga (s istoimenog albuma), a zabilježenoj u Hrvatskom zagorju glavni lik papiga (!) koju zovu da dođe živjeti u „visoke dvore“, a ona odgovara da će radije letjeti u zelene gore gdje će si slobodno pjevati „sakojačke pesme“.
Navodite da na albumu postoje i neke mistične pjesme, a pritom je zanimljivo da album započinjete i zaokružujete upravo temom samoće.
U današnje vrijeme nevjerojatnih tehničkih dostignuća kad je moguće povezati se s bilo kime na svijetu, ljudi su usamljeniji nego ikad. Komunikacija se svela na buljenje u ekrane.
Zanimljivo mi je bilo kad sam naišla na stare tradicijske pjesme koje govore o samoći/usamljenosti životinja, o tome kako „nemaju para“ (par = partner u životu). To su na albumu pjesme Jelen i Samec prez para. Te pjesme mogu biti shvaćene bukvalno, ali i u prenesenom smislu – one se mogu odnositi na nas ljude.
Ono što je dodatno prisutno danas u životinjskom svijetu je da izumiru neke vrste, pa je tako i statistički manje mogućnosti da si nađu svojeg partnera u životu.
Nažalost, čovjek je često krivac za uništavanje okoliša, a time i životinja kojima je tamo dom.
I završno, povodom koncerta u Lisinskom prošle godine kojim ste obilježili 30 godina diskografske karijere Aleksandar Dragaš u Jutarnjem listu (13. ožujka 2025.) napisao je sljedeće: „Da je Bog htio da jutros odem s ovoga svijeta, otišao bih sretan. Veličanstvena pjevačica u Zagrebu!“ Kojih se tekstova-prikaza o svome radu rado prisjećate?
Bilo je dosta predivnih tekstova ovih trideset-i-nešto godina napisanih s puno razumijevanja. Izdvojit ću samo nekoliko, ali to bi mogli biti i neki drugi.
Možda ovako sve sročeno na ekranu izgleda kao da je riječ o teško provarljivoj elegiji davno minulih vremena, no nije tako. Dunja Knebl posjeduje istančanu sposobnost za napraviti jezgrovitu priču koja odiše univerzalnim duhom. Te tradicijske pjesme puno pričaju i o našoj sadašnjosti koja je, gledamo li umjetničke izričaje, nametnula ograničenja u izričajima i percepcijama u želji za kreiranjem nekog boljeg svijeta, ali svijeta koji panično bježi od teških tema, time djelomično i od srži sudbina i ljudskog postojanja. Živimo u vremenu kad se i srž lirskog djelovanja izmaknula iz one pozicije u kojoj je eonima prije postojala, a to su duboki trenuci tuge iz kojih izlazi vapaj za životom, ljepotom i skladom kao spasonosni lijek za dušu koju razdiru teške životne okolnosti.
Dunja Knebl upravo tako pjeva i interpretira. Ona pjeva pjesme koje su nastale iz nužnosti duše, a ne zbog pukog brojanja tantijema. Bilo bi previše površno samo reći da ona održava duh naše tradicijske glazbe, već je točnija tvrdnja da se ona u toj dubokoj i često tajnovitoj škrinji nadahnjuje upravo onim vječnim što nas određuje i što će nas vjerojatno nastaviti određivati bez obzira na sve prolazne pomodnosti.
Zoran Stajčić (Ravno do dna) o albumima Sonce i Moje srce se reskoli
Dunja Knebl i Roko Margeta, pjesmom su i svirkom stvorili snovitu atmosferu zahvaljujući njenom osebujnom glasu i neobičnim instrumentima koje sviraju. Afrička kalimba i indijski harmonij čudesno toplog zvuka, uz različite frule i udaraljke, te zvonki Dunjin glas stvaraju atmosferu somnambulnog i nadrealnog koja me sinoć jako asocirala na Marca Chagalla. Još kad je pjevačica rekla da se novi album zove Fauna sve mi se posložilo.
Ljiljana Lekanić o koncertu u Sisku[1]
U slučaju albuma ‘Fauna’ Dunja je ta koja usamljeno sjedi i meditira uz zatvorene oči u nekoj šumi, a oko nje se kreće životinjski svijet i otkriva joj svoje priče. I kao da sve te životinje koje joj se javljaju simbolično predstavlja vrhunski multiinstrumentalist Roko Margeta.
Nikola Knežević (Music Box) o albumu Fauna
Rad Dunje Knebl me često podseti na crtane filmove. One dugometražne, magične, što zaustavljaju dah i ispunjavaju toplinom.
… ja iznova razmišljam o kombinaciji ovo dvoje umetnika. Izuzetan su, očaravajući spoj, koji je već ranije dokazan, posebno na izdanju Svilarica svilu prede (2019). Imam utisak da zajedno maštaju, „rastu” i „lete” kroz instrumente koje su odabrali za svaku „stvar”.
Prekrasno, atmosferično aranžiraju, pa se čini da su sve ovo njihove autorske kompozicije. Oblikuju pesme na svoj način, bez previše pardona prema tradiciji kao takvoj, prema korenu. Dunja i Roko prave novu tradiciju.
Nasuprot pesmama koje je neko znan komponovao, da bi vremenom ušle u narod, ovde imamo obrnut slučaj – anonimne tvorevine iz naroda postale su „autorske”, Dunjine i Rokove.
Marija Vitas (World Music asocijacija Srbije) o albumu Songbook Songs, o meni i Roku kao stvaraocima:[2]
Dunja Knebl, www.dunjaknebl.com/
Diskografija. Studijski albumi:
1. Čuješ, golub, čuješ, MC, 1994., Morje kak Međimorje; 2. …jer bez tebe nema mene, MC,CD, 1996. ORFEJ e; 3. Croatian Folk Songs from Međimurje, MC, 1998., Trottel Records, Budimpešta; 4. Iz globline srca, MC,CD, 1998., Dancing Bear; 5. Četiri frtalji, MC,CD, 2000., Dancing Bear; 6. Da sam barem guska, MC,CD, 2002., Dancing Bear; 7. Polje široko, nebo visoko, CD., 2005., Dancing Bear; 8. Kite i kitice, CD., 2007., Dancing Bear; 9. Dođe Božić, oj koledo, CD, 2008. Dancing Bear (suradnici: Nina Romić, Tomo Sombolac, Damjan Čakmak); 10. Spevala mi papiga, CD, 2009., Dancing Bear; 11. Jelen pase, CD, 2010. Dancing Bear (suradnik: Tomo Sombolac); 12. Tamo doli, (Dunja Knebl & Kololira), CD, 2013; Dancing Bear; 13. I Mara i cvetje, (Dunja Knebl & Kololira), CD, 2015; Kopito Records; 14. From over There to Over Here 1 USA & England (2014) ; 15. From Over There to Over Here 2 – Indonesia (2014) ; 16. From Over There to Over Here 3 – Russia (2014); 17. 33 balade, CD, 2017; Geenger Records & Zvuk Močvare; 18. Love Li(v)es (2019); 19. Svilarica svilu prede (Dunja Knebl & Roko Margeta) (2019); 20.Tamo gori, (Dunja Knebl & Kololira) Bandcamp, 2020; Geenger Records: 21. Songbook Songs (Dunja Knebl & Roko Margeta), Geenger Records, 2021; 22. Sonce (Zoran Majstorović & Dunja Knebl), Geenger Records, 2022; 23. Moje srce se reskoli (Dunja Knebl & Adam Semijalac) (2023); 24. Bilo je sada (Dunije – s Ninom Romić i Jelenom Galić) Menart, 2024; 25. Fauna (Dunja Knebl & Roko Margeta), Geenger Records, 2025.
Live online izdanja: Dunja Knebl Live 1995 – 1996 – Traditional Folk Songs from Croatia (2014) https://dunjaknebl.bandcamp.com/album/dunja-knebl-live-in-1995-1996-traditional-folk-songs-from-croatia; Dunja i Irina Live – Traditional Folk Songs from Croatia (2015) https://dunjaknebl.bandcamp.com/album/dunja-irina-live-traditional-folk-songs-from-croatia
[1] https://www.perkatonic.com/hr/article/155/koncert-ajmo-u-skwhat-w-dunja-knebl-roko-margeta-lipe-drugi-080225-sisak-impresija-glazba-nostalgija-world-music
[2] https://worldmusic.org.rs/2022/02/10/magazin-etnoumlje-usi-pisu-dunja-knebl-i-roko-margeta-songbook-songs-recenzija-albuma/
Istaknuta fotografija: Doringo Photography; Dunja@Mochvara
#album #Dunja Knebl #fauna #razgovor #Suzana Marjanić
