U utorak, 3. rujna s početkom u 19 sati u riječkog Galeriji Principij otvara se izložba fotografija Sekcije mladih Fotokluba Rijeka.
Izložba RIJEČKE ROCK HIMNE – interpretacija stihova fotografijom nastala je u radu s polaznicima Sekcije mladih Fotokluba Rijeka koju vodi Sanja Polić Živković, odnosno kao rezultat njihovog rada tijekom školske godine 2023./2024.
Evo što je napisala voditeljica o izložbi:
“Svaku jesen započinjemo novom tematikom, kako bi naš rad kroz godinu imao glavu i rep te kako bi na kraju zaokružili koncept za svoju izložbu. Razmišljala sam što ponuditi mladima ove godine, da im bude zanimljivo, povezano s našim gradom, a da im uz to i razvija interes za različite aspekte fotografije. Odlučila sam priču malo začiniti stihovima, i to ne bilo kojim, već onima na kojima su mnoge generacije odrastale (pa tako i moja ) te koje su ukorijenjene u DNA našeg grada.
Za temelj sam uzela YouTube playlistu „Riječke rock himne“ kreiranu po istoimenoj knjizi „renomiranog riječkog pisca Zorana Žmirića. I tako smo se počeli baviti interpretacijom stihova fotografijom. Kroz seriju radionica, svaku subotu ujutro slušali smo jednu skladbu, posebno čitali tekst pjesme te kretali u šetnju gradom kako bi prenijeli svoje doživljaje i emocije ili atmosferu pjesama u fotografije. Bio je to vrlo izazovan zadatak za mlade fotografe s ciljem tumačenja i pretakanja stihova legendarnih riječkih rock himni u vizualnu umjetnost te bilježenja svojih dojmova u kadar.
Krenuli smo s Ogledalima i ogledalom. Uz zvučnu kulisu skladbe „Ogledala su oko mene“ grupe Ogledala, koristili smo i predmet ogledalo kao rekvizit te hvatali u kadrove svoju percepciju stvarnosti. Nastavili smo s grupom Gipss i skladbom „Djevojčica“, E.N.I.- cama i „Oči su ti ocean“. Uslijedili su još Vrijeme i zemlja: „Kišni dan“ , Morso: „Izlog“, Metrobolik: „Kada noć padne na grad“. To su bile skladbe gdje je interpretacija bila vrlo sugestivna i relativno jednostavna za izvedbu, jer su se mladi mogli osloniti i na doslovne slike, često sadržane i u samom nazivu skladbe. Počeli smo otkrivati i koliko je naziv fotografije važan za fotografiju. Razgledavali smo izložbe postavljene u „Galeriji Principij“ te komentirali slučajeve u kojima je naziv „pogođen“ i izdvajali one gdje je, neovisno o kvaliteti fotografije, naslov mogao biti bolje izveden. Izgrađivali smo svoje stavove i oblikovali mišljenja. Nastavili smo stjecati nova fotografska znanja, razvijati svoje vještine i kreativnost. Obradili smo i skladbe koje nisu „na prvu“ pružale rješenje te koje su dodatno poticale na promišljanje pa čak i planiranje kadra. Denis Kraljević: „Da li to nešto nedostaje“, En Face: „S dlana boga pala si“, Laufer: „Svijet za nas“, OŠ sulud III: „Droga u meni“ te Urban: „Odlučio sam da te volim“.
Stigli smo popratiti i nekoliko gradskih manifestacija kao što su Međunarodni riječki karneval, regata Fiumanka, Dani Trsata. Bili smo i u interpretacijskoj šetnji Srdočima pod vodstvom Zorana Krušvara, a u svakom polugodištu sudjelovali smo na fantastičnim radionicama Camere Obscure profesora Borislava Božića, gdje smo kao fotoaparat imali običnu kutiju za cipele. Okušali smo se i na radionici portreta Drage Vejnovića, koji snima portrete drvenom kamerom, popularnom afganistankom. Osim terenskih snimanja i radionica radili smo analizu fotografija, uočavali trenutke za napredak. Važno je bilo proći i kroz cijeli postupak odabira, priprema i slanja fotografija na razne foto natječaje. Sudjelovali smo na godišnjem foto natječaju povodom dana Sv. Vida, ove godine na temu: “Kišna Rijeka, Rijeka pod kišobranom”, a naša članica Lena Žižak je osvojila i nagradu žirija na mjesečnom foto natječaju Primorsko-goranske županije.
Cijelo to vrijeme vozili smo višestruko paralelni slalom. Bili smo fokusirani na tehnički razvoj, uključujući baratanje osnovnim postavkama fotoaparata, kompoziciju, osvjetljenje, ali i na stvaralački rad, izražavanje svojih ideja i emocija, uz otkrivanje lokalne glazbene scene, bogate glazbene baštine grada Rijeke, s posebnim naglaskom na rock glazbu i njenu ulogu u kulturnom identitetu grada.
Smatram kako ovaj način rada svakako doprinosi razvoju tehničke kulture među mladima, potiče kreativnost i umjetnički izričaj te promiče dijalog o vezi između glazbe i vizualne umjetnosti u gradu Rijeci.
Pred vama je, dakle, izložba koja predstavlja kolekciju fotografija koje interpretiraju stihove riječkih rock himni, promovirajući tako lokalnu glazbenu scenu i kreativni rad mladih u zajednici, a izlažu abecednim redom: Lucija Čugalj, Eva Gašpić, Marina Mihaljević, Laura Pavičić, Ana Repac, Ema Repac, Teodor Rogić, Emilie Stephan i Lena Žižak.“
