Povodom izložbe Svena Stilinovića u Galeriji O.K., koju još možete pogledati do četvrtka, 11. prosinca, od 12.00 do 17.00 sati, objavljujemo popratni tekst izložbe koji je napisao povjesničar umjetnosti Branko Cerovac.
Grafike iz mape grafika Đorđa Andrejevića Kuna (1904.–1964.) / konceptualna interakcija – posvajanje od strane suvremenog umjetnika Svena Stilinovića (naljepnice, signatura).
Postav izložbe sastoji se od devet listova iz jednog primjerka grafičke mape poznatog srpskog (poljsko-njemačko-srbijanskog podrijetla) antifašističkog borca u Španjolskom građanskom ratu i u NOB-u, odnosno likovnog umjetnika Đorđa Andrejevića Kuna. Ove grafike većeg formata (40 × 52 cm), objavljene 1946. (a kreirane za II. svjetskog rata, NOB-a, 1943.–1944.), iz kolekcije su Svena Stilinovića, odnosno MMC d.o.o. Rijeka, a u tom segmentu (Kunove grafike) izložbe „suprotstavljene“ su instalacije (krhotine razbijene čaše i okrvavljeni list bijelog papira, 2019.) performativne provenijencije: ostaci, tragovi performansa Svena Stilinovića, izvedenog ljeta 2019. na Art kampu Empeduja (plaža Bivio, Rijeka), kad je umjetnik tom čašom samog sebe udario o čelo. „Glup način da se postane priznati umjetnik“, zar ne? Inicijali S. S. „sliče“ na zloglasne „esesovske“ oznake, za što Artist nije kriv.
Kunove su grafike, doduše, bile izložene u Rijeci kao dio izložbe „Signali nad gradom“ u koncepciji Slavena Tolja, prije deset godina, 2015. (Ibidem: Nela Valerjev Ogurlić, Fašizam nekad i danas, Signali nad gradom, Novi list, 7. 5. 2015.). No Stilinovićev koncept i njegova prezentacija su posebni. Kao i njegovo sudjelovanje na intrigantnoj izložbi „Unidentity“ u sklopu Festivala nove umjetnosti FONA 2008., u Galeriji Moći Umjetnika (Riječki neboder, stan na vrhu), 2008.
Sven Stilinović subvertira ideologijsko (političko) opravdanje „civilizacije“ kulturno-umjetničkim djelatnostima i artefaktima, estetskom metafizikom. Osmišljena, stroga uporaba vizualnih simbola metka (drugdje noža, revolvera, automatske puške, oružja općenito) surovo suočava, sučeljava „nevinog promatrača“ s tom transestetičkom, „praktičkom“ problematikom. ART – LIFE – IDENTITY, zajedno s metkom, grafički znakovi na naljepnici u desnom kutu svakog lista, zahtijevaju produbljenu percepciju, „čitanje“, dekonstrukciju poznatih „socijalističko-realističkih“ Kunovih crteža i grafika. Agresivnost, rat, sukobi unutar prošlih i suvremene civilizacije ukazuju na surovu antropološku konstantu („Onkraj dobra i zla“, Nietzsche).
Kibernetika tehnološkog „progresa“, militarizacije posthumane i transhumanističke ideologije i prakse, samo uvijek iznova aktualiziraju i potenciraju „heraklitovsko“ mračno „stanje stvari“ u novonastalim okolnostima. Dijalektika raskola i sukoba „interesa“ na razini individue i kolektiva izbija iz tame nesvjesnih poriva, iz „krvi i mesa“ biološke i socijalne egzistencije.
Sven Stilinović „neće“ površnih opravdanja ART-om, subvertira svako „opravdanje boga“, „teodiceju“ (ibidem: S. Stilinović, „Neću“, monografija, DAF, Zagreb). Krvavi, „autodestruktivni“ performerski činovi upućuju na nužnost njihova iskonskog antropološkog iskustva. Naročito u kritičnim fazama „civilizacije“ kakva je, po svemu sudeći, suvremena.
Kunovi „Partizani“ su podsjetnik na prethodna razdoblja. Znakovi, tragovi, krajputaši kulture sjećanja na agonalnu, ratnu, konfliktnu „prirodu“ društvenog bitka.
Branko Cerovac
