„Percepcije” suvremenih autorica mlađe generacije u Galeriji Kortil

U utorak 12. ožujka, u riječkoj Galeriji Kortil, otvorena je izložba Percepcije, u zajedničkom konceptu Marte Radman, kustosice Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te Stephanie Peršić, kustosice Gradske galerije Labin. Nakon prvog predstavljanja u Gradskoj galeriji Labin 2023. godine, riječka je izložba njihova druga edicija, ujedno i prva izložba u 2024. godini, koju je za ovogodišnji program Kortila, na čelu s novom voditeljicom Ivanom Lucić, odabralo Programsko vijeće galerije.

Riječ je o projektu koji izlaže deset suvremenih autorica mlađe generacije dvaju kulturno-umjetničkih krugova, Labina i Zagreba, diverznih umjetničkih interesa, rukopisa i medijskog područja djelovanja, a čiju participaciju umjetnice ostvaruju uslijed poziva kustosica.

Na samom ulazi u galeriju, pa nadalje kroz središnji prostor Kortila, postavljena je umjetnička instalacija Monike Milas, specifična za djelovanje ove mlade umjetnice zagrebačkog kruga, čiju je kvalitetu, 2022. godine prepoznao i Odbor za dodjelu nagrada 36. salona mladih, nagradivši posebnom pohvalom kolektiv Medium Movement, kojeg uz Milas, čine Robert Fenrich i Dominik Gadže. Instalacijom Bez imena iz ciklusa #000000 (2019. – 2023.), nastalom kombiniranom tehnikom u plastici, Milas izlazi iz primarnog grafičkog medija u prostor. Crna materija kao simbol one osnovne, prime materie (lat. osnovna tvar) referira se na ništavilo koje prethodi stvaranju, pa transformirajući materiju iz jednog oblika u drugi, Milas ističe cikličnost prirode života, kao i njegovu efemernost.

Iris Poljan, zagrebačka umjetnica, predstavljena je radovima iz ciklusa Na tvoj račun – računima izvezenih motiva dlanova i stopala, kao i radovima iz ciklusa Usput (2022. – 2023.), motiva izvezenih na najlonu. Recikliranjem materijala kao simbola konzumerizma – računa i plastike, te nadalje korištenjem tradicionalnog ručnog veza kao “ženskog pisma”, Poljan, na oko, vrlo nježnim i suptilnim umjetničkim radovima, daje prilično oštar feministički komentar potrošačkoj svakodnevici.

Eni Blašković, umjetnica labinskog kruga, usmjerivši se na pedagoški likovni rad, publici se predstavlja participativnom instalacijom iz ciklusa “Moranje” je stil života (2023. – ), keramičkim pločicama na kojima su preneseni natpisi prethodno ispisanih post-it papirića “moranja” kao obvezama iz svakodnevice, a koje su prethodno ispunili njezini poznanici, kao i posjetitelji prve edicije izložbe u Gradskoj galeriji Labin. Posjetitelji Galerije Kortil, također su pozvani ispuniti prazan post-it, čije će bilješke biti predstavljanje u Galeriji Forum u Zagrebu, na sljedećem predstavljanju izložbe.

Hana Hanak, zagrebačka umjetnica, prezentira se umjetničkim ambijentom Kuća-Antikuća iz 2022. godine. Pitajući se, ima li smisla baviti se slikarstvom uz postojanje generativnih A.I. softvera, u suradništvu s Jeronimom Matijevićem, Hana koristi mogućnosti sustava GAN (Generative Adversial Network), unosom uzorka od 30 slika kuće, nastalih u mediju ulja i kombiniranih tehnika na platnu. Na temelju input-a, A.I. tehnologija stvara novu sliku, generirajući virtualnu Antikuću kao digitalnu ekstenziju ljudskog rada i kreativnosti, tako premostivši jaz između intimnog i javnog, zajedničkog prostora stvaralaštva i umjetnosti.

Labinska umjetnica Anja Juričić, izložila je ciklus fotografija Snapshot (2022. – 2023.), koje za umjetnicu, egzistiraju kao svojevrsni dnevnik. Recentni ciklus, tako predstavlja fotografije snimljene pretežito noću, na razmeđu između rodnog Labina, Zagreba i gradova srednje Europe kao intimističkim epizodama iz osobne svakodnevice. Sugestivni prikazi urbanih prostora i njihovih protagonista, naglašeni su snažnim svjetlosnim kontrastima, a izostanak autoportreta unutar ciklusa, dodatno osnažuje autoričinu povezanost s fotografskim objektivom, kao činom svojevrsnog ujedinjenja osobe i umjetničkog medija.

White noise umjetnice labinskog kruga Meri Files (2023.), zvučna je instalacija kojom autorica, s posjetiteljima izložbe, dijeli iskustvo majčinstva. Auditivni zapis kao kompilacija diverznih zvukova koje povezujemo s ranom fazom majčinstva, primarno nježne i usmjerene majčinske komunikacije s djetetom, stvaraju tzv. white noise, pozadinsku buku, koja ovaj osobni autoričin doživljaj, postavlja u diskurz kolektivnog iskustva, tvoreći zajednički šum, koji nadglašava sve ostale vrijednosti.

Sanda Črnelč, umjetnica zagrebačkog kruga, svojim je radom Rudnik – rudar (2023.) kao serijom polaroidnih fotografija, vezu Zagreba i Labina, dodatno osnažila procesualnim konceptom, čije se polazište pronalazi u obiteljskom nasljeđu, i činjenici da je autoričin pradjed, bio raški rudar. Fotografijama, kojima Črnelč suprotstavlja prljave, od ugljena pocrnjele ruke rudara te čiste dlanove njihovih supruga, autorica ističe vrijednost kolektivne povijesti kao uporišta one individualne.

Alba Miočev, afirmirana umjetnica zagrebačkog kruga podrijetlom iz Zadra, publici se predstavlja umjetničkim radom Bez naziva (2023.) koji u potpunosti odskače od specifičnog joj slikarskog métiera. Monokromatski minuciozni detalji slikarskog simulakruma na žutici, otkrivaju neku novu Miočev, koja direktnom intervencijom na dalmatinski “lancun”, ostavlja samo podsliku, kao prvi sloj boje. Unatoč potonjem, izložena djela ni u kojem slučaju ne ostavljaju dojam nedovršenosti, već upravo suprotno, apsolutne vještosti u vladanju slikarskim medijem.

Labinska umjetnica Glorija Blažinek, ciklusom fotografija Marocco: suoni e colori (2022.), dokumentarističkim pristupom bilježi iskustvo jednog putovanja s životnim partnerom, u ovom slučaju, putovanja u Maroko. Serijom fotografija crvenkasto-smeđeg kolorita, specifičnog za plodnu zemlju Sredozemlja, Blažinek komunicira osobno iskustvo života u zajednici s tamošnjim stanovnicima, s kojom je neovisno o jezičnoj barijeri, proživjela jednu osobnu, toplu i životopisnu priču.

Naposljetku, nagrađivana labinska umjetnica Marina Rajšić, predstavila se novim radom Rasplet (2023. – 2024.), čija je intencija, bila savladati tradicionalne načine obrade vune. Procesualna instalacija, utoliko, prikazuje različite faze ove zanatske vještine, a gradacija boja, ukazuje na različite faze procesa obrade i pranja vune, od nečiste i grube obrade, do čistih i minuciozno izrađenih niti, s kojima se uobičajeno susrećemo u tvorničkoj industriji ovog tradiciolanog materijala.

Projektom Percepcije, kustosice Radman i Peršić, stvorile su svojevrsnu platformu za promociju mladih suvremenih nacionalnih autorica, partikularno onih labinskog i zagrebačkog umjetničkog kruga, i tako, premostile problem nevidljivosti mlađe generacije suvremenih umjetnica, odnosno umjetnika, unutar institucionalnih i galerijskih prostora. Unatoč činjenici da kustoski koncept Percepcija, u smislu zajedničke teme, s obzirom na samo značenje riječi sugerira širok spektar izričaja, odnosno heterogenost umjetničkih pristupa, kustosice su pristupom utemeljenim u isključivo premrežavanju dvaju lokalnih scena, umjetnicama dale mogućnost da se u okviru aktualnog projekta, umjetničkoj i široj publici predstave slobodno i neograničeno, sebi dosljednim rukopisom. Na koncu, može se zaključiti kako je ova inicijativa, i svaka takva sljedeća, ključna za zdravi razvoj suvremene umjetničke scene, s obzirom na to da se nacionalne institucije, bilo da je riječ o samostalnim ili skupnim izložbama mladih autorica i autora kao prakse van nužnog Salona mladih, samoinicijativno, bave rijetko ili u krajnjem slučaju, nikada.

Fotografije: Aleš Suk; naslovnica: Iris Poljan, Na tvoj račun, 2022. – 2023.