Petar Ćućo Grabovac, rođen na današnji dan 1929. godine u Trebinju, jedan je od najznačajnijih riječkih fotoreportera, čiji je rad obilježio noviju povijest Rijeke. Njegova profesionalna karijera započela je 1948. u „Riječkom listu”, gdje je radio kao korektor i novinar-suradnik. Nakon vojnog roka, 1951. godine se vraća kao kvalificirani aero-fotograf, a od tada pa sve do mirovine 31. prosinca 1989., radio je u Novom listu kao fotoreporter-urednik.
Tijekom četiri desetljeća aktivne karijere zabilježio je ključne trenutke riječke povijesti, od sportskih događaja do političkih susreta. Njegova arhiva broji desetke tisuća negativa koji svjedoče o vremenu u kojem je živio. Posebno je poznat po dokumentiranju posjeta Josipa Broza Tita Rijeci, Puli i Brijunima do 1971. godine, ali i po fotografijama svjetskih lidera poput Che Guevare, Nasera, Nehrua, Hruščova i Brežnjeva.
Osim domaćih medija, njegove fotografije povremeno su objavljivane u američkim, talijanskim i francuskim časopisima, kao i u monografijama i na kalendarima. Njegov talent prepoznat je i međunarodno – od 1954. do 1956. osvojio je 34 međunarodna priznanja, uključujući srebrnu plaketu za sportsku fotografiju na Olimpijadi u Melbournu. Također je dobitnik četiri republičke i dvije savezne nagrade, a 1972. godine postao je prvi u Hrvatskoj kojem je HND dodijelio “Zlatno pero” za kameru. Rijeka mu je 1990. godine dodijelila Nagradu za životno djelo, a 2013. godine objavljena je njegova prva i jedina fotomonografija, važan povijesni dokument poslijeratne Rijeke.
Njegova karijera obilježena je i dramatičnim događajima, poput onoga 1988. godine tijekom utakmice Rijeka – Hajduk. Tada je Grabovac, dok je fotografirao s terena, pogođen raketom u lice i jedva preživio. Incident, u kojem su nastradali i brojni drugi gledatelji te pripadnici osiguranja, ostao je zabilježen kao jedan od najtežih na stadionima u bivšoj Jugoslaviji.
Petar Ćućo Grabovac umro je 2. listopada 2015. u Rijeci, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u fotografskom i kulturnom naslijeđu grada.
