Istina je umrla od speeda.
Andrej Zbašnik
Prvo ovogodišnje gostovanje riječke OFF scene 23. siječnja u The Rock Pubu na Trsatu donijelo je umjetnički performans pod nazivom „Republika Poetska“. U ovoj višedimenzionalnoj zoni, koja spaja poetske forme i performativne strategije, predstavili su se umjetnici Lean Radić i Andrej Zbašnik.
Na pozornici mračnog podruma The Rock Puba poredani predmeti dali su naslutiti da će publika doživjeti više od suhoparnog umjetničkog performansa kako opis sugerira. Flekserica pored hrpe čavala, radio iz kojeg se čuje nelagodan šum, pomalo zastrašujuća lutka, svijeća za groblje, daska sa zabodenim nožem, megafon i raspelo – jedan od, ako ne i najvažniji simbol kršćanstva – predmeti su koji su kreirali atmosferu te je publika i prije nego će umjetnici započeti ono što dolazi onkraj poezije, umjetnosti i bića već duboko bila uronjena u sve ono transcendentalno što će ubrzo iskusiti; ono što nadilazi granice osjetilnog iskustva, materijalni svijet ili logičke okvire, vezujući se na nadosjetilne, apriorne uvjete spoznavanja ili u ovom slučaju metafizičke pojmove poput Boga, duše i svijeta. Republika Poetska donosi uvjete koji ne uvjetuju, već svojom autentičnom izvedbom omogućuje iskustvo povezano s onostranim, apsolutnim i spoznajom te praksama izvan dosega uobičajene percepcije, odnosno očekivanog što biva razvidno sve vrijeme trajanja doživljaja koji se sljubio sa svjesnim i podsvjesnim uma, duše i tijela posjetitelja.
Lean Radić svoj rad opisuje kao složeni eksperiment u prostoru između umjetnika i djela, dok Andrej Zbašnik kroz „Egzistencijalnu matricu“ djeluje kao organizam žive umjetnosti. Zajedno tvore Republiku Poetsku, autonomnu zonu koja kroz jezične fenomene i performerske prakse nastoji izraziti poruke koje, prema riječima autora, iscjeljuju bitak i spajaju iracionalne sile postanka s racionalnim strukturama.
Performans kao opis u slučaju Republike Poetske dolazi kao banalnost jer slojevitošću izvedbe dobiva se iskustvenost, skup spoznaja zasnovanih na izravnom, osjetilnom doživljavaju koju je teško svrstati u okvir. Uokviriti, odnosno staviti u kategoriju, umjetnost koju Andrej Zbašnik i Lean Radić stvaraju značilo bi poništiti istu. Najveća moć izvedbe je u konceptu koji je ugrubo dogovoren – nema probe, nema detaljiziranog dogovora nego samo povjerenje koje je vidljivo cijelo vrijeme.
Zbašnik i Radić se osjećaju na razini duše čemu je publika svjedočila punih sat vremena. Premda različiti u izričaju, njihova povezanost je toliko jaka da djeluje kao jedno biće koje nas tjera da se suočimo s najtežim – istinom i još strašnije, vlastitim demonima. Radić predstavlja unutrašnji urlik, brutalan i surov; kaos motora koji neprestano radi i kada industrije nema. Zbašnik s druge strane nelagodu i borbu sa jastvom demonstrira nježnošću čime njegov izričaj ne gubi na jačini nego se osnažuje. Dodatno, obojicu veže direktna poezija koja se bljuje u lice te ni na trenutak ne ostavlja prostora za laž – njihovu ili našu.
Umjetnici ne prikazuju potpunu otupljenost i kaotičnost suvremenog društva namjernim vizualnim, osjetilnim i tjelesnim šokiranjem – oni su ogledalo u koje se uglavnom nemamo hrabrosti pogledati, kao i umjetnička dijagnoza suvremenog društva te svakodnevice. Njihov nastup najavljen je kao spoj vriska, pobune i čiste energije, s ciljem razaranja privida i stvaranja oaze iskupljenja kroz umjetničku viziju. U tome su, bez premca, u potpunosti – uspjeli!
Republika Poetska time je nadišla izvedbu i postala država bez države u koju su pozvani svi koji umiju pogledati istini u oči. Pa makar to značilo potpuni raspad svega što smo mislili da znamo o sebi; takav pothvat nije za svakoga – on je rezerviran isključivo za hrabre, sa svim svojim slabostima.
Program su realizirali Distune Promotion i The Rock Pub, uz podršku Grada Rijeke, Ministarstva kulture i medija RH te Zaklade Kultura nova.
