Riječka scena oprašta se od jedne od svojih velikih kazališnih umjetnica. U 77. godini života preminula je Zrinka Kolak Fabijan, dramska umjetnica, umirovljena prvakinja Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca i dugogodišnja ravnateljica Gradskog kazališta lutaka Rijeka.
U više od tri desetljeća umjetničkog rada u riječkom HNK-u Zrinka Kolak Fabijan bila je jedna od najistaknutijih nositeljica dramskog repertoara. Njezine glumačke kreacije trajno su obilježile kazališnu scenu, a mnoge će uloge ostati upisane u kolektivnoj memoriji publike.
Rođena u Vukovaru, a životno i umjetnički snažno vezana uz Rijeku, u ansambl Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca dolazi 1972. godine, kao stipendistica kazališta i članica klase Georgija Para na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Već u prvim godinama rada osvojila je publiku i kritiku, a 1975. godine dobila nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, dok joj godinu kasnije Večernji list dodjeljuje Diplomu za popularnost.
Tijekom karijere ostvarila je niz zapaženih uloga, jednako uvjerljivo tumačeći komične, dramske i groteskne karaktere. Među njima se pamte Lucienne u „Bubi u uhu“, Lukrecija u „Lukreciji iliti Žderu“, Giannina u „Lepezi ili žventuli“, Solange u Genetovim „Sluškinjama“, Antuša u „Klupku“, Majka Ubu u „Kralju Ubuju“, Karmela u „Duhima“, Juliška u „Komšiluku naglavačke“ te naslovna uloga u „Velikoj Tildi“, za koju je nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu.
Kazališni kritičari često su isticali njezinu iznimnu glumačku preciznost i scensku inteligenciju. Dramaturg i teatrolog dr. Darko Gašparović zapisao je kako je bila među onim umjetnicima koji u svakom trenutku „precizno nadziru sveukupni prostor igre“, sposobni odgovoriti i na najnepredvidljivije scenske situacije, te kako je njezina posebnost bila upravo odsustvo čvrstog glumačkog „faha“, jer je s jednakom uvjerljivošću ulazila u različite žanrove i scenske poetike.
Jedna od njezinih upečatljivih uloga bila je Antonija Despot u kultnoj predstavi „Vježbanje života“ iz 1990. godine. Tom se liku vratila i tri desetljeća kasnije, 2020. godine, u predstavi „Vježbanje života – drugi put“. Tada je ulogu Tonke Despot spojila s vlastitim iskustvom i sjećanjem na tragediju rodnog Vukovara, stvarajući snažan i emotivan scenski trenutak.
Nakon odlaska iz HNK-a 2004. godine prihvatila je dužnost ravnateljice Gradskog kazališta lutaka Rijeka, na čijem je čelu ostala punih dvanaest godina. Pod njezinim vodstvom kazalište je doživjelo snažan umjetnički i produkcijski zamah: postavljeno je 39 premijernih naslova, osvojeno sedamdesetak strukovnih i nagrada publike, a ansambl je gostovao na brojnim festivalima u zemlji i inozemstvu.
Dolazak Zrinke Kolak Fabijan na čelo kazališta obilježio je i Svjetski kongres i festival UNIMA-e održan u Rijeci 2004. godine, koji je snažno podigao vidljivost riječkog i hrvatskog lutkarstva. Njezina promišljanja lutkarstva kao prostora stalne umjetničke mašte i istraživanja dovela su riječko lutkarsko kazalište na sam vrh hrvatske lutkarske scene.
No, oni koji su s njom radili često su isticali kako brojke i uspjesi ne mogu u potpunosti opisati Zrinku Kolak Fabijan. Bila je prije svega čovjek iznimne topline i razumijevanja, osoba koja je znala prepoznati kazališne ljude i potaknuti ih da razviju vlastiti potencijal, brinući o kazalištu i ansamblu s gotovo majčinskom pažnjom.
Uz rad u kazalištu predavala je i na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, na studiju Glume i medija, prenoseći svoje iskustvo mlađim generacijama umjetnika.
Za svoj dugogodišnji doprinos kazalištu dobila je brojne nagrade, među kojima i Godišnju nagradu Grada Rijeke 2010. godine te Nagradu Grada Rijeke za životno djelo 2025., za cjeloživotni doprinos kazališnoj umjetnosti i riječkoj kulturi.
Odlaskom Zrinke Kolak Fabijan riječko kazalište izgubilo je jednu od svojih velikih umjetničkih osobnosti, glumicu snažne scenske prisutnosti i rijetke ljudske topline.
A možda će sada, na nekim novim scenama i među nekim drukčijim kulisama, ponovno sresti i svog Janija, koji je u njezinim kazališnim trenucima uvijek vidio nešto više. Bili su, uostalom, srodne duše u umjetnosti i životu: kazalište, novinarstvo, fotografija – različiti jezici iste strasti prema umjetnosti. Sada opet zajedno.
Iskrena sućut obitelji.
Istaknuta fotografija Gradsko kazalište lutaka Rijeka
#Gradsko kazalište lutaka Rijeka #HNK Ivana pl. Zajca #Zrinka Kolak Fabijan
