Preminuo George Chuvalo, čovjek od kojeg su strepili Muhammad Ali i George Foreman

U Kanadi je, točno na svoj 89. rođendan, u subotu preminuo George Chuvalo. Otišao je jedan od najčvršćih ljudi koji su ikada navukli boksačke rukavice, kanadski teškaš hrvatskih korijena koji je dijelio ring s Muhammadom Alijem, Joeom Frazierom, Georgeom Foremanom, Floydom Pattersonom, Jerryjem Quarryjem i gotovo svakim velikim teškašem svoje epohe. U 93 profesionalne borbe ostvario je 73 pobjede, a među svim podacima o njegovoj impresivnoj karijeri, u kojoj je stekao status jednog od najboljih teškaša svih vremena, posebno strši jedan: George Chuvalo nikada u profesionalnoj karijeri nije bio oboren. Nikada.

Nisu ga oborili ni Muhammad Ali, ni Joe Frazier, ni George Foreman. Dvojica posljednjih uspjela su ga zaustaviti prije isteka borbe, ali sudac je prekidao mečeve dok je Chuvalo još bio na nogama i želio nastaviti. Frazier ga je 1967. zaustavio u četvrtoj, Foreman 1970. u trećoj rundi. U oba slučaja trebalo je nekoga trećega da kaže kako je dosta. Chuvalo sam to, po svemu sudeći, nikada ne bi rekao.

Filip Hrgović nedavno je postao svjetskim prvakom nakon što je u meču protiv Mosesa Itaume preživio knockdown i niz teških trenutaka, ustao je, ostao čekati svoju priliku i dočekao veliki preokret. George Chuvalo za tu filozofiju nije trebao ni ustajati. U ringu nikada nije ni pao. A i u životu je, nakon svega što ga je snašlo, nekako uvijek ostajao na nogama.

U njegovoj boksačkoj karijeri najpoznatija je svakako priča iz Toronta.

Sedamnaest dana za Muhammada Alija

Bila je 1966. godina, Muhammad Ali imao je 24 godine, bio je neporažen i već je postao mnogo više od boksača. Trebao se boriti protiv Ernieja Terrella, ali je meč propao. Chuvalo je poziv dobio samo 17 dana prije borbe.

I prihvatio ga je.

U Maple Leaf Gardensu 29. ožujka proveo je s Alijem svih 15 rundi. Ali je plesao, izmicao i udarao nevjerojatnom brzinom, Chuvalo ga je neumorno pratio, pokušavao skratiti distancu i tukao u tijelo. Nakon posljednjeg zvona nije bilo dvojbe tko je dobio meč – sva trojica sudaca pobjedu su dodijelila Aliju.

Ali poslije te večeri ostala je jedna rečenica. Muhammad Ali za čovjeka koji mu se usudio izaći u ring rekao je: „George Chuvalo je najčvršći čovjek s kojim sam se ikad borio.“

Ako je to rekao Ali, tko smo mi da mu proturječimo.

Sam Chuvalo godinama je s velikim zadovoljstvom prepričavao još jednu priču iz te epizode. Tvrdio je da je Ali nakon meča završio u bolnici i mokrio krv, dok je on otišao plesati sa suprugom.

Tko je bolje prošao?

Šest godina poslije ponovo su se susreli, ovaj put u Vancouveru. Odrađeno je još dvanaest rundi. Ponovo je pobijedio Ali. Ponovo Chuvalo nije pao.

Ukupno je, dakle, s jednim od najvećih boksača svih vremena proveo 27 rundi u ringu.

Vrhunski boksač

Chuvalu je pomalo smetalo što ga se svodi samo na njegovu nevjerojatnu sposobnost podnošenja udaraca. I imao je pravo.

Da biste ostvarili 73 profesionalne pobjede, od toga 64 nokautom, bili među deset najboljih svjetskih teškaša u eri Muhammada Alija, Joea Fraziera i Georgea Foremana i gotovo dva desetljeća pripadali samom vrhu kanadskog boksa, nije dovoljno imati čvrstu bradu.

Chuvalo je znao boksati. Bio je snažan, neumoljiv, sjajan udarač u tijelo i borac koji je najbolje funkcionirao kada bi protivnika mogao natjerati u blisku, fizički iscrpljujuću borbu.

Profesionalac je postao 1956., a posljednji je meč odradio 1978., u 41. godini. Nikada nije postao svjetski prvak. Najbliže je stigao 1965., kada je u borbi za naslov izgubio od Ernieja Terrella. Ali boksačka povijest ponekad puno bolje pamti neke ljude koji nisu bili prvaci nego mnoge koji jesu.

Chuvalo je jedan od njih.

Rocky Balboa

Uz njegovo ime desetljećima se vezuje i Rocky Balboa.

Tu ipak treba biti oprezan. Sylvester Stallone kao neposredni poticaj za scenarij filma Rocky navodio je Chucka Wepnera i njegovu borbu protiv Muhammada Alija 1975. godine. No kanadska Sportska kuća slavnih u Chuvalovoj biografiji navodi da su i njegove borbe protiv Alija, zajedno s Wepnerovim mečom, bile dio inspiracije za film.

U jednoj sceni iz filma pojavljuje se i Chuvalova fotografija iz jednog meča, što ovoj priči daje sasvim novu dimenziju.

Unatoč svemu, možda ne bi bilo korektno tvrditi da je Chuvalo bio Rocky, ali nije ni bez osnove reći da se u stvarnim boksačima poput njega može pronaći dio one ideje na kojoj je izgrađen Rocky Balboa: običan čovjek koji možda neće pobijediti, ali kojega ne možete natjerati da ostane ležati.

A baš tu priča o Georgeu Chuvalu prestaje biti boksačka.

Životni udarci

George Chuvalo u autobiografiji je napisao da je imao sreće što se u ringu nikada nije morao učiti dizati s poda. „Izvan konopa bilo je drugačije.“ Bolje se nije mogao opisati.

Godine 1985. njegov sin Jesse, koji je nakon nesreće počeo uzimati lijekove protiv bolova i razvio ovisnost, počinio je samoubojstvo. Osam godina poslije, 1993., sin Georgie Lee umro je od predoziranja. Samo četiri dana kasnije njegova supruga Lynne počinila je samoubojstvo. A 1996. stigao je još jedan udarac. Treći sin, Steven, pronađen je mrtav u hotelskoj sobi nakon predoziranja. Čovjek kojemu Muhammad Ali nije mogao pronaći udarac kojim bi ga srušio izgubio je trojicu sinova i suprugu.

Chuvalo je poslije napisao da svi udarci koje je tijekom karijere primio, pomnoženi deset tisuća puta, ne bi bili ni blizu boli zbog gubitka njegove obitelji. Mnogi bi pali, Chuvalo nije. Ostao je na nogama, nastavio dalje, pronašao novi smisao.

Godinama je obilazio škole i razgovarao s mladima o ovisnosti. Osnovao je program Fight Against Drugs i vlastitu tragediju pretvorio u upozorenje drugima. Upravo zbog toga njegov kanadski Orden Kanade, koji je dobio 1998. godine, nije bio samo priznanje velikom sportašu. U obrazloženju se posebno ističu njegova snaga nakon obiteljskih tragedija i rad s mladima u borbi protiv droge.

Sin hrvatskih iseljenika

George Chuvalo bio je rođen u Torontu, ali njegovo prezime nije zahtijevalo mnogo objašnjavanja na ovim prostorima.

Bio je sin hrvatskih iseljenika Stipana i Katice Čuvalo, podrijetlom iz Ljubuškog. Vezu s krajem svojih roditelja nikada nije skrivao, a 2011. godine u Ljubuškom mu je podignut i spomenik.

Kanada ga je smatrala svojim nacionalnim sportskim junakom. Primljen je u Canada’s Sports Hall of Fame, dobio Orden Kanade, ušao na kanadsku Stazu slavnih, a generacije boksača govorile su o njemu s golemim respektom.

Možda zato Georgea Chuvala na kraju nije najbolje opisati kao velikog boksača koji nikada nije postao svjetski prvak.

Bio je nešto drugo. Bio je čovjek od kojeg su strepili Muhammad Ali i George Foreman.

Istaknuta fotografija Peter Gordon, Wikimedia Commons, CC BY 2.0