Riječka premijera dugometražnog prvijenca Brune Ankovića „Proslava” održala se sinoć u, 17. studenog, u Art-kinu, a premijeri su prisustvovali redatelj Bruno Anković, producentica Tina Tišljar, pisac i scenarist Damir Karakaš i glavna glumica Klara Fiolić.
Nakon riječke premijere filma „Proslava“ u Art-kinu mišljenja publike bila su podijeljena. Nekome se više svidio nagrađivani roman Damira Karakaša, a nekome ekranizacija filma pod redateljskom palicom Brune Ankovića. Valja kazati da mu je to ujedno i prvi dugometražni film, a da je Karakaš odbio mnoge redatelje koji su htjeli ekranizirati roman, kako je kazao na premijeri.
Sama izvedba filma također je podijelila publiku – bilo je onih koji su smatrali da su scene predugo trajale, ali i onih koji su upravo u takvim scenama pronašli utjehu i lirsko obilježje. Ono što se može reći jest da je film vizualno efektan, dobro portretiran te da je najbolje prikazan „sukob“ oca i sina 30-ih godina u ličkom selu. „Taj kružni patrijarhat je najveći užas ovih prostora. Bili smo u Gospiću gdje i dalje žene ne smiju sjesti za stol kada muškarci razgovaraju. Zato smo posebnu pažnju stavili na odnos između oca i sina pokušavajući objasniti transgeneracijsku traumu“, ističe redatelj. Sam taj sukob oca i sina kao da je najviše dao filmu, a sam poriv filma kao da je izostao i došao naprasno na kraju.
Film „Proslava“ je film koji otvara mnoga pitanja – jedno od najvažnijih je možda ono o obrazovanju. Naime, film perfektno donosi priču kako je moguće postati, primjerice, ustaša, kakav je slučaj u filmu. Da nije bilo glumca Bojana Navojca, filma vjerojatno ne bi ni bilo jer upravo je Navojec taj koji je Karakašu dao do znanja da film mora pripasti Ankoviću. Gluma je u filmu, kao i vizualni efekt, besprijekorna, no sam kraj kao da je nasilno ubačen te ne daje previše vremena za promišljanje, barem potpisnici ovih redova.
Ono što je bilo jasno da „fikcija ne može biti gora od realnog užasa“, prema riječima redatelja i da je sasvim jasno kako iz jedne gladi i neimaštine može čovjek lako posrnuti u fašizam. Poruka filma je da nikome ne treba klicati, dolazio on s lijeve ili desne strane. Bez obzira na to što redatelj kazuje da je „Proslava“ film za mlade koji bi trebali učiti iz grešaka starijih generacija, mladost se u Rijeci nije vidjela, a redateljev komentar da su njegova djeca pogledala film pet puta govori sam za sebe, iako dodaje: „Mi smo na ovim projekcijama imali mladih ljudi s kojima smo poslije razgovarali, razumjeli su film“, kazao nam je redatelj koji smatra da nije nužno pročitati knjigu da bi se shvatio film što im se pokazalo točnim na turnejama.
Kako je uopće bilo moguće biti izmanipuliranim u jednom kraju poput Like? Postoji povijesna dokumentacija o tome kako su početkom Drugog svjetskog rata bile organizirane svojevrsne „proslave” od strane novoformirane države NDH kroz koje se neuko ličko stanovništvo manipuliralo da pristupe vojsci te marionetske nacističke države. Film i završava jednom takvom dokumentarnom snimkom gdje Ličanke i Ličani razgaljeno dočekuju Ante Pavelića, dok nas sam redatelj kroz film upućuje na to da je tadašnji lički seljak razmišljao isključivo o onom primarnom, kako preživjeti pojma nemajući što se oko njega događa.
Film su kritičari proglasili najboljim hrvatskim filmom ove godine, a mi smo kratko porazgovarali s redateljem te je na naš upit o tome što misli o tome da njegov film, unatoč izvrsnim kritikama, nije hrvatski kandidat za Oscara odgovorio kako njegov film još uvijek nije u distribuciji. „Distribucija će početi sljedeće godine, a jedan od uvjeta da bi film bio kandidat za Oscara jest da bude određeno vrijeme u distribuciji.” Na pitanje o distribuciji filma „Lijep dan, lijepa večer” koja je jako kratko trajala rekao je da o tome jako malo zna, ali koliko je čuo film je distribuiran nekoliko dana u nekom kinu u studentskom centru u Zagrebu. Na pitanje što misli o pozivu redateljice filma „Lijep dan, lijepa večer”, Anite Juke, rekao je da ne zna ništa o tome te nas uputio na svoju producenticu Tinu Tišljar koja je na naš upit rekla kako nema komentara.
Bila je to još jedna od kvalitetnijih večeri u Art-kinu gdje se film još uvijek može pogledati.
Istaknuta i ostale fotografije: Bojana Guberac
#Art kino Croatia #Bruno Anković #Damir Karakaš #premijera #proslava
