Biti mali izdavač u Hrvatskoj nije lako, a biti mali izdavač specifičnog tipa spekulativne fikcije – to već može biti izazov kakav se može naći u nekom dobrom znanstvenofantastičnom romanu. No Antonija Mežnarić i Vesna Kurilić, riječke autorice koje stoje iza nakladništva Shtriga Books, u tom pothvatu naočigled uživaju. Osim naslova koji pokrivaju žanrove od mračne urbane fantastike do queer horora, i to uglavnom inspirirane hrvatskim krajevima i slavenskim folklorom, Shtriga nudi i korisne radionice. Osim o spisateljskoj edukaciji i tome kako je bavljenje Shtrigom utjecalo na njihovo pisanje, s Antonijom i Vesnom sam razgovarala o poteškoćama s kojima se susreću u izdavaštvu i interesu za žanrovsku književnost u Hrvatskoj, kao i tome kako su svojim projektom „Morina kutija” uspjele okupiti i ojačati domaću spisateljsku zajednicu.
Za početak, kako i kada je nastala Shtriga?
Vesna: Bila je 2020. godina, korona, a ja sam preko firme bila uključena u EPK. Kako je EPK zaginuo, svi ostali koji su bili manji i privatniji su se uspješno digli, a mi smo s trećom kolegicom Anom Cerovac iz Opatije pokrenule volonterski projekt Decameron 2020 – priče iz karantene. Tamo smo objavili pedeset i nešto priča u razmaku od par mjeseci i skužile da postoji hrpa pisaca koja se bavi fantastikom kod nas, otkrile smo i puno novih za koje nismo prije znale. Shvatile smo da nam se to zapravo sviđa, i na jesen 2020. smo otvorile obrt.
Antonija: Ovo zvuči kao da smo jedan dan samo odlučile „u, otvorit ćemo obrt!” i onda smo drugi dan to napravile haha, ali zapravo se obje već dugo vremena bavimo pisanjem i objavljivanjem. To je s moje strane većinom objavljivanje priča, a kod Vesne priča i romana. Do 2020. smo već vidjele kako diše izdavačka scena u Hrvatskoj, i počele smo razmišljati što i kako dalje s našim knjigama; želimo li nastaviti objavljivati na hrvatskom za hrvatsku publiku ili bismo htjele isprobati strano tržište s knjigama na engleskom. Par godina smo promišljale o tim opcijama, i onda kad je došao lockdown, počele smo razmišljati i o nakladništvu i objavljivanju drugih autora.
I koliko je sve naraslo od tada, koje žanrove obuhvaćate?
Vesna: Počele smo od svojih knjiga, u jednom trenu smo počele raditi i s drugim ljudima, i dosad smo imale dvadesetak izdanja. Sve je išlo apsolutno neplanski, pogotovo s ljudima koji su nam otprije bili kolege. Za zbirku priča „Slavic Supernatural” imale smo otvoreni poziv, i onda smo pozvale još neke autore preko toga. Treća stvar koja se desila je Morina kutija, naš volonterski projekt sa strane, gdje smo upoznali još ljudi čije pisanje želimo promovirati i dati mu veću platformu u Hrvatskoj.
Antonija: Od žanrova trenutno imamo horor novele, ali i urbanu fantastiku. I onda na kraju i Vesna s retrofuturističkim murder mysteryjem koji je kombinacija nekoliko žanrova koja bi se mogla svesti na krimić ili alternativnu povijest. Također, oko 80% toga što objavljujemo je queer, što je isto dosta specifična situacija.
U vašem iskustvu, koliko ima kod nas interesa za takvim žanrovima? Ako govorimo o spekulativnoj fikciji, ali i queer tematici.
Antonija: Što se tiče dojmova i recenzija, dobile smo fantastične reakcije ljudi i čitateljstva, posebno za queer tematiku. Čitatelji bi nam komentirali da nisu znali da se u Hrvatskoj objavljuju ovakve stvari niti da ima ovakvih tema, i s te strane je većinski baš pozitivno. S druge strane, zato što imamo mali doseg, nismo ni uspjeli doći do nekih velikih negativnih komentara. Sada tek dolazimo do primarne publike za takve knjige, pa se onda možda čini da ima puno interesa, ali i dalje smo unutar nekih svojih gabarita.
Vesna: Jedna stvar koja je meni neobična je da kako objavljujemo na engleskom, došli smo do publike koja nije prije čitala nešto naše i koja je navikla čitati isključivo na engleskom, čime smo zaobišli onaj ‘fail safe’ u mozgu da ako je hrvatsko mora da je loše, što se zna događati kada govorimo o takvim žanrovima.
Mislite li da je žanrovska usmjerenost u izdavaštvu i taj specifični krug čitateljstva otegotna okolnost ili prednost?
Vesna: Ja mislim da je nama to prednost, i to velika. Ljudi koji čitaju žanrovsku književnost u principu čitaju više od ljudi koji čitaju mainstream, a čitaju i brže, i zato mislim da je to prednost.
Antonija: To je svakako prednost na stranom tržištu. Fantastika je jedan od najvećih žanrova nakon krimića i ljubića. U Hrvatskoj je ipak malo drukčija situacija, tu je fantastika niže na ljestvici, i nemamo toliko veliku publiku. Ali ona publika koju imamo i koja je spremna čitati domaće autore zna biti dosta glasna i podržavati nas.
Koje su onda neke poteškoće s kojima se susrećete kao mali izdavač u Hrvatskoj?
Antonija: Mislim da generalno nije lako biti mali obrtnik u Hrvatskoj. S te neke zakonske strane ima jako puno ograničenja, i nije namješteno na način da možeš krenuti malo nego moraš odmah na početku imati kapitala i početi s distribucijama.
Vesna: Ali mi smo krenule s pozajmicom vlasnika obrtu od 1000 kuna i nismo se prijavile na nikakve potpore. To je bila greška, ali obje smo bile zaposlene na puno radno vrijeme u tom trenutku. Sada Antonija radi na puno radno vrijeme, a ja sam zaposlena u obrtu. Hrvatska jednostavno nije napravljena za mikropoduzetnike, a nama je baš super što smo mikropoduzetnik, i jedna stvar koja nam je prednost je to što smo toliko mali da možemo biti fleksibilni i ne moramo čekati pare od ministarstva – iako bi bilo dobro da ih imamo – ali na taj način malo drukčije funkcioniramo. Apropo svjetskog tržišta, ovdje smo samo nas dvije, nemamo marketing i PR mašineriju koja bi nam dobro došla.
U Shtrigi nudite i korisne spisateljske edukacije…
Vesna: Da, unutar Shtrige imamo i Shtriga Edits. Imamo jedan tečaj koji traje sedam tjedana, zove se Od romana do knjige: poslovna strana pisanja. Malo je drukčije u kontekstu hrvatskih tečajeva pisanja, ne radimo toliko na tehnici i vještini koliko na poduzetničkom pristupu pisanju. Bavimo se time kako ozbiljno shvatiti svoje pisanje, što napraviti kada smo već napisali neku knjigu i slično. Na jesen kreće druga grupa, trenutno su otvorene prijave. Uz to nudimo i usluge svega i svačega vezanog za izdavaštvo: lekturu, korekturu, grafičku pripremu za tisak i uređivanje teksta, a sve radimo i za hrvatski i za engleski. Te su usluge isključivo za klijente koji ne objavljuju s nama, one su dakle uključene za naše autore. Bitno je da se to razdvoji, i zato postoji Shtriga Edits i Shtriga Books.
Spomenule ste ranije Morinu kutiju, online časopis za koji dvaput godišnje objavljujete javni poziv i prikupljate kratke priče. Kako sada sve skupa napreduje, i budete li iznenađene količinom pristiglih tekstova?
Antonija: Ja sam naučila da kad uzmem projekt moram stackati projekte! Tako da smo paralelno s pokretanjem Shtrige s kolegom, prijateljem i piscem Igorom Rendićem, pričali o manjku online publikacija za spekulativnu fikciju u Hrvatskoj. Vani je normalno da su časopisi i zbirke online, a kod nas je sve što se tada objavljivalo bilo u fizičkom obliku, izuzev „FantaST” zbirke. U tome smo vidjeli problem jer je do većine tiskanih zbirka bilo teško doći, pa smo htjeli napraviti platformu za objavljivanje koja je digitalna. Digitalno je najbolje za distribuciju u smislu širenja, priču možeš pročitati bilo gdje i bilo kada, a možeš ju i lako podijeliti i linkati. Morina kutija je nastala iz želje da pomognemo našim i regionalnim autorima da njihove priče budu vidljivije. Što se tiče količine tekstova, imali smo već i prije ideju da jako puno ljudi piše. Na početku je očekivano bilo manje tekstova, ali smo konzistentno rasli i sada već gledamo kako da ograničimo broj priča koje nam dolaze jer postaje prevelik da ga naše uredništvo samostalno pregleda unutar rokova. Tako se našem uredništvu u nekom trenutku priključila i Lea Katarina Gobec.
Vesna: U međuvremenu smo pokrenule i podcast o pisanju fantastike na hrvatskom, zove se MoraFM, a nedavno je dobio i nagradu Sfera. Ispalo je da dopiremo do naših ljudi koji žive vani, recimo u Belgiji, Njemačkoj i Skandinaviji, i sad smo već završili treću sezonu. Antonija je talentirana i za community building i skupili smo živahnu i visoko motiviranu skupinu pisaca koja se sada umrežava na način koji prije nije bio dostupan. Ljudi iz manjih mjesta ne znaju gdje mogu upoznati druge pisce fantastike, i imam dojam da preko Morine kutije povezujemo ljude koji prije nisu imali takvu šansu.
Časopis izlazi isključivo digitalno, a što je sa Shtriginim knjigama? Postoji li print-on-demand opcija?
Vesna: Postoji, sve naše knjige dostupne su kao meki uvez i na Amazonu. Osim knjiga na hrvatskom koje su dostupne preko web knjižare Redak, sve su knjige dostupne kao e-izdanje i preko raznih servisa za pretplatu i servisa za čitateljske klubove kao što je Fable.
I što je trenutno u nastajanju i pripremi?
Antonija: Ove godine smo najavile i dvije od tri nove autorice koje objavljujemo, Ivanu Geček i Petru Pine. Ivanina novela je zagorska horor novela, „Bye-Bye, Babaroga”, a Petrina je lički slasher, „A Night to Slay For”. Sve što objavljujemo je jako lokalno, često je inspirirano hrvatskom povijesti, folklorom i našim specifičnostima i kulturom. Ima toliko knjiga koje su smještene u Americi i Velikoj Britaniji, popularni setting je naprimjer Škotska, ali i Hrvatska ima toliko toga zanimljivog za ponuditi, posebice u našim žanrovima, i mislim da je zanimljivo iskoristiti to za mjesto radnje i kao inspiraciju.
Vesna: Izlazi i Antonijina knjiga na engleskom, „From the Cradle to the Grave”, a koja je trenutno dostupna za čitanje na hrvatskom, kao i šesti dio mog serijala „Johnny’s Girls” i treći dio trilogije Igora Rendića „A Town Called River”. Radimo i na zbirci priča na hrvatskom, ali o tome ćemo više podijeliti uskoro na našim društvenim mrežama.
Kako sav taj nakladnički i urednički posao utječe na vaše pisanje? Za stvaranje romana ipak treba vremena, posvećenosti i malo mira u glavi.
Vesna: Meni je u ovom trenutku kada imam klijente za uređivanje dosta teško. Toliko sam nabrijana na čišćenje rečenica i hvatanje logičkih točaka da jedva razmišljam o svom pisanju. Računam da ću si dati vremena kasnije tijekom ljeta da se vratim u to.
Antonija: I ja si moram posložiti prioritete u smislu da ako znam da radim na nečemu svojem i da to treba odraditi do nekog roka, onda će druge stvari morati patiti. Možda naprimjer nekad nismo najaktivnije na društvenim mrežama i u marketingu koliko bismo trebale biti za ovaj tip posla. Ali volim raditi na drugim pričama i uređivati ih, volim surađivati s autorima i promovirati ih, i to mi zapravo dođe kao odmor. Također, u svom sam pisanju strukturiranija otkad radim na drugim tekstovima, više pazim na neke stvari i prvi draft mogu puno bolje samostalno urediti nego što sam to radila prije.
A jako ste aktivne i po pitanju sudjelovanja u programima konvencija.
Vesna: Tako je, a uskoro sudjelujemo i na Worldconu, svjetskom festivalu fantastike koji se ove godine održava u Glasgowu. Bit ćemo kasnije i na Liburniconu u Iki gdje ćemo među ostalome imati i ćakulu o tome kako nam je tamo bilo.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
