PoeTris: Tri pjesme po izboru autora.
amerika gdje je Amerika kakvu smo voljeli, postojbina traperica, rocka i Cole dok je još imala okus djetinjstva? gdje je Amerika koja je donijela prevagu u Drugom svjetskom ratu na strani pravde i predsjednika koji nisu bili zreli za psihijatriju? gdje je Amerika bez strojnica i krvi u svakom drugom hollywoodskom filmu, Amerika bez maskirnih uniformi, kolijevka Woodstocka i slobodne ljubavi? gdje je Amerika kakvu su sanjali naši preci, koja je iznjedrila Carvera i Bukowskog? razmišljam o tome na malenom čamcu u predvečerje sunce se razlijeva horizontom, trska šušti, valovi žubore na Savi, lelujaju vrbe, lastavice dolijeću i vršcima krila dotiču vodu. othranit će uskoro nove generacije mladih, naseliti nove staje s govedima ako i kada ih bude u udaljenim selima ni ovdje ništa nije kao što je bilo. Europa je Amerika, Hrvatska Amerika, Sisak Amerika, moja pokojna baba je Amerika… sve je Amerika sve je otišlo u tri jeftine, bijedne Amerike (iz zbirke "Odmetnute")
žličica moja je majka nakon višegodišnjeg, predanog i odgovornog rada u državnoj službi, pristavši teškom voljom i suznih očiju na prijevremeni odlazak u invalidsku mirovinu zbog ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja, sa sobom kući ponijela jednu čajnu žličicu za kavu. glupo to zvuči, razumije se – čajna za kavu. čajna žličica, tako se u svakodnevnom govoru kaže. majci je služila ujutro prije smjene za spravljanje kave sebi i kolegama u uredu. među prvima bi došla na posao i skuhala taj tamni napitak da ih već dočeka spreman i poslužen kada dođu, meni oduvijek odbojan i mrzak. nikada u životu nisam popio kavu, kunem se, ne morate mi vjerovati. moja majka je kući, nakon tolikih godina marljivoga rada, ponijela čajnu žličicu za kavu. prepoznao bih ju između tisuću drugih žličica. još i danas, nekoliko godina nakon njezine smrti, žličica odolijeva zubu vremena, žličica dobro služi ocu, meni i sestri kada povremeno svrati. žličica je žilava, posjeduje svoju posebnu energiju, magiju usudio bih se reći. kad god otvorim ladicu s priborom za jelo, ona me podsjeti na mamu. nakratko ju izvadim, položim na dlan, kažem si: “vratit ću ju natrag, neka odmori, neka sačeka, upotrijebit ću ju sljedeći put.” dodatno se zamislim, naposljetku ju izvadim, koristim, operem, vratim. žličica odolijeva, ne da se pohabati. izdržava sve potrebno kao da se smiješi. žličica mi je originalna uspomena na mamu. moja majka je kući ponijela čajnu žličicu za kavu, nekoliko trajnih prijateljstava i poštovanje dragih ljudi. drugi su nakon karijera sagradili vikendice na moru i nabavili skupocjene automobile. mnogi, mnogi drugi, čast izuzecima. moja majka danas počiva na obližnjem groblju. ostala mi je žličica i topao miris nikada popijene kave. njima je ostao hladan beton i prazno, otuđeno srce. njima je ostao cijeli bespotrebni svemir. čeka ih da zaigraju (iz zbirke "Odmetnute")
ništa osjećaj kada se ujutro probudiš svjestan da cijeli bogovetni dan ne moraš ništa, apsolutno ništa uraditi, uloviti, zavesti, stići, osvojiti, postići, uspjeti… ne može to platiti nijedna valuta, nikakav plemeniti metal, nijedna ljepotica s duplerice prestižnih magazina histerija te ne pogađa, blicevi fotoaparata usmjereni su u nekoga drugog. teret stoljeća, tisućljeća, vječnosti, raspoređen je na tuđa leđa. osmijeh te drži i ne sustaje. otvaraš bocu vina koje si osobno proizveo, natočiš i piješ, polako bez zdravice, bez suvišnih riječi, puštaš lastavice da odlete pa se opet vrate (iz zbirke "Odmetnute")
Siniša Matasović (Sisak, 1980.), piše poeziju, prozu, haiku poeziju, a povremeno i književnu kritiku. Zadnjih godina glavninu svojih aktivnosti usmjerio je na razne organizacijske i uredničke projekte. Tijekom godina je uredio pedesetak poetskih i proznih knjiga domaćih i inozemnih autora. Pokretač je i voditelj književnih tribina Društva hrvatskih književnika: Književni kompas Sisačko-moslavačke županije, Književni tabure u Novskoj i književnog natječaja Korzo slova.
Stručni je suradnik za područje književnosti pri Sisačkoj udruzi za promicanje alternativne i urbane kulture, urednik njihove nakladničke djelatnosti i pokretač biblioteke Teatar piva. Pri udruzi je također glavni i odgovorni urednik međunarodnog časopisa za književnost, kulturu i umjetnost Alternator. U Ogranku Matice hrvatske Sisak od 2014. godine moderira i vodi poetska okupljanja poznata pod nazivom Stihovnica Siska.
Svojedobno je radio kao vanjski suradnik HRT-a (dramatizacija) na emisiji pod nazivom Radio roman, obnašao funkciju zamjenika glavne urednice časopisa Riječi Matice hrvatske, funkciju zamjenika glavnog urednika časopisa Balkanski književni glasnik te vodio književnu tribinu Siniša Matasović vam predstavlja u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac Sisak. Pjesme i haiku poezija prevođeni su mu na engleski, ukrajinski, slovenski, njemački, španjolski i mađarski jezik. Uvršten je u antologije i panorame suvremenog hrvatskog pjesništva.
Član je Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Predsjednik Ogranka DHK Sisačko-moslavačke županije.
Do sada je objavio:
“Sisak se uspješno pretvara da spava”, zbirka poezije, 2015.
“Nećak”, roman, 2016.
“Tvoj novi dečko”, zbirka poezije, 2018.
“Noću za šankom”, zbirka haiku poezije, 2020.
“O njoj, o njemu”, zbirka poezije, 2022.
“Nemoj svoju tugu vezati uz mene”, zbirka poezije, 2023., koautorski s Josipom Marenić, Žarkom Jovanovskim i Zvonimirom Grozdićem
