Govor mržnje već neko vrijeme hara društvenim mrežama pod krinkom slobode govora i kritike. Među javnim mnijenjem mora postojati nekakvo žrtveno janje kojeg se razvlači po objavama, ismijava te vrijeđa po svim mogućim osnovama. U Hrvatskoj već dva tjedna tisuće korisnika Facebooka i ostalih društvenih mreža, u prvom redu Instagrama i Tik Toka, bacaju salve uvreda na ovogodišnjeg pobjednika Dore, Marka Bošnjaka, koji će za dva mjeseca u Baselu predstavljati Hrvatsku na Euroviziji s pjesmom Poison Cake.
Ogromne količine uvreda
Bošnjaka se do nedavno u javnom prostoru tretiralo kao talentiranog simpatičnog dječaka koji je, očigledno, u međuvremenu odrastao. Sada ga se obasipa salvama uvreda i naziva kretenoidom, izrodom, sramotom, kako nacije, tako i svojih roditelja i obitelji, a pretraživanjem po Facebook objavama nakon njegove pobjede na Dori moglo se pronaći komentare da je bolje da ga majka nije rodila i da mu je najbolje da se ubije. Eto koliku važnost Eurovizija predstavlja hrvatskom puku koji očigledno još uvijek nije prebolio drugo mjesto Baby Lasagne od prošle godine, pa sada, nezadovoljni pjesmom, drugom kandidatu žele smrt. Dodatno je ulje na vatru bilo ovotjedno Bošnjakovo priznanje da je gej što je također zasmetalo mnogima pa su ga počeli nanovo častiti zastrašujućim uvredama koje ne jenjavaju.
Govor mržnje nije ni sloboda govora ni kritika
Ogromni problemi koje sa sobom nose društvene mreže, a posebice njihovo pretjerano korištenje, karakteristično za brojne korisnike, tek se počinju pokazivati unazad nekoliko godina, a imam osjećaj da se situacija po pitanju govora mržnje naglo pogoršala u posljednje vrijeme. Uz apsolutno nerazumijevanje i totalnu odsutnost empatije, razlozi govora mržnje mogu biti brojni, a smatram da su često povezani s frustracijom, nezadovoljstvom te nesposobnošću razlučivanja između iznošenja vlastitog stava te govora mržnje. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i sasvim je legitimno ako se nekome ne sviđa Bošnjakova pjesma, nastup pa ni on sam, kao i njegova seksualnost.
Međutim, čini mi se kao da mnogi često izgube svijest o tome da njihovo mišljenje nije nužno apsolutno točno pa umjesto da ga vide kao subjektivan stav podložan promišljanju i promjeni, svoja uvjerenja doživljavaju kao neupitne istine. U takvom okruženju svaki suprotstavljen argument i sve što je drugačije predstavljeno je kao ugroza. Na one koji misle drugačije kreće se u pohod – razapinju ih, napadaju i nastoje diskreditirati na svaki mogući način. Ova potreba za potvrdom vlastite nepogrešivosti dodatno se pojačava u digitalnim zajednicama gdje istomišljenici jedni druge ohrabruju u toj isključivosti, potičući govor mržnje.
Kako nastaju lančane reakcije uvreda i blaćenja?
Još jedan, puno ozbiljni faktor u svemu je masovnost govora mržnje oko pojedinih tema pa je stoga logično upitati se je li riječ o lančanim reakcijama u kojima komentatori koji provode govor mržnje okuražuju druge koji se nadovezuju svojim komentarima pa se tako stvaraju ogromne površine koje obiluju tisućama zlih komentara. Svakako bih u ovom dijelu spomenula i nesvjesnost onih koji pišu zlobne komentare da su zapravo u krivu. Naime, duboko ukorijenjeni svjetonazori i podrška istomišljenika lako može učvrstiti njihova uvjerenja, stvarajući dojam da su u pravu, čak i kada iznose neistine ili vrijeđaju druge. U takvom okruženju govor mržnje postaje alat za potvrdu vlastitih stavova i pripadnosti grupi. U nekoliko studija koje se bave govorom mržnje, spominje se anonimnost kao jedan od ključnih faktora koji potiču ljude na širenje govora mržnje. Naime, skriveni iza nadimaka i lažnih profila, mnogi se osjećaju oslobođeni društvenih normi i posljedica, pa bez razmišljanja ostavljaju zlonamjerne i uvredljive komentare.
Vrijeđanje pod imenom i prezimenom – bez problema
Međutim, ono što zabrinjava u slučaju Marka Bošnjaka jest činjenica da je velika većina komentara na Facebooku dolazila od ljudi koji su pisali pod svojim stvarnim imenom i prezimenom i to brojnih godišta, ponajviše onih u četrdesetim i pedesetim godinama. Ogroman broj takvih uvreda, pa i preporuke da je najbolje da si oduzme život, samo pokazuju koliko se granice društveno prihvatljivog ponašanja pomiču i da je govor mržnje postao normaliziran dio javne komunikacije. U Hrvatskoj već neko vrijeme javni diskurs sve češće zalazi u govor mržnje. Kad ljudi bez zadrške vrijeđaju druge pod vlastitim imenom, to je jasan znak koliko je netolerancija postala ukorijenjena i koliko je digitalni prostor postao platforma za nefiltrirane ispade mržnje.
Govor mržnje je globalni problem
Statistike pokazuju da Hrvatska nije izuzetak već da je govor mržnje na društvenim mrežama globalni problem. Prema istraživanju Ipsosa, provedenom od kolovoza 2022. do rujna 2023., dvoje od troje ispitanika izjavilo je da se često susreće s govorom mržnje na internetu. Među platformama na kojima je govor mržnje najzastupljeniji, ispitanici su najčešće izdvajali Facebook (oko 60 %) i TikTok (30 %), dok je 18 % smatralo da je X/Twitter također značajan izvor takvog sadržaja.
Kako to spriječiti? Tko će ga znati. Jedno je sigurno – društvene mreže premalo i presporo reagiraju na ovakve slučajeve, a učinkovite strategije i alati za suzbijanje govora mržnje gotovo da i ne postoje. Danas je žrtva mržnje govora Marko Bošnjak, jučer je to bio netko treći, a tko zna tko će biti sutra – društvene mreže ne oklijevaju i nemaju milosti prema nikome.
#Dora #govor mržnje #Marko Bošnjak #normalizacija #vrijeđanje
