Festival Crtani Romani Šou doživio je svoje 27. izdanje prošlog tjedna u Zagrebu, a novi dom ovog festivala je zagrebački Studentski Centar što se pokazalo boljim odabirom nego Tvornica gdje je održano nekoliko prošlih festivala.

Festival me zatekao u višestrukim ulogama – onoj tajnika našeg kombinata – Hrvatski autorski strip, urednika edicije strip-albuma, jednog od urednika časopisa Strip-Prefiks, dostavljača naklade na razne relacije na potezu Osijek-Zagreb-Osijek te u konačnici autora kolumne Strip-caffe.

Ova pomalo šizofrena situacija gdje jedna osoba igra niz uloga dakako nije prošla bez posljedica kako po mene tako i po druge.

Započelo je s tradicionalnim te vrlo folklornim pregovorima s upravom CRŠ-a oko nastupa našeg kombinata na festivalu, no ipak smo s tim povuci-potegni odnosom došli do relativno povoljnih uvjeta po nas, a nadam se i po CRŠ. Za jednu manju produkciju stripa, orijentiranu, kako ime udruge i kaže na domaći autorski strip, ovu godinu smo, na izdavačkom planu započeli dosta ambiciozno i po svemu sudeći taj trend će se i nastaviti. Od početka godine na ovamo izdana su četiri izdanja – zbirka Ilustracije nedjeljni vjesnik 1987-1991, autora Dušana Gačića, časopis Strip-Prefiks br. 4, Modri stripovi – zbirka stripova i ilustracija koje je Dušan Gačić crtao za Modru Lastu te Abadon – knjiga prva – punokrvni krimi-triler autora Mihaela Bađuna i Denisa Vedaka.

Tribina – časopis Strip-Prefiks br. 4

Zapala nas je čast biti prvima nastupiti u serijalu tribina koje su redovan prateći dio prodajnog i izložbenog dijela, pa smo u petak u 17 sati, takoreći otvorili ovaj segment festivala. Nakon premijere u zagrebačkoj Booksi, promocije u pulskom Mrklom Mraku, riječkoj Boćariji Brajda, Gradskoj knjižnici Vinkovci, osječkoj Knjižari Nova, šesta promocija časopisa za umjetnost i kulturu – Strip-Prefiks održana je na ovogodišnjem CRŠ-u. Časopis smo predstavili kolega iz uredništva Marko Dješka i moja malenkost, kao polovina uredništva, a kolegice Mihaela Erceg i Korina Hunjak nisu bile u prilici doći. Posjećenost prve tribine nije bila velika, ali stvar je spasila naša draga kolegica Irena Jukić Pranjić, koja kad ne crta stripove ili ne animira filmove predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pa je iskoristila ovu prigodu te pozvala studente kojima predaje izborni predmet Strip da dođu čuti i vidjeti što mi to prodajemo. Pred takvom publikom, dakle potencijalnim budućim autorima koji bi eventualno nešto objavili u našem časopisu, kolega Marko i ja smo prošli neke od bitnih elemenata nastanka pojedinog broja, predstavili sam aktualni broj časopisa no također napomenuli da na našem strip-nebu egzistira niz časopisa i fanzina pa tako mogu birati gdje nešto objaviti jednog dana. Nije zgorega ni ovdje ponoviti te informacije, kao preporuku publici. Dakle, pred Strip-Prefiksa tu su i Kvadrat, Endem, OHOHO-zin, Komikaze, Iracionalist, Strop, Crna Rupa, Majdanska Garaža, Farto te Škola Hodanja koju izdaje ALU Zagreb s podlistom Hodači na duge staze. Uglavnom, što god ovih izdanja nabavite – nećete požaliti, pogotovo ne s novčane strane jer kako već prije spomenuto za nekih 50-ak eura godišnje može se dobiti gotovo 1000 odličnog domaćeg stripa. I tako smo mi nahvalili domaći strip, predstavili Prefiks, a da bi saznali kako ga studenti tog petka ne mogu kupit na CRŠ-u jer će tek sutradan, u subotu, biti dostupan na štandu knjižare Stripovi na kvadrat. No, to nas nije pokolebalo pa smo se uputili u lov po štandovima, gdje pala i prva kupovina, što će biti zapravo jedna od tema ovog teksta – nova izdanja domaće strip-produkcije.

Ulov br. 1 – Kobane Calling Oggi, Zerocalcare

Zerocalcare pravim imenom Michele Rech je talijanski strip-autor ili bolje rečeno rebibbijski strip-autor, naime Rebibbia je gradska četvrt u Rimu i Zero zapravo ne razumije zašto bi ljudi uopće živjeli izvan te četvrti, a taj potencirani pristup fundamentalne odanosti kvartu u kojem si odrastao često proizvodi humoristične elemente poput onih da prijatelje koji su odselili iz Rebibbie naziva „izdajnicima“. No, u stripu iz 2016., Zero, zajedno sa skupinom prijatelja, odlazi iz svoje zone komfora i upućuje se u Rožavu, točnije u Kobane, kako bi podržao i u objektivnom dokumentarističkom maniru pretočenom u formu stripa predstavio herojski partizanski otpor drugova Kurda koje, manje-više, svi žele utamaniti. Potresne okolnosti radnje stripa razbija vješta uporaba humora koji se ogleda ne samo u nizu apsurdnih situacija u koju ova skupina talijanskih aktivista upada već i u unutrašnjim monolozima koje autor vodi sam sa sobom odnosno vlastitom personifikacijom savjesti crtane u formi ovećeg armadila (životinje iz Sjeverne i Južne Amerike). Zapravo, kad Zero ne želi otkriti stvarni identitet lika ili kako bi neki od likova bili izraženije predstavljeni, on mu prispodobljava neku životinju, pa je tako primjerice njegova uvijek zabrinuta majka prikazana u formi simpatične kokoši, a ostala plejada likova ide od veprova do jelena. Luksuzno i tvrdo ukoričeno izdanje udruge CRŠ na 300 stranica je zapravo dopunjeno izdanje sa segmentom – danas gdje je predstavljena i aktualna situacija na sjeveru Sirije, odnosno situacija iz 2020. koja je po drugove Kurde jednako loša. Također, valja napomenuti da postoji i predstava po ovom djelu te audio-knjiga, a sve što Zerocalcare nacrta je pravi užitak za čitati, od recentnih izdanja, primjerice U Rebibbi ništa novo, za sada dostupno na talijanskom i engleskom, donosi se dokumentaristički prikaz okolnosti zatvorenika u Italiji tijekom pandemije korona-virusa.

Ulov br. 2 – Brat, Milko Peko

Kupovina Kobane Callinga se odlično nadovezala sa sljedećim ulovom, povijesnim romanom i stripom Brat, roman i scenarij stripa potpisuje Milko Peko, pisac i strip-scenarist iz Gradca, a crtež Nikola Čurčin iz Herceg Novog. Na žalost, što zbog umora, što zbog potrebe za kavom, ovu promociju, koju je pratila i žustra no kolegijalna rasprava, kako ću kasnije saznati, sam propustio stigavši tek na kraj iste, ali zapravo na vrijeme da upotpunim svoju zbirku i ovom djelom. Roman i strip donosi prikaz slavnih i ponosnih vremena partizanske borbe naroda biokovsko-neretvanskog kraja i srednje-dalmatinskog otočja u hibridnoj formi romana, stripa i galerije fotografija naslovljenoj Slavi naših djedova!. Na naslovnici se nalazi fotografija Bojana Bilasa, dramatični prikaz srušenog Augstinčićevog spomenika „Slobodi“ zapljusnut valom, a za obnovu kojeg na stranicama Općine Gradac stoji uputa kako donirati potrebna sredstva. Sama tema i romana i stripa obiluje napetom dramaturgijom gerilske borbe pa se tako već u drugom kadru stripa se nalazi čuvena scena u kojoj „Dalmatinci s Bara poručuju svom vrhovnom komandantu usred herojskog boja: Izgubili smo dvije trećine ljudstva, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu!“. Poruku Vrhovnom Štabu NOV-a i POJ-a uputili su borci Drugog bataljona Druge dalmatinske brigade u lipnju 1943., za vrijeme bitke na Sutjesci. Usporedno s prethodnim kratkim prikazom lako je naći niz paralela između narodnooslobodilačke borbe kod nas i kod drugova Kurda koji su tu borbu prisiljeni voditi i dan danas. Uz Milkovu posvetu na romanu i stripu Brat dobio sam pride i poklon što nas dovodi i do trećeg ulova.

Ulov br. 3 – Jomar, Petra Svilena, Milko Peko i Vladimir Davidenko

Strip-album Jomar, podnaslovljen Petra Svilena, iako je smješten kao i Brat u središnju Dalmaciju je nešto naoko drugačije u odnosu na Brata. Klasičnom žanru mača i magije autori daju kulisu Ilira i Slavena upotpunjenu s elementima fantastike i slavenskim božanstvima koji vode herojske likove Jomara i Petre u obrani pred nadmoćnim neprijateljem. Ovaj album sam naručio prije nekoliko mjeseci i to u crvenoj verziji naslovnice, no kako mi je taj primjerak ostao na stolu prilikom polaska iz Osijeka u Zagreb na CRŠ (nije pomoglo što sam ga ostavio na vidljivom mjestu kao podsjetnik za ponijeti), našao sam se u situaciji da neću dobiti potpis od crtača Vladimira Davidenka,

čemu je Milko pak doskočio poklonivši primjerak sa sivom naslovnicom, tako da sam sada ponosni vlasnik obje varijacije naslovnice. No, kad smo kod kolekcionarskih trijumfa, ovo izdanje obiluje njima. U uvodnom tekstu Jomar neustrašivi, priča o staroj Europi Milko poetski odgovora na pitanje – Tko je Jomar? – „Meni je prijatelj, zapravo brat, došao iz daleke prošlosti.“. Sam strip se smjestio na udobnih 46 stranica, a za one koji žele znati više, kako bi rekao pokojni Rudi Aljinović, nakon stripa se nalazi se čak 8 tekstova praćenih ilustracijama, zahvalama i biografijama autora koji sveukupno daju jasan dojam o strasti kojom su autori bili vođeni tijekom nastanka ovog djela.

Tribina – 30 godina Nathana Nevera u Hrvatskoj

Kao intermezzo između „ulova“, nastojat ću predstaviti i dio tribina u kojima sam sudjelovao ili ih posjetio. Jedna od tih neizbježnih tribina bila je i ona s kultnim talijanskim strip-autorom Claudijem Castllinijem, kreatorom lika Nathana Nevera. Ova tribina se nije smjela propustiti jer negdje duboko u meni i dalje postoji onaj jedanaestogodišnji klinac kojem je majka kupila prvi broj Nathana Nevera – Specijalni agent Alfe, na velikom kiosku osječke robne kuće Doma za 7.500 tadašnjih HRD-a. Nathan Never, davne 1994., bio je konačno nešto novo u odnosu na druge stripove izdavačke kuće Bonelli, a mi ekipa u kvartu smo doslovno gutali stripove gdje god smo mogli – stara izdanja prodavača s pijaca, posuđene iz knjižnice u osječkom Donjem Gradu, ali trofejima su se smatrali oni s kioska. No, zbog akutnog pomanjkanja proračuna u 90-ima kiosk izdanja su se pažljivo birala, nije nas zanimao dosadni Zagor i Tex, ali Nathana Nevera smo morali imati, pa je tako moj školski prijatelj David smislio da ja kupujem neparne, a on parne brojeve ovog ludo zabavnog SF stripa. Oduševljenje je potrajalo kojih 50-ak brojeva, no ushit crtežom Claudia Castellinija niti jedan drugi autor na tom serijalu nije ponovio. I tako, na ovogodišnjem CRŠ-u sam konačno imao priliku upoznati mog heroja iz djetinjstva – Claudija Castellinija te saznati razloge zašto je uradio samo jednu cjelovitu epizodu, dvije kraće i 59 naslovnica. Zapravo, razlozi i nisu tako spektakularni, već tehničke prirode, Caludijev stil je uzimao previše vremena za ritam koji je Bonelli diktirao, no tribina je dala širi uvid u rad na samom serijalu ali i u karijeru autora koji će nakon Bonellija prijeći preko bare u Marvel. Tribinu je vješto i odlično pripremljeno vodio Danijel Kuzmić uz asistenciju prevoditeljice Ružice Babić.

Prvi dan festivala se završio odlaskom na koncert, u atriju caffe-bara ITD, što je pohvalni dodatak samom festivalu ali i prilika za druženje što je strip-banda u potpunosti iskoristila spojivši niz stolova u jedan veliki okrugli došli smo do zaključka – ovo je festival.

Tribina – Abadon, knjiga prva

Strip-album Abadon, knjiga prva potpisuju Mihael Bađun i Denis Vedak, točnije zajedno potpisuju scenarij, a crtež potpisuje Mihael. Promocija četvrtog izdanja ovogodišnje produkcije našeg stripo-priređivačkog kombinata bila je u subotu na CRŠ-u u 13 sati. No, kao što prvog dana festivala nije bilo časopisa dostupnog za kupiti tako ni drugog dana festivala nije bilo Abadona za kupiti. Stvar je zapela u tiskari, čak ne i našoj tiskari Studio Moderna već u tiskari koju je Moderna podugovorila za tisak knjižnog bloka u offsetu, iako smo mi sve uredno dostavili nekih 12-ak dana ranije, pa je bilo za očekivati kakvih 50-ak gotovih primjeraka. Ali ipak smo imali s čime izaći pred, ovog puta brojniju publiku, u odnosu na promociju Prefiksa, naime 5 probnih primjeraka u digitalnom tisku nam je bilo dostupno za prikazati. Sam digitalni tisak izveden od strane Studia Moderna je zaista reprezentativan, no željeli smo otići i korak više, pogotovo zbog tehnika kojima je strip rađen, pa je zaključeno da svakako idemo na offset tisak, pogotovo iz razloga što se i s tom vrstom tiska nalazimo u granicama proračuna. Dakle, predstavili smo strip-album koji još nije ni formalno izašao iz tiska, štoviše Jutarnji list je pisao ovom izdanju, kojeg, u trenutku pisanja ovog teksta zapravo uvezuju u Studiju Moderna, a imamo već i 5 rezerviranih, takoreći prodanih primjeraka, od strane jedne strip-knjižare u Srbiji. Naravno, postavlja se pitanje što će biti kad strip izađe sljedećeg tjedna. No, ti neki propusti, pa makar mi sami ne snosili krivicu za njih, su čak i obilježjem same produkcije. U kratkim crtama, za potrebe ovog teksta prenosim iz najave opis albuma:

„Radnja Abadona prati Marina i Dejana, dvojicu policijskih inspektora u lovu na serijskog ubojicu, samoprozvanog Abadona – anđela bezdana.
Abadon je mračna, napeta priča o hladnokrvnom ubojici koji je brutalan, ali i neuhvatljiv. Kada grad zadesi novi mučan slučaj ubojstva, Marin odmah shvaća kako je riječ o ubojici koji je prije deset godina djelovao pa onda naglo nestao, ostavivši iza sebe više žrtava. Zvijer u ljudskom obličju kreće u novi, smrtonosni pohod, a istražiteljski dvojac nastoji mu stati na kraj i prekinuti psihopatove ubilačke namjere.
Ovaj zamršeni triler inspiraciju crpi iz filmskih klasika kao što su Sedam i Privedite osumnjičene, nudeći pritom vlastita promišljanja o pravdi, moralu, smrti

te podvojenosti između dobra i zla, umotanih u napetu priču ispunjenu dramskim obratima.“

Prve 24 stranice Abadona su dostupne ovdje:

https://abadon.hr/

A ako želite saznati više o autorima i nastanku samog stripa pročitajte intervju s Mihaelom Bađunom:

https://hrvatskiautorskistrip.blogspot.com/2024/04/aneo-beznaa-pohodi-crs.html

Tribina – Aleksandar Zograf

Jedna od nezaobilaznih tribina bila je i ona s Aleksandrom Zografom alias Sašom Rakezićem, odmah nakon promocije strip-albuma koji još nije izašao. Strip-autor iz Pančeva, još od 90-ih objavljuje za kultni Fantagraphics, a predstavljanje je vrlo vješto vodio poglavica CRŠ-a Slaven Gorički, posebno impresioniran crtežom na ovogodišnjoj majici službenoj majici festivala kojeg je uradio Zograf. Niti moje impresije nisu bile manje pogotovo iz razloga što se u aktualnom broju Prefiksa nalazi i strip Moja domovina kojeg je Zograf uradio osnovom istoimenog epigrama Aleksandra Gucunskog. Sam strip je objavljen također i u tjedniku Vreme, gdje Zograf redovno objavljuje te se trenutno nalazi na više od 2000 objavljenih strip-tabli. Pričajući o početcima karijere Zograf navodi da se našao u pomalo neobičnoj situaciji – underground strip-autor se probio na američko tržište u renomirani Fantagraphics, surađuje s Jayom Lynchem i Robertom Crumbom na stripovima koji su osobni, kritični, radoznali, zajedljivi, dakle uspješna inozemna karijera u izuzetno ratnim okolnostima u kojima 90-ih živi.

Ta neka neuvijenost radnih okolnosti je rezultirala i nekim sasvim uspješnim projektima poput – Kuhinjskih stripova, koncept koji utjecaje vuče iz punka i do-it-yourself svjetonazora, a sam koncept je primjerice „izvezen“ i u Austriju, pa se tako crtanja po kuhinjama održavaju već godinama i tamo. Svoje stripove je prvenstveno predstavio kao pripovjedačku formu pretočenu u strip te u tom kontekstu najavio novi strip koji je zapravo narudžba iz Kine. Naime, umjetnička četvrt Pekinga izložit će intimne ljudske priče o drugom svjetskom ratu odnosno dokumentarne stripove Aleksandra Zografa nastale na temu Kragujevačkog oktobra kada je izvršena zvjerska odmazda nacističkih okupacijskih snaga po principu 100 za 1.

Ulov br. 4 – Endem – nevjerojatni SFantastični stripovi iz 9. dimenzije

Strip-fanzin Ednem (iako je sada strogo tehnički gledano časopis, zbog ISSN broja) nas oduševljava još od prošlog stoljeća i u svom 42. broju donosi omaž jednom drugom časopisu – 2000 AD, čiji je pak aktualni prog (da, 2000 AD ne izlazi u brojevima ili kako bi mu u rodnoj engleskoj rekli „issue“ već u progovima), dakle aktualni broj je Prog 2379. Naslovnicu potpisuje Filip Kelava na kojoj nalazimo domaću inačicu Judge Dredda – Đađ Dred! Broj otvaraju epizode Pimpeka, iz 2010. i 2011., koji autoru i glavnom uredniku Tihomiru Tikulinu Tici služe kao odlična popuna izdanja, zatim slijedi uvodnik u kojem saznajemo da se radi o predzadnjem broju Endema, u rubrici R.I.P., među ostalima, nažalost nalazimo i dva domaća genija stripa Julija Radilovića – Julesa i Borivoja Dovnikovića – Bordu. U redovnoj šašavosti koja krasi Endem nalazimo pjesmu „Hudfak iz Maza?“ koju je napisao Peđa Slavni, a posvećena je strip-crtaču Miloradu Vicanoviću Mazi koji u ovom broju objavljuje strip Rok Trajanja po scenariju Miljenka Horvatića – svemirske bitke i heroji s kratkim rokom trajanja. Središnji strip potpisuje gore spomenuti Filip Kelava, Đađ Dred u epizodi nit je riba, nit je MESO se nalazi negdje na jadranskoj obali na odmoru s Lackovićem kojima se pridruži onaj dosadnjaković Fabricio, a stvari eskaliraju kada se pojavi delfin Stara Jednooka, veteranka iz III. Domovinskog rata, teška narkomanka koja vreba drogirane partijanere pošto je i sama navučena na pdo. Ni 2000 AD se ne bi posramio ove epizode. U rubrici Kutak za filmski trenutak Dragan Antulov-Drax donosi usporedni prikaz dvije filmske inkarnacije Judge Dredda, a na sljedećim stranicama moj kolega skriboman Ivan Veljković donosi prikaz stripa detaljan Halo Jones. Neizostavan endemlija je i Stipe Kalajžić koji još uvijek crta strip o Hajduku, može ga se čitati u fanzinu Strop, srećom ne i u Endemu, pa je ovdje poučni strip iz serijala Sestre i braća na dva kotača te SF Takva je volja onog koji jest po scenariju Zvonimira Lepura. U stripu Početak obračuna u HN Stjepan Bartolić Štef donosi satirični strip o festivalu u Herceg Novom, omiljenom odredištu svih poštenih domaćih strip-autora.

Svaki broj Endema donosi i galeriju likova vezanu uz temu broja, no prije galerije Zoran Janjetov je objavio u Endemu galeriju svojih črčkarija naslova monomikis dudle dump, što će reći da su me izdali i Tico kao visoki urednik Endema i Janja kao genijalni crtač, naime zimus sam predložio Janji u Puli na festivalu Sanjam knjige da slično učini i u Prefiksu, dakle da nam dumpa doodle, no očito je Tico bio brži, a Janja je eto takav, no izaći će u Prefiksu kad-tad, nije taj Novi Sad daleko i saznat ćemo gdje živi, pa ga kidnapirati dok ne nacrta i nama nešto. Šmrc. Predgovor galeriji potpisuje Edvin Salihović, a u galeriji se našla šarolika ekipa domaćih autora – Robert Solanović, The Mico, Nikola Ćurćin, Foran Žanžetov, Bora Grbić, Tico, Milan Mišić, Filip Cerovečki, Zvonimir Lepur, Mirna Tikulin, Maxim Šimić, Krešimir Biuk, Milorad Vicanović Maza, Mimi Cortazar, Sebastijan Čamagajevac, Midhat Kapetanović, Artyom Trakhanov, Matej Stić i Fran Strukan.

Tribina – Modri stripovi, Dušan Gačić

Završnog dana festivala, u nedjelju imali smo priliku predstaviti strip-album Modri stripovi koji je izašao u produkciji našeg kombinata, a u kojem donosimo odabrane stripove i ilustracije koje je Dušan Gačić objavljivao u Modroj Lasti. S obzirom da su prethodne dvije promocije karakterizirala neka pomanjkanja slično je bilo i na ovoj, no umjesto nemogućnosti kupovine u datom trenutku ili stripa koji je zapeo u tisku, ovdje nam je nedostajao ni manje ni više već sam autor – Dušan Gačić. Uslijed zdravstvenih razloga Dule nije mogao doći na promociju,

pa smo Modre stripove predstavili Marin Radišić, koji potpisuje slog i dizajn albuma i ja ispred nakladnika, udruge HAS. U Modrim stripovima okupljeni su Gačićevi serijali – Devet kapetana Morske Lastavice, Oluja u Svemiru, Ljubavni koraci i Znameniti Hrvati u svjetskoj povijesti te galerija ilustracija na 22 stranice od ukupno 112. Od tekstualnih priloga, uvodnik naslova Magični kaleidoskop Duška Gačića potpisuje tadašnja urednica u Modroj Lasti Željka Horvat-Vukelja, a svoja sjećanja u tekstu Lasta uz koju smo učili letjeti sabire Dušan Gačić. Pošto sam u redovnom kontaktu s Dušanom, do promocije na kojoj će on sudjelovati, nadam se i gđa. Željka Horvat-Vukelja, ćemo malo pričekati, a neka ideja koja nam se vrzma u planovima je Duletov povratak u osnovnoškolske klupe.

Ulovi br. 5, 6, 7 i 8

Kako se ovaj tekst prilično razdužio ukratko ću predstaviti neka od aktualnih izdanja koja strip-čitateljstvu ne bi trebala proći ispod radara. Strip-album Šetnja, izdala je Fibra, a potpisuje ga Darko Macan. Autor i izdavač su jamci kvalitete i vrhunske produkcije, serijal stripova u kojem autor donosi svoja razmišljanja o smrti partnerice Tatjane Jambiršak objavljen je i u nastavcima u Strip-Reviji Večernjeg lista. Fanzin Farto urednički potpisuju Goran Sudžuka, Fran Strukan, Valentina Briški, Bob Solanović i Matej Stić i na 111 stranica predstavljaju odlične autorske stripove. Striporama – omnibus, kao što i samo ime kaže ovo izdanje donosi na jednom mjestu sve stripove iz časopisa Striporama koji je izlazio 90-ih i 00-ih, 150 stranica najboljih domaćica. Leina priča izdanje je Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust i donosi priču o mladoj zagrebačkoj glumici Lei Deutsch koja je preminula na putu prema logoru Auschwitz. Scenarij potpisuju Ida Ljubić i Krešimir Biuk, crtež Dalibor Talajić i Tihomir Tikulin.
Nekako smo stigli i do kraja ovog teksta koji je mogao biti i duži s obzirom na bogatu i šaroliko strip-scenu kako kod nas, tako i u susjedstvu, a vi dragi čitatelji, ukoliko želite biti djelom tog magičnog svijeta skočite do najbliže knjižnice, knjižare ili čak strip-festivala, prvi sljedeći je već početkom svibnja u Brtonigli – Toons&Tunes.