Strip-fanzin “Majdanska garaža” objavljen uz potporu Udruge Hrvatski autorski strip predstavlja domaću autorsku strip scenu u rasponu od preko 40 godina. Urednik izdanja, solinski strip-aktivist Vinko Barić, fanzin je krstio prema garaži iz istoimenog dijela Solina, locus solus koji je na valu širih geopolitičkih kretanja i lokalnih gorućih socijalnih problema, i semantički i sintaktički uboo – u sridu! Fanzin, inače, postoji 21 godinu, a kao platforma koja odolijeva “promjeni” režima – dogurao je do svega četvrtog [sic!] broja…
Intervju je tu sa splitskim autorom Ivanom Marušićem, čiji “jednotablaški” rukopis, odavno zabavlja Facebook-čitateljstvo svojim potpisom o psihološkom stanju naše antimoderne. Njegovi likovi sapliću se o vječne društvene stereotipe, mapirane izjavom dramatičara Arthura Millera kako životi američkih antijunaka nemaju drugi čin, u vidu globalne alegorije. Marušićev se autorski credo ovdje razmahao preko pet tabli stripa “Permanentne”, s kojim je urednik, uz očite reference, fanzin stavio u kontekst kritičkog promišljanja skupine “Novi kvadrat”, slavnu antologiju urednika Veljka Krulčića.
Krulčićev se dream-team autorskog stripa obilato citira, defileom Mirka Ilića i Igora Kordeja ispred Zvečke, rame uz rame Johnnyja Štulića. Tu su Marušićevi stalni likovi-tipovi, dilera koji su legalizirali posao i nedostižnih nimfeta te antijunak koji nijemo promatra višak društvene zbilje. I okreće se kako vjetar puše, što govori o nama svima više od slike i riječi…
Crvena linija ovih što akademskih, a što samoniklih autora, očit je utjecaj žižekovske teoretske psihoanalize. Kao i veliko Ž, slavni Elvis kulturalne teorije iz Ljubljane, iktuse opipljivosti vremena oni pronalaze u autorskoj refleksiji stripa na film. Pritom se referiraju na Balkan kao kolektivno nesvjesno u svojoj reakciji na obećanja o statusu umjetnika na slobodnom tržištu. Njihova popudbinska zagorčenost kanalizira nemogućnost redovnih javnih izlaganja, odnosno, stanje statičnih slika u vremenu onih pokretnih, virtualnih i hipertekstualnih. Time su okupljeni autori i doslovno bačeni na dno društva.
Najekstremniji je primjer, ikonoklastički strip srpskog autora Vuka Palibrka, koji toilet-humor diže na razinu građanskog bunta u kontekstu aktualnih zbivanja u Srbiji. Jedinstvom radnje, Palibrk se sudara s gotičkom humornošću Barić-Faverovog “Kapetana Jugoslavije”, koji radnju transcendira u konture mlađeg željeznog doba, kao opičenu kritiku tehnološke totalokracije svijeta Philipa K. Dicka. Tu je citat iz “Ko to tamo peva”, tandema koji je svojeg “Lavandermana” preselio odavno u kontekst underground-filma.
Šire u uvodu spomenute dimenzije, fanzin poprima gostovanjem splitskog autora Marija Davidenka, čiji stil evocira sanjivost kolora davno čitanih s korica Stripoteke. Tablu “Razglednica s fronta”, možemo čitati kao nenamjerni tribute legendi ratne TV-reportaže, snimatelju Gordanu Ledereru, čija godišnjica pada baš u ovaj kolovoz. Kao ekskluziva se pojavljuje grafički strip Ivana Vinskog iz 1984. godine, gitarista grupe Trobecove krušne peći, na temu inkvizicije, prema pjesmi “Đavo je bio vruć”.
No, svakako najjače ostvarenje, ono najizravnije povezano s Ilićevim stilom, strip je “Idemo se mucati”, anonimnog zagrebačkog autora D.Ć. Referirajući se na svijet Schmidtovih “Metastaza”, erupcija je to jednog “nesređenog” dečka koji nema curu, a živi u poluincestuoznoj vezi s majkom. Društvena podsvijest, konzervirana u formi nogometne utakmice, eruptira u sceni prethistorijskog nasilja kada mladiću kolege navijači uzmu njegovo “precious”, kad zadru u “svetinju” jedne intime… Ukratko, “Majdanska garaža”, refleksija je na društvo kojem ništa nije sveto, iako tvrdi – suprotno!
Istaknuta fotografia: dio naslovnice četvrtog broja Majdanske garaže
#fanzin #Majdanska garaža #strip scena #strip-fanzin #Vinko Barić
