“The Amateur” redatelja Jamesa Hawesa je drama osvete koja obilno koristi logistiku špijunskog filma i thrillera kako bi dovoljno akcijske protočnosti privuklo pozornost gledatelja i odagnalo moguću dosadu. Charlie Heller (Rami Malek) je analitičar CIA-e, to jest zaposlen je u njoj. Supruga Sarah je u petodnevnom boravku u Londonu. Dolazeći na posao, ništa ne sluteći, saznaje od pretpostavljenih da mu je voljena žena ubijena u londonskom terorističkom napadu. Heller je shrvan. Ali glumac Rami Malek je od početka takav. Izrazito mršav, drhtav, slabašna glasa, klimava tijela. Sjetan. Uplašen. Tugaljiv. Kao da u sebi nosi stalnu, s naporom prigušivanu bol. Glumački Malek je sebe zaustavio na vanjštini jer do nutrine ne zna doprijeti što je već pokazao glumeći Freddiea Mercurya u filmu “Bohemian Rhapsody”.
U “The Amateur” većina glumaca i glumica spada u trećerazredne koji nastupaju u sporednim ulogama osrednjih TV sapunica. Iznimka je Laurence Fishburne i to zbog umjetničkog kapitala iz mladosti. U Coppolinoj “Apocalypse Now” on u ritmu, bio je vrlo mlad, slavne skladbe “Satisfaction” Rolling Stonesa čisti palubu nevelikog riječnog broda na putovanju u “srce tame”. U izrazito grubom i nasilnom filmu “King of New York” Abela Ferrare, Fishburne, neprepoznatljiv – gledajući iz ovodobne perspektive na američkog glumca – po izgledu, govoru tijela, kretanju u kadru, dikciji, temperamentu, bio je ludi dodatak surovom ludilu zločinačkog vladara Christophera Walkena. I na koncu “Matrix” trilogija. Bez Morpheusa, životna uloga Fishburneova, konzervtaivni činovnik programer softwarea Mr. Anderson nikad ne bi postao izbavitelj.
Scenarij “Amatera” ima samo jednu, scenaristi Ken Nolan i Gary Spinelli, ali za naraciju značajnu manjkavost: nedostatnu i nedosljednu karakterizaciju likova. Premalo znamo o njima da bi se mogli poistovjetiti s njihovim čvrstim životnim odlukama i postupcima. Mlada Sarah prebrzo umire kao nedužna žrtva terorističke odmazde u Londonu pa ne možemo znati kakva je to osoba bila niti odrediti kakav je bio bračni i ljubavni život nje i Charlieja. Ona se tijekom filma nekoliko puta utjelovljuje u prisjećanjima i prividu Charliejevom, ali to za priču, zaplet pogotovo, nije važno. Život bračnog para Heller je sažet u prizoru kad Charlie priprema cappuccino i taj privatni sobni stroj za kuhanje kave izgleda blistavo u napadnoj metalnoj čistoći. Sarah uživa u okusu kave i to izrazi kratkim hedonističkim uzdahom. Jedan prizor iz bračnog življenja Hellerovih komotno možemo percipirati kao reklamu za kavu.
Tri prizora izdvajamo. Heller – Paklenko? – u klinici za astmu i alergijske bolesti u Parizu zaskoči mladu teroristkinju, aktualnu pacijentkinju, koja zdušno pedalira na medicinskom biciklu, a u ustima drži podulju elastičnu cijev. Uskoro će joj Heller stvoriti velike teškoće u disanju… Zatim ubojstvo s bazenom ili bazen s ubojstvom; tek to je nedvojbeno vizualno vodeći prizor filma. Na krovu luksuznog hotela u Madridu je bazen, kao dugačak hodnik, konstruiran tako da premošćuje hotelski krov s onim susjedne zgrade. Noćno doba, modrina vode, diskretna rasvjeta. U bazenu je kupač, jedan od londonskih terorista, u kadar ulazi Heller i od plivača traži informacije o Sarinom ubojstvu. Kupač nije spreman na suradnju pa Heller preko mobitela, uz prethodne pripreme, razori bazen. Staklene površine počnu pucati, zvuk opako nadopunjuje sliku, prvo kao izlomljene bijele crte pa napukline i potom slom cijelog bazena plus vodopad plus kupač u sunovratu na asfalt. Položaj kamere, kutovi, kadriranje, montaža – tip-top.
Treći prizor vrijedan spominjanja je, možda, krivo dramaturgijski tempiran jer dolazi odmah poslije bazenskog raspuknuća, ali je logički posve opravdan. Heller mora što prije napustiti hotel. I tada u prizemlju hotelskom u praonici s uredno poredanim perilicama, on je svjedokom, a trebao je biti žrtvom, nenadanog fizičkog sraza izvrsno koreografiranog, pukovnika Hendersona – Lawrence Fishburne – i anonimnog tajnog agenta koji je pravi žgoljo, opasno izvježban, prema divu Hendersonu. To je sukob Davida i Golijata. Davidova nepredvidiva pobjeda je biblijski-starozavjetno zajamčena, ali zašto bi moralo uvijek biti tako, poglavito na filmu? I Golijat smlavi Davida.
Do kraja filma osveta Hellerova bit će u potpunosti izvršena. On je bio progonitelj, sudac i egzekutor. I ostao je izvan dohvata zakona: nekažnjen. Tu je Heller bliski srodnik imućnom arhitektu Paulu Kerseyu – Charles Bronson – koji je nakon ubojstva žene i silovanja kćerke uzeo pravdu u vlastite ruke i postao nesmiljenim osvetnikom u odličnom – ukupno je pet nastavaka – filmu “Death Wish” iz 1974. godine.
A Charlie Heller upravo je pokrenuo zrakoplov, u uvodu “Amatera” on je zaokupljen popravkom tog starog malog aviona… poletio i odletio nebu pod oblake. Stavio si je naočale za sunce i na lice smjestio osmijeh. Osmijeh samozadovoljstva? Bez emocionalne i duhovne utjehe otrovan osvetom i mržnjom razjedan gubitkom ljubljene žene on ne može naći smirenje u sretnom ateriranju niti može neprestano letjeti. Svjesno u smrt? Je li uopće moguć neki novi život za Hellera? Fly Charlie fly…
#Aldo Paquola #Amater #Kritika #Osvrt #The Amateur
