Tužna obljetnica: 28 godina bez Veljka Vičevića, čovjeka koji nije pristajao na kompromis

Obitelj, prijatelji, dugogodišnji suradnici, predstavnici općina Čavle i Jelenje tradicionalno su se i ove godine prisjetili velikana hrvatske, grobničke i riječke pisane riječi, gromade od čovika – Veljka Vičevića.

Na groblju u Gradu Grobniku, pod jesenskim suncem i praćeni blagim povjetarcem, toplo i dostojanstveno još je jednom oživljena uspomena na čovjeka koji je svojom novinarskom hrabrošću i ljudskom čestitošću ostavio trag koji vrijeme izbrisati ne može.

Veljko Vičević bio je novinar, bio je i urednik koji je Novi list učinio simbolom profesionalnog i slobodnog novinarstva. Bio je lučonoša – i ostao je podsjetnik na to što novinarstvo jest, i što nikada ne smije postati. Bio je svjetionik u olujnim vremenima, putokaz kojega danas malo tko slijedi.

Branko Mijić, Ljiljana, Tena i Ana Vičević

– Se su vam to dica lavali i lavalizam, svi mi koji smo radili s Veljkom znamo što ta metafora znači, rekao je Branko Mijić, kojemu je pripala čast i ove godine održati prigodno slovo u spomen na čovjeka od kojega su puno naučili svi koji su imali prigodu biti u njegovoj neposrednoj blizini.

Mijić je u ruci držao jedini otisnuti primjerak knjige Romana Latkovića, u kojoj je priča o tekstu naslovljenom „Tuđman definitivno pokazao da je brutalni diktator“, onome koji je Latkovića svrstao u red persona non grata u Hrvata, a sličan je status tada dobio i Novi list.

Znao je, primijetio je Mijić, Veljko Vičević tada da će taj tekst izazvati tektonske poremećaje, a ipak ga je objavio. Zašto?

– Zato jer je znao da će, ako tada bude pristao na kompromis, vječno biti prisiljen na njih. To je razlika koju smo uz Veljka svi živjeli. Nije pristao na kompromis jer bi taj kompromis presudio novinarstvu i novini koju je vodio, naglasio je Mijić.

Veljka Vičevića nema već dvadeset i osam godina. Istina bez kompromisa postala je tek izlizana fraza, pregažena poput odbačenih starih novina. Hrvatskom novinarstvu, u vrijeme današnjega mraka, nasušno je potreban Veljko Vičević – čovjek koji je znao što znači biti lučonoša.

U protivnom, vrlo brzo svi zajedno mogli bismo se, potiho dakako, zapitati: tko je ugasio svjetlo?

Fotografije snimio Kristian Sirotich

#Grad Grobnik #Veljko Vičević

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh