Žgabucin, mali rasadnik umjetnosti ili pokretni štand prijateljstva/susjedstva, svi se ovi primjeri naziva referiraju na istu stvar – MMSU Kiosk, koji je predstavljen u utorak, 9. srpnja u dvorištu Art-kvarta. Realiziran kroz suradnju Muzeja za modernu i suvremenu umjetnost i Urbanog separea, novi se susjed u kvartu predstavio uz mini-izložbu „More zove“ i popratnom radionicom.
„Postoji već duže vrijeme želja, volja i zajednička ljubav da s Urbanim separeom napravimo akciju. Sada nam je to i moguće s obzirom na to da je dvorište na neki način dovršeno – nije više građevinska zona, te možemo početi stvarat neki zajednički prostor. Jedna od akcija, u sklopu ljetnog programa je ovaj Kiosk. Ljudi nas pitaju što se može kupiti, ali mi nužno ne prodajemo razne proizvode. Kiosk je zamišljen kao tribinica, kao mala izložbena platforma, kao mjesto za radionice, druženja i okupljanja. Također, kiosk je i poligon za male izložbe iz fundusa – takozvanim džepnim izložbama, a riječ je o reprodukcijama radova iz kolekcije”, izjavila je Ksenija Orelj, kustosica, MMSU.
Izlaganje reprodukcija nije neobična ili nova praksa. Naime 50-ih godina 20. stoljeća, kada se osnivaju novi muzeji i formiraju nove zbirke, jedan od ciljeva je bio da umjetnost postane dostupna široj javnosti. Kolekcije počinju putovati u vidu reprodukcija, naravno, kako bi se olakšao proces transporta i smanjio rizik od oštećenja djela. Pop-up izložbe koje se priređuju, tematizirat će zajednicu, hranu i more/obalu, uz radove iz kolekcije MMSU-a.
„More zove na pogled na Rijeku i njen odnos s morem, koji je specifičan i drugačiji od ostalih gradova uz obalu. Rijeka je, barem bila, lučki i radnički grad, što odražava i naša kolekcija. Nema puno uobičajenih, klasičnih prikaza mora, horizonata i zalazaka sunca. Ikonografija je tvrđa i posvećena je luci, brodogradnji kao i proizvodnji u pozadini hala”, dodala je Ksenija Orelj.
„Ideja „Kioska“ je multifunkcionalnost, gdje, kada otvorimo oba krila i spustimo klupicu dobivamo prostor za radionice, a daljnjim promjenama možemo dobiti šank. Također, može se kompletno zatvoriti te se na njemu mogu izložiti stvari. Prilagodljiv je svakom događanju” rekla je o Kiosku i njegovoj namjeni Enia Kukoč, arhitektica članica Urbanog separea.
Kratka popratna radionica, koju je vodila umjetnica Tanja Blašković, okupljenima je predstavila aktivističke poruke/naljepnice koje započinju riječju FALI…, gdje u nastavku praznog prostora osoba upisuje pojam za koji smatra da nedostaje kvartu ili gradu.
Nakon izrade naljepnica okupljeni su, s Marinom Nižićem iz Urbanog separea, krenuli na vođenu šetnju preko Krešimirove ulice gdje je s naglaskom na kontakt kojeg građani imaju, odnosno nemaju s morem, bilo riječi o nekadašnjoj riječkoj rivi kao i posađenim platanama. Nakon prelaska ceste i pruge kratko se osvrnulo na trenutno izvođenje radova na nekadašnjim željezničkim skladištima, a na mjestu budućeg autobusnog kolodvora. Na Žabici je bilo riječi o postavljanju rive, o bunkeru i hangaru koji su trenutno ugostiteljski objekti, ali i o posađenom drvoredu hrastova. Zatim su okupljeni prošetali do željezničkog kolodvora gdje je pukao pogled na monumentalne silose. Obilazeći punktove okupljeni su lijepili izrađene naljepnice intervenirajući tako u prostore koje su posjetili.
„Kiosk“ je dostupan svima, odnosno postoji mogućnost njegovog iznajmljivanja za razne kulturne i društvene događaje. Težak 130 kilograma na implementiranim kotačima, novi susjed će doći i u vaš kvart, širiti umjetnosti i dobrosusjedske odnose.
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
