U Muzeju trgovine i turizma u Budimpešti u četvrtak je predstavljeno mađarsko izdanje slikovnice „Rigo Jancsi – Ljubav kao slatko nadahnuće“, koja je nastala kao plod inicijative Svetozara Nilovića Toze, osnivača Muzeja starih računala Peek&Poke, te Tee Perinčić iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja 2019. godine. Autorica slikovnice je Anđa Marić, poznata hrvatska glazbenica, blogerica i autorica priča za djecu, a prekrasne ilustracije potpisuje Stjepan Lukić.
Slikovnicu su u Budimpešti predstavili autorica Anđa Marić, Silvano Frančišković iz naklade ULIKS, Svetozar Nilović Tozo, u ime domaćina govorila je Dora Dobos, uz moderiranje Orsolyne Velle Varga. Slikovnica „Rigo Jancsi – Ljubav kao slatko nadahnuće“ doživjela je tako i svoje mađarsko izdanje, sigurno će to pridonijeti da ova nevjerojatna i po svemu filmska ljubavna priča nikada više ne padne u zaborav. Predstavljanje slikovnice, koje je uslijedilo nakon što je nedavno u prostorijama istog muzeja postavljena i istoimena izložba, privuklo je mnoge posjetitelje i uzvanike, među kojima je bio i Mladen Andrlić, veleposlanik RH u Budimpešti.
Janos Rigo, rođen 1858. godine u mađarskom selu Pákozd pored Székesfehérvára i bio je dio velike svirajuće romske obitelji koju je put odveo do Pariza, gdje je Janosa na jednom nastupu zapazila princeza Clara Ward, kćer bogatog američkog poduzetnika udana za belgijskog princa de Caraman-Chimaya. Clara je bila slobodnog duha, neopterećena tadašnjim društvenim konvencijama te se zaljubila u šarmantnog Janosa pa odlučila ostaviti život koji je do tada poznavala i krenuti s odabranikom svog srca na turneju po svijetu. Janos i Clara plijenili su pozornost postavši jedan od prvih izdanaka celebrity kulture; svaki njihov korak bio je praćen, njene su se izjave prenosile diljem svijeta, a čak i je i slavni Henri de Toulouse-Lautrec napravio njihov portret.
Iako nisu ostali zajedno do kraja, njihova je ljubav, između ostalog, inspirirala i kolač koji ime nosi po Janosu – Jancsiju Rigu. Točno mjesto rođenja »riječko-mađarskog« kolača nije poznato, ali istraživanje Svetozara Nilovića i Tee Perinčić pokazuju da je originalni recept vjerojatno stigao iz Mađarske. Ona najromantičnija verzija kaže da je Rigo za svoju ljubljenu htio smisliti kolač koji je taman poput njegove kože, mekan poput njezine duše i sladak poput njihove ljubavi. S obzirom na jake veze Budimpešte i Kvarnera, nije neobično da je slastica došla u tada glavnu mađarsku luku i postala dio gastronomskog identiteta našega kraja, s vremenom pala u zaborav i zahvaljujući čitavoj ovoj priči iznova se vratila u kolektivno sjećanje i u ponudu. No, ono što čitavu priču dodatno osnažuje jest činjenica da su krajem devedesetih godina 19. stoljeća Janos i Clara neko kratko vrijeme boravili i u Rijeci.
