Un tuffo nel passato: Šetnja Kantridom Urbanog separea i GIK-a

U subotu 6. travnja, u organizaciji Urbanog separea i Građanske inicijative Kantrida, a u vodstvu povjesničara umjetnosti Theodora de Canzianija, održana je još jedna šetnja za lokalnu zajednicu, ovoga puta, šetnja Kantridom. Suradnja organizatora, nastavak je inicijative iz 2023. godine, festivala Pozdrav s Kantride, pa i ove godine, nizom šetnji – od Mlake do Pećina, s fokusom na riječku obalu, Urbani separe i GIK nastavljaju aktivan participativan program. Uvodnu riječ na početnoj točci okupljanja, na pločniku poprijeko nekadašnjeg okretišta kurijere iznad stadiona, dali su Marin Nižić iz Urbanog separea te Loredana Varljen, predstavnica Građanske inicijative Kantrida GIK:

– Ovo je treća u nizu šetnji, zadnjih nekoliko vikenda šetali smo od Mlake sve do Pećina i sada smo prešli na zapadnu stranu obale. Sve se održava kao najava jednog obalnog festivala, Pozdrava s riječke rivijere koji će se održati od 1. do 14. srpnja ove godine, a jedan mali detalj tog festivala, dogoditi će se upravo na Kantridi, najavio je Marin Nižić iz Urbanog separea, prepustivši riječ Loredani Varljen.

– Građanska inicijativa Kantrida, već drugu godinu za redom djeluje u našem kvartu provođenjem programa u kulturi, putem kojih želimo poslati poruku građanima i institucijama da smo važni, da se želimo uključiti, da nas se pita i da imamo svoje potrebe! Mi zapravo želimo oplemeniti javne prostore koji pripadaju nama, i želimo im dati novu vrijednost, novu svrhu, nešto što su oni, nekad u prošlosti i imali. Iz tog razloga imamo često događaje koji nas podsjećaju na one iz prošlosti, kada je društveni život ovih krajeva bio bogatiji i kada su se održavali plesovi, priredbe i druženja, kazala je predstavnica GIK-a Loredana Varljen, iskoristivši ovu priliku za najavu događaja koji će se održati 6. srpnja, upravo povodom prisjećanja na zajedničku dokolicu 50-ih godina prošlog stoljeća. Događaj Un tuffo nel passato (Skok u prošlost), na Bagno Rivieri kod brodogradilišta 3. maj, uz zabavu i plesnjak, izložit će i fotografije lokalnih građana, kao reminiscenciju na zajedničku prošlost i njeno bogatstvo.

Na participaciju ovom događaju, pozvao je i sam de Canziani, kazavši okupljenima kako će manifestaciju uveličati, upravo njihov doprinos, te kako će fiksacijom takvih dokumenata, građani doprinijeti stvaranju zajedničkog sjećanja i oduprijeti se trajnom baštinskom zaboravu:

– Svi vi ovdje koji ste s Kantride, ili na neki način vučete korijene s Kantride – ako doma va nekom škabelinu postoji neka fotografija, postoji neko svjedočastvo ili je neka nona, teta, pranona ili ki drugi povedao onako za po doma, onda to podjelite s organizatorima ove manifestacije. Nažalost kada nas više nema, sva naša sjećanja, čak i ona materijalna, ako ih dobro ne „udomimo” za našega života, projdu u nekom škabelinu.

Kako se tako što ne bi dogodilo, de Canziani još jednom poziva na bogaćenje zajedničke baštine:

– Naša baština nisu ulice, naša baština nisu građevine, naša baština nije sve ovo što je izgrađeno. Naša baština smo mi. Mi ljudi – koji su bili, koji su sada i koji će biti, to je ono što gradi grad.

Na samom početku šetnje, de Canziani objašnjava etimologiju riječi kantrida/katrida/katriga, što zapravo znači stolica, kazavši kako odabir naziva nije slučajan, s obzirom na to da je Kantrida, u „nedođiji” prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, bila tranzitnom zonom. Spojivši crtice iz povijesti Kantride s onom zajedničkom – riječkom, de Canziani je okupljene podsjetio na velike uspjehe Giovannija de Ciotte, nekadašnjeg gradonačelnika Rijeke, na čiji je poziv, u Rijeku stigao i Giacomo Zammattio, tršćanski arhitekt, zaslužan za izgradnju brojnih historicističkih dragulja Rijeke, među kojima su i Filodrammatica, Palača Ploech, tržnica na Brajdi, Kuća Whitehead, a što naglašava i de Canziani, većina arhitektonskih ostvarenja na Dolcu. U nastavku, de Canziani se dotiče i nove nomenklature arhitektonskih objekata na Brajdi, naglasivši svoje nezadovoljstvo izborom riječi kojima se oni danas nazivaju: „Art Kvart”, „T-objekt”, „Ciglenu zgradu”, poznati riječki povjesničar umjetnosti naziva glupostima novog doba, čijim se korištenjem, poništava zajednička tradicija.

Uz šetnju Kantridom, priobalnom cestom koja se nekad nazivala Via Borgo Marina, okupljene građanke i građani, mogli su se prisjetiti, ili naučiti, mnogo povijesnih detalja o Kantridi, od onih o značaju Vile Nore poznate kao Villa dei Sospiri (Vila uzdaha) za D’Annunzijeve vojnike, pa do ljevaonice Mateo Skull, u okviru koje su nastali stupovi za nekadašnju vrtnu sjenicu, koja se i danas, iako u derutnom stanju, nalazi u dvorištu donedavno otvorene Dječje bolnice Kantrida.

U mnogobrojnom odazivu lokalnog građanstva svih uzrasta, posljednja u nizu šetnji Urbanog separea, potvrdila je potrebu zajednice za aktivnim, kulturno-edukativnim i participativnim sadržajima, implicirajući kako bi ovakvi događaji, zaista trebali postati zajedničkom svakodnevicom, nadajući se kako će na lokalnoj razini, gradska Uprava, nastaviti podržavati razvoj ovakvih mikro događaja i inicijativa, ujedno i slušati potrebe zajednice, kao ključnog uvjeta zajedničkog rasta i razumijevanja, odnosno kvalitete života građanki i građanina Rijeke uopće.

Fotografije: Katarina Podobnik i Marin Nižić