U Kastvu postoji čovjek koji vam neće dopustiti da parkirate tamo gdje ne smijete. I ljudi će ga, ma koliko im to remetilo komfor, ugodu ili rutinu ipak poslušati bez rasprave. Neće to učiniti zato što viče. Neće to učiniti zato što prijeti. Učinit će to jer iza tog „NE“ stoji autoritet i – najviše od svega – pravednost.
Njegovo je ime Vilko Saršon i on je novi Kastavac godine!
Na prvu, možda zvuči neobično da titulu dobije čovjek koji zatvara stupiće, regulira promet i bez puno objašnjavanja govori: “Ne morete tuka parkirat, morate poć ća i gotovo. Zdravo, doviđenja!” Ali u tome i jest stvar. Vilko radi posao koji je, po definiciji, nepopularan. Nije lako raditi s ljudima, s ljudima koje poznaješ u takvim situacijama možda je i najteže raditi. Jer on je taj koji stoji između želje i pravila, između “samo par minuta” i “ne može”.
Ove zime, dok su trajali radovi u staroj gradskoj jezgri, svako jutro od šest do osam i pol bio je na svome mjestu. Po buri, kiši i hladnoći. Roditelji su dovozili djecu u vrtić, gužva i nervoza bile su sastavni dio dnevne rutine tih dana. A Vilko je mirno, jednostavno i bez viška riječi držao stvari pod kontrolom. Baš onako kako to i inače čini na svim velikim kastavskim manifestacijama. Od Bele nedeje, Novog leta, maškara do ovakvih ekstremnih situacija.
U vremenu u kojem svi traže iznimku, Vilko iznimke ne priznaje. Možda je baš zato dobio gotovo 1.800 glasova u 11. izboru za Kastavca godine. Jer grad prepoznaje pravednost, dosljednost i čovjeka koji ne pravi razliku između “običnih” i “važnih”. Njegova slava nadilazi granice Grada Kastva.
– Predsjednik kada dolazi, policajci ki su osiguranje zajedno pitaju će bit Vilko. Ako će bit Vilko, onda nema problema. I niš više ne pitaju. Je istina da nisan pustil Mostarca? Lani za zvončari ja čistin aute, a gradonačelnik Matej Mostarac da će pustit auto. Nećeš! Nisan pustil ni ženu od Lukanovića kad je bil gradonačelnik. Za Belu nedeju. Si imaju propusnice, ona nema. Ne moreš proć! Nima tu tolerancije. Takov san, svojega brata ne bin pustil. Ne moreš proć. Kad se fini, moremo razgovarat, kategoričan je Vilko.
Ali promet je samo onaj vidljiviji dio priče. Vilko je puno više od toga.
A taj drugi, možda tiši i sasvim sigurno puno ozbiljniji dio traje već 32 godine, u redovima Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kastav. Požari od Učke do Velebita. Intervencije, noći bez sna, oprema, agregati, pumpe, motorne pile. Od vozača i pomoćnika zapovjednika do veterana koji i danas, iako zakonski više ne može operativno na teren, dolazi prvi kad nešto treba pregledati, popraviti ili pripremiti.
– Vavek san tu kad treba pomoć. Zavolel san to i nakon 32 leta ne bin to napustil. Inače san delal kao krovopokrivač-limar, a nakon toga san kamion vozil. Nadelal san se, ali mi ni teško ni danas za Kastav delat. Pošteni su i nema problema. I za DVD. Ako reču da neš treba storit – bit će storeno.
I zato nije čudo da je uz Vilka bio i Željko Vozila, predsjednik DVD-a Kastav i njegov dugogodišnji zapovjednik.
– Kakov je Vilko? Vilko je jako dobar čovek, prijatelj, cijenin ga i poštujen od prvoga dana. On mi je kao rojeni otac. Vilko je naš veteran i desna ruka za sve. Čovik ki me naučil kako se ruše stabla. Kako zamisliš da treba past stablo, on se potrudi da tako i stori. Motorna pila mu je ko žlica i pirun, reći će Željko s neskrivenim ponosom.
I u te riječi stane sve ono što se kod Vilka Saršona možda ne vidi na prvu. Odgovornost. Odanost. Prisutnost. On je uvijek spreman kada ga trebaju.
Kada je saznao da je dobio nagradu, Vilko je, kaže, “samo ostal”. Naprosto nije čovjek od velikih riječi. Zahvalio je svima i dodao da zbog takvih vijesti “moraš bit vesel”. I to još nije sve. Jer Vilko tu ne misli stati, nije više mladić, ali još uvijek ima „force“ kao mladić.
– Do kad mislin delat? Dok god buden mogal, zaključit će Vilko Saršon.
Možda je upravo u tome njegova snaga. U gradu u kojem svi znaju tko je, Vilko Saršon ne traži svjetla pozornice, on traži red i nudi sigurnost. Bilo da regulira promet na Beloj nedeji, stoji uz vatrogasno vozilo ili ujutro, po kiši ili hladnoći, pruža mogućnost roditeljima da djecu bez prevelikih stresova otprate do vrtića.
Grad mu je ove godine vratio povjerenje i zahvalio za sve godine bespogovornog i posvećenog rada. Kastav je za Kastavca godine izabrao čovjeka koji zna reći “ne”, ali nikada ne okreće leđa. A takvi ljudi, nikada ne ostaju neprimijećeni. Ako mislite da je ovo pretjerivanje moram reći da pored Vilka ntko ne prođe a da ga ne pozdravi, prisno zagrli, razmjeni nekoliko riječi. Ili da mu, kao što je ovoga puta bio slučaj, potpuno nenadano daruje „rožice“. Poput gospođe Biserke. A i ona jako dobro zna da ju Vilko ne bi pustil da parkira. “Ne morete tuka parkirat, morate poć ća i gotovo. Zdravo, doviđenja!”
Tekst je objavljen u Glasu Kastavskom, istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Ivica Lukanović #Kastavac godine #Matej Mostarac #Vilko Saršon #Željko Vozila
