Melograf (zapisivač narodnih napjeva) i skladatelj Ivan Matetić Ronjgov jedan je od najznačajnijih riječkih glazbenika. Svoje je djelovanje posvetio očuvanju tradicijske glazbe svojega zavičaja te skladanju na temelju njezinih značajki. Njegov skladateljski opus možemo podijeliti na dvije osnovne grupe; skladbe nastale na temelju istarsko-primorskoga glazbenog idioma te rane i prigodne radove skladane u okviru dursko-molskog tonalitetnog sustava. Gotovo cjelokupan opus pripada vokalnom odnosno vokalno-instrumentalnom stvaralaštvu. Najznačajnija djela su zborske a cappella skladbe Ćaće moj, Roženice, Malo mantinjade v Rike na palade, Mantinjada domaćemu kraju, Naš kanat je lip te Na mamin grobak. Sve od vremena renesanse teško je naći takva majstora koji je isključivo ljudskim glasom izrazio toliki dijapazon u sadržaju i tehničkom izrazu.
Život Ivana Matetića Ronjgova
Ivan Matetić rodio se 10. travnja 1880. godine u selu Ronjgi kraj Sv. Mateja, danas Viškova. Želeći još više istaknuti povezanost s krajem iz kojeg je potekao, dodao si je prezimenu „Ronjgov“. Završio je učiteljsku školu u Kopru, gdje je stekao i prva znanja o glazbi. Od 1899. godine radio je kao učitelj u mnogim istarskim mjestima: Žminju, Barbanu, Kanfanaru, Sv. Petru u Šumi, Gologorici, Pićnu, Klani i Opatiji. U većini mjesta gdje je djelovao okupljao je odrasle u pjevačke zborove i tamburaške orkestre, djelovao je kao orguljaš te je podučavao djecu sviranju violine i pjevanju. Već kao mlad učitelj Matetić je sebi postavio cilj; očuvati istarsko-primorsku narodnu glazbu od propadanja te pronaći način kako da se ona iskoristi u umjetničkoj glazbi. Melografski rad doveo ga je do spoznaje o nedostatku temeljite glazbene naobrazbe. Koncem 1. svjetskog rata kratko je vrijeme studirao glazbu u Beču. Od 1919. do 1921. godine učio je glazbu na Konzervatoriju Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda (kasnije Muzičkoj akademiji) u Zagrebu. Završivši studij živio je i radio u Sušaku; od 1921. do 1925. godine bio je nastavnik pjevanja na gimnaziji. 1923.godine Matetić u Sušaku osniva Privatnu muzičku školu koja djeluje do njegova odlaska u Zagreb 1925. Nakon dvadeset i pet godina melografiranja i proučavanja narodne glazbe Istre i Hrvatskog primorja Matetić je, uz pomoć svog profesora Franje Dugana, postavio teoretske osnove istarsko-primorske glazbe te utvrdio takozvanu istarsku ljestvicu. Rezultate rada objavljuje u časopisu Sv. Cecilija 1925. i 1926. godine. U Zagrebu je od 1925. do 1939. godine tajnik Muzičke akademije, a od 1925. do 1935. godine vršio je i funkciju knjižničara. Razdoblje mirovine i ratne godine provodi u Beogradu kod kćeri Ivke. Poslije 1945. godine ponovno je kratko vrijeme u Zagrebu gdje na Muzičkoj akademiji predaje glazbeni folklor. U Rijeci se nastanjuje 1947. godine te u muzičkoj školi predaje do 1951. godine teoriju glazbe, solfeggio i harmoniju. Ni nakon drugog odlaska u mirovinu, Ronjgov ne zapostavlja melografiranje i skladateljski rad. 1946. godine objavljuje tekst „O narodnoj muzici Istre“, a 1957. članak „Neke napomene uz narodne melodije Suska“. U godinama kada neki autori počinju odlagati svoja pera Matetić sklada najveća i najvrjednija djela. Povodom 80. rođendana, Josip Broz Tito odlikovao ga je Ordenom rada I. reda. Matetić je tada u svojoj izjavi za radio rekao: „Mislim da sam ovo odlikovanje dobio za dvije etape moga rada. Prvu, da pokažem i dokažem, da je istarsko-primorska muzika isto tako vrijedna kao i svaka druga a možda još i više, jer je originalna, i onu drugu — glavnu — da uznastojim iz petnih žila da se ova trinaest stotina godina stara muzika ne izgubi preko noći, barem dotle dok svi njeni ritmički i melodijski elementi ne uđu u umjetničku muziku, jer tek onda neće propasti. U tome sam i uspio…“. Ivan Matetić Ronjgov umro je u Lovranu 27. lipnja 1960. godine. Sahranjen je na groblju u Opatiji.
Istarska ljestvica
Glazbeni sustavi, temeljni okviri koji oblikuju glazbu kroz povijest, evoluirali su od srednjovjekovnih ljestvica do modernih tonaliteta kao što su dur i mol. Iako smo iscrpili sve mogućnosti tonalnih sustava koje poznajemo zbog čega se skladatelji često okreću atonalnosti i traženju novih rješenja, u vrijeme Ivana Matetića Ronjgova tek su se počele istraživati granice tonaliteta. Ronjgov je prvo kao teoretičar definirao sustav istarske ljestvice koji je kasnije korišten u skladateljskim postupcima. Tri skladatelja kojima je najveći dio opusa bio inspiriran istarskim folklorom bili su Matko Brajša Rašan, Ivan Matetić Ronjgov i Slavko Zlatić. Uz njih, istarsku ljestvicu ponegdje su koristili i Natko Devčić, Boris Papandopulo, Ivo Lhotka Kalinski, Ivana Lang i Tihomil Vidošić.
Iako je danas u Hrvatskoj općenito uvriježen naziv „istarska ljestvica“ i odnosi se na niz e-f-g-as-b-ces, postojale su mnoge polemike oko toga kako je nazvati. Prema nekima je prikladniji bio naziv tonski niz s obzirom na to da se ne radi o osam tonova kao u klasičnim ljestvicama; neki uz nju koriste i pridjev takozvana istarska ljestvica, a ponegdje se koristi i naziv istarski modus. Ljestvica se ne koristi samo u Istri, već i u Hrvatskom primorju i na otocima (uglavnom Krk i Cres), tako da bi možda tehnički najispravniji termin za nju bio istarsko-primorski tonski niz. Ljestvica se naziva istarskom, ali bi bilo pogrešno reći da se koristi u cijeloj Istri. Prema vrsti glazbenog folklora Istra bi se generalno mogla podijeliti na tri dijela; prvi dio s velikim utjecajem talijanskog jezika; tzv. diskantno dvoglasje (prvenstveno Galižana, Vodnjan i u manjoj mjeri Rovinj, a gotovo je iščezao u Balama), drugi dio je sjeverna Istra (miješanje sa slovenskim folklorom) i Ćićarija gdje je prisutno bugarenje (gunjci) koje je u biti preteča današnje istarske ljestvice, a treći dio čakavsko govorno područje koje obuhvaća ostatak Istre, dio primorja i otoke. Naravno, te vrste folklora su se s vremenom i miješale, pa se tako primjerice nekada može čuti i pjevanje na istarskoj ljestvici, ali na talijanskom jeziku. Istarski je folklor (kako vokalni, tako i instrumentalni) generalno baziran na dvoglasju s karakterističnim tonskim odnosima. Radi se o netemperiranom sustavu, to bi značilo da tonska struktura odstupa od dijatonskog sustava i nemoguće je narodnu glazbu koja se izvodi uživo u potpunosti točno zapisati u klasičnom temperiranom sistemu na koji smo navikli. U vokalnoj glazbi istarskog folklora karakteristična su dva tipa dvoglasja, ovisno o tome pjevaju li dva glasa iste ili različite visine. U ovom prvom slučaju riječ je o dva ženska ili dva muška glasa koji imaju otprilike isti opseg. U tom slučaju gornji glas pjevat će glavnu melodiju, a donji uskakati na mjestima s pratnjom za malu tercu niže. Pritom i ovdje ponovno valja naglasiti netemperiranost sustava što bi značilo da takva mala terca ne odgovara u potpunosti onoj na kakvu smo navikli u klasičnoj zapadnoeuropskoj temperiranoj glazbi. Sam kraj napjeva obavezno završava u unisonu (interval prime) što je ujedno i jedna od temeljnih karakteristika istarskih pučkih napjeva. Drugi slučaj dvoglasja podrazumijeva dva glasa različitih visina (najčešće se radi o kombinaciji muškog i ženskog glasa). Tada će glavnu melodiju pjevati niži (dublji) glas, a pratnja će biti za veliku sekstu više. Riječ je o intervalu koji je obrat male terce, pa tako i ovdje vrijedi spomenuta netemperiranost. Ovu vrstu pjevanja u narodu poznaju kao „pjevanje na tanko i debélo“. Ovakvo pjevanje završava ekvisono (u oktavi). Opseg narodnih melodija o nije velik, glavni glas koji pjeva melodiju opsegom dolazi samo do šestog tona melodijskog niza, a opseg pratećeg glasa je još i manji (do pet tonova niza).
Istarska ljestvica u suvremenoj glazbi
Istarska ljestvica već je petnaest godina na UNESCO-vu popisu svjetske nematerijalne baštine, a koristi se i danas, kako u klasičnoj tako i u svjetovnoj glazbi. U Rijeci se svake druge godine održavaju „Matetićevi dani“; manifestacija utemeljena 1980. godine prigodom proslave 100.obljetnice skladateljeva rođenja. Jedna od najvažnijih manifestacija koja je zaslužna za očuvanje istarske ljestvice je zborska manifestacija „Naš kanat je lip“ koja se održava od 1973. godine. Nazvan po skladbi Ivana Matetića Ronjgova, „Kanat“ okuplja zborove i skladatelje kojima su istarska ljestvica i čakavska riječ temelj stvaralaštva. Osim poznatih skladbi, zborovi svake godine uvode i praizvedbe. Uz „Kanat“ se tiska i promovira prigodna zbirka skladbi koja ostaje u trajnom nasljeđu manifestacije. Poreč već desetljećima početkom ljeta odzvanja zborskom pjesmom te podsjeća na važnost čuvanja i razvijanja tradicije u suvremenom okruženju. Istarska ljestvica i folklor u današnje vrijeme žive u popularnoj i zabavnoj glazbi, ponajviše zahvaljujući festivalu Melodija Istre i Kvarnera (MIK). Brojni glazbenici koriste elemente istarske ljestvice u popularnoj glazbi poput Brune Krajcara i Tamare Obrovac, a specifična glazbena pojava je riječki ča-metal bend „Po’ metra crijeva“ koji inspiraciju crpi iz istarskih legendi, mitova i priča, a glazbu radi pod utjecajem tradicijske glazbe Sjevernog jadranskog primorja i metala.
Riječka manifestacija „Matetićevi dani“
Ovogodišnje izdanje manifestacije posvećeno je 30. godišnjici osnivanja Ustanove „Ivan Matetić Ronjgov“ te 15. obljetnici uvrštenja istarske ljestvice na listu nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Središnji koncert „Matetićevih dana“ održat će se u srijedu 10. travnja s početkom u 20 sati u Mramornoj dvorani Guvernerove palače, a skladbe Ivana Matetića Ronjgova, ali i Matka Brajše, Slavka Zlatića, Josipa Kaplana te Dušana Prašelja izvodit će sopci s otoka Krka, ženski pjevački zbor KUD-a Učka, Trio Alboni, PZM »Josip Kaplan«, muška i ženska klapa Kastav, RKZ Val, Mješoviti zbor Kanat Kastav i brojni solisti. Tjedan će zaključiti koncert učenika glazbene škole IMR-a i njihovih kolega iz Zagreba, Osijeka, Pule i Dubrovnika.
Pulska i riječka glazbena škola nose ime jednog od najvećih hrvatskih glazbenika. U okviru Kulturno-prosvjetnog društva Ivan Matetić Ronjgov osnovan je 1990. godine riječki oratorijski zbor čiji je idejni začetnik i dirigent Dušan Prašelj. Ako izuzmemo naslove koji se ponavljaju, Matetićev opus sadrži 239 djela, a u ostavštini se nalazi veliki broj skica i nedovršenih skladbi. Ronjgovu pripada neosporno prvenstvo među skladateljima koji su umjetnički obradili istarsko-primorski glazbeni idiom u vokalnom stvaralaštvu, a izvršio je golemi utjecaj na sve autore koji su nakon njega skladali i skladaju djela utemeljena na istarsko-primorskom glazbenom folkloru.
#istarska ljestvica #Ivan Matetić Ronjgov #Rijeka #skladatelj #tradicijska glazba
