Jučer se u ispunjenom kazalištu HNK Ivana pl. Zajca održala premijera baleta Pepeljuga istaknutog koreografa i plesača Lea Mujića. Pepeljuga predstavlja Mujićevu četvrtu suradnju s riječkim HNK-om, ujedno naznačujući svojevrsnu okosnicu repertoara kakvog bismo mogli očekivati u našem kazalištu u nadolazećem periodu.
Unatoč tome što se posljednjih godina na programu riječkog HNK-a nerijetko nalazio moderni balet s eskperimentalnijim pristupom, u većini slučajeva s opravdanim razlozima i pljeskom podrške, jučerašnja je premijera pokazala da publika žeđa i za klasičnim pričama. Pepeljuga Charlesa Perraulta je nesumnjivo jedna od onih bezvremenskih bajki koja opetovano privlači pažnju, a dugovječnu vrijednost i atraktivnost ima i balet ruskog skladatelja Sergeja Prokofjeva koji je uz Romea i Juliju postao jedan od najizvođenijih svjetskih baleta.
Mujićeva adaptacija unijela je u balet svježinu i suvremenost, ponajviše kroz dramaturgiju i pojedine pokrete koji izmiču očekivanom toku koreografije, premda je u cjelini ostala vjerna standardnijem pristupu narativnom baletu primjerenom za sve uzraste. Na trenutke duhovit i vrckav, a na trenutke snažno emotivan i bajkovit, u izvrsnoj izvedbi i pogođenim ulogama riječkog baletnog ansambla, Pepeljuga je na daske riječkog HNK-a uspjela donijeti dašak nostalgije, čarolije i one naivne ali predivne dječje zaigranosti i mašte na koju znamo u tempu i praktičnosti svakodnevice zaboraviti. Dok su kritički i eksperimentalni pristupi umjetnosti vrijedni i potrebni, Mujićeva Pepeljuga izdvaja se iz mora realističnih kulturno umjetničkih sadržaja kao korak u fantaziju – povremeno potrebni odmak od stvarnosti kakav dovodi do novih ideja i lakšeg suočavanja s realnošću. No dok su kostimi raskošno šareni i prikladni modernom prikazu elitističkih svjetonazora i malograđanskih likova kao što su Pepeljugine polusestre, raskoš bajke nije prenaglašen niti karikiran, čemu svjedoči i scenografija koja je suptilnija nego što bi se od ovakvog baleta moglo očekivati.
Uz glazbenu pratnju Riječkog simfonijskog orkestra, u ulozi Pepeljuge nastupila je članica riječkog baletnog ansambla Yurika Kimura. U ostalim solističkim ulogama nastupili su Leonard Cela, Marta Kanazir, Tea Rušin, Marta Voinea Čavrak, Ksenija Krutova, Ali Tabbouch, Isabelle Zabot i Giovanni Liverani te ansambl koji čine Jody Bet, Benjamin Cockwell, Sephora Ferrillo, Sonja Milovanov, Laura Orlić, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Alessia Tacchini i Samuele Taccone. U predstavi su u nekoliko točaka sudjelovali i učenici Osnovne škole za klasični balet i suvremeni ples pri Osnovnoj školi Vežica.
Sve plesačice i plesači odlično su utjelovili svoje uloge – Kimura je briljirala u nježnoj i suptilnoj interpretaciji Pepeljuge, a Leonard Cela stvorio je živ i aktualan lik princa. U suvremeni kontekst stavljene su i maćeha i polusestre, koje tumače Ksenija Duran Krutova, Marta Voinea Čavrak i Tea Rušin, a koje su uspjele izbjeći pretvaranje svojih zločestih i površnih likova u karikaturu, što se s obzirom na komični pristup i glumački element moglo vrlo lako dogoditi. Marta Kanazir je svojom magičnom energijom utjelovila netipičnu vilu Cindy, a Ali Tabbouch glumom i pokretom bespomoćnog muškarca. Njihova međusobna energija, pripremljenost i tehnička uvježbanost, ali i kreativnost i strast kakvi su potrebni za potpunu predanost ovakvom projektu, vidljivi su u pokretima koji su precizni, zahtjevni i dinamični, stvarajući izvedbu koja, unatoč tome što zapravo ne donosi neočekivane obrate i neviđeno inovativna kreativna rješenja, ima sve preduvjete da oduševi one koji su željni bajkovitog baleta.
Istaknuta fotografija: Dražen Šokčević
#balet #HNK Zajc #Leo Mujić #Osvrt #Pepeljuga #premijera
