Priču o dječaku koji se boji pasa, mačaka, liječnika, vrtića, pa čak i kiše iz knjige Nives Madunić Barišić jučer su pozorno slušali najmlađi čitatelji u jutarnjim satima u Dječjoj kući. Zanimljivu panel diskusiju „Transbalkan: We Exist!“ održali su Aleksandar Crnogorac i Frida Šarar.
Program u MMSU-u okupio je brojne slušatelje i poznate goste. Valentina Mavretić predstavila je svoj prvijenac, zbirku kratkih priča „Ljuljačka“. Diplomirala je dramaturgiju jer je to bio studij najbliži pisanju, a njezina književna karijera započela je kada je osvojila nagradu „Marin Držić“ za najbolji dramski tekst („Kod Peregrinovih”) koja je rezultirala transformacijom teksta u predstavu. Piše scenarije za igrane i dokumentarne filmove, ali književnost je njezina prva ljubav: „Čim sam naučila čitati, počela sam puno čitati. Ljeti sam znala pročitati i dvadeset knjiga. Sad imam sinove koji vole čitati. Volim tu tradiciju koja se prenosi“, izjavila je spisateljica. Likovi u pričama Valentine Mavretić su obični ljudi koji pokušavaju, ali im okolnosti ne idu na ruku. Moderatorica Dunja Matić zaključila je da je rad tema koja je dominantna u odnosu na druge. „Ne znam jesam li prevrtljiva ili prilagodljiva“, napisala je Mavretić aludirajući na stabilnost za kojom čeznemo, a koja je teško moguća u književnosti gdje se pisanje smatra umjetnošću, a ne zanatom ili poslom. Takvo percipiranje pisanja često dovodi do iskorištavanja. Stil Valentine Mavretić je pitak, jasan i direktan, ali istovremeno i malo „pomaknut“ uz obilje humora. „Kada pišem, jako sam ozbiljna. Razveselilo me kada sam čula nekoliko komentara da je humor došao do izražaja“, istaknula je autorica. Dodala je da voli Kafkin humor i da već ima neke skice za kratke priče, ali i da oduvijek sanja i o romanu.
Veliki interes izazvao je Srećko Horvat koji je s moderatorom Markom Pogačarom raspravljao o svojim knjigama „Poslije apokalipse“ i „Poezija iz budućnosti“ koje veže nit utopije i distopije. Posjetitelji su ispunili cijelu dvoranu kako bi slušali o povijesti Visa koji je jedini otok kojeg fašisti nisu okupirali. „Poezija iz budućnosti“ je roman bez poezije, smješten u 1944. godinu kada je Vis bio oslobođen teritorij. S jedne strane riječ je o povijesnoj činjenici, a s druge o metafori. Na Visu je u periodu Drugog svjetskog rata spašeno između 250000 i 800000 ljudi. Vis je bio otok iz kojeg je Tito putovao u Napulj i Moskvu, a u romanu je metafora otoka. U romanu je faktografija važna jer se povijest danas izvrće, ali nas uvodi u vremensku perspektivu koja je šira i veća. Otok dekonstruira lažnu dihotomiju kopna po pitanju napretka. Dok knjiga „Poslije apokalipse“ poziva na postotpor, „Poezija iz budućnosti“ usidrena je na politici otpora i puno je pozitivnija. „Nema nikakvog prekida sa statusom quo bez ludila; poezije. Poezija se opire raciji“ izjavio je filozof prilikom objašnjavanja naziva knjige. Srećko Horvat pokušava spasiti ono što je vrijedno iz prošlosti. Svjestan je da „ludilo“ nije dovoljno već da je potrebna logistika i organizacija što vrlo dobro znaju pokreti otpora. Napominje da socijaldemokratska stranka nije dovoljna. „Bio tehnologija bez klasne borbe je samo vrtlarstvo“ dodao je. Pisac i filozof pokušava živjeti u autonomnoj zoni koju želi učiniti permanentnom na Visu. Završio je citatom iz knjige: „Zato jer ima smisla“.
Roman „Žigice“ Jurice Pavičića uz moderaciju Adriane Piteše bio je posljednje predstavljanje knjige na ovogodišnjem „Vrisku“. Roman „Mater Dolorosa“ ušao je u finale za „Polar Prix Lectrices Elle 2025“, prestižne francuske nagrade za najbolji krimić koju dodjeljuju čitateljice i čitatelji časopisa Elle. „Mater Dolorosa“ na francuski jezik preveo Olivier Lannuzel, a francuski prijevod objavila je izdavačka kuća Agullo. Lannuzel je preveo i Pavičićev višestruko nagrađivani roman „Crvena voda“, za koji je autor 2021. osvojio više nagrada među kojima i nagrade „Grand Prix de Littérature Policière“ te „Le Point du Polar européen“. Taj je roman u Hrvatskoj osvojio nagrade „Fric“ i „Ksaver Šandor Gjalski“. Osim ovog uspjeha, popularnost Jurice Pavičića na književnoj sceni ne jenjava. Njegov najnoviji roman „Žigice“ već je privukao veliku pažnju čitatelja i kritike, postavši jedan od najčitanijih naslova u Hrvatskoj ove godine. Pisac smatra da svoj uspjeh duguje tome što radnju i likove smješta u svoj prostor, prostor koji poznaje. Dotaknuo se i percepcije „krimića“ koji, iako su sve popularniji, ne dospijevaju na popise cijenjenih i istaknutih knjiga u širem kontekstu. Jurica Pavičić pročitao je ulomak iz romana ističući da mu je drago što je u roman napokon uvrstio planine koje mu mnogo znače. Izjavio je da romani uvijek imaju mnogo perspektiva i točki gledišta te dobre recepte od kojih najviše preporučuje recept za pašticadu.
Festival je završio fantastičnim koncertom benda Jonathan, kat ispod prostorije u kojoj su se tijekom osam dana izmjenjivali brojni pisci i posjetitelji. Ovogodišnji „Vrisak“ imao je najbogatiji program, diskusije i čak dva koncerta. Riječi i dalje odzvanjaju prostorijama MMSU-a koje su posjetiteljima ponudile puno više od književnosti. „Vrisak“ je podario Utopiju.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
