U četvrtak, 5. prosinca, u knjižari V.B.Z na Korzu održan je razgovor s dr. Žarkom Paićem, u povodu njegovih dviju knjiga, posljednje objavljene „Knjige lutanja” (Litteris, 2024.), nedavno ovjenčane nagradom „Zvane Črnja” za najbolju knjigu eseja te knjige „O filozofiji filma – slike događaja” (Bijeli Val, 2024.). Događaj, organiziran u sklopu Interface video art festivala od strane Greta Creative Networka, Usta na usta i V.B.Z.-a, moderirao je David Lušičić.
Paić, ugledni filozof, sveučilišni profesor estetike i medijskih studija, poznat je po svojim istraživanjima suvremenih fenomena poput posthumanizma, digitalne kulture i odnosa umjetnosti i politike. Naime Paić je svojim nizom knjiga koji se zove „Tehnosfera“ na svojevrstan način obilježio cijeli jedan period filozofske misli, u kojemu predstavlja središnji koncept tehnosfere kao prostora u kojem tehnologija postaje autonomnom silom koja redefinira ontološke i etičke temelje postojanja.
Osnova je to i „Knjige lutanja“ koja na svojevrstan način objedinjuje njegova promišljanja o konceptu tehnosfere u filozofsko-autobiografskom stilu, problematizirajući mogućnosti refleksivnog diskursa u doba ‘slike bez svijeta’.
U tom smislu, autor prepoznaje našu epohu kao vrijeme jedinstvene cjeline nasuprot fragmentacije.
„Činilo mi se da je nužno bilo slijediti ideju kako mi ne živimo, kako nas svi žele uvjeriti, u dobu rascjepkanosti, raspršenosti i fragmentacije, nego upravo suprotno, u dobu jedne potpuno nove, gotovo čudovišne cjeline koja se nekad kod mislioca 19. stoljeća zvala apsolut, kasnije totalitet“, istaknuo je.
Tehnosferu stoga Paić definira kao terminalni stadij metafizičke povijesti zapadne civilizacije i svijeta, koja otvara nove konceptualne alate da bismo razumjeli kako slika prethodi svijetu, te s kojim u vezu dovodi sudbinu čovjeka u svijetu umjetne inteligencije i radijalne globalizacije.
„U trećoj smo dekadi 21. stoljeća u kojemu ono što nazivam tehnosferom ulazi ne više u naš svijet nego u naš mozak, određuje naše reakcije na svijet i ima takve reperkusije. Nužno je stvoriti nove pojmove s kojima bismo mogli vidjeti kako je moguće da još uvijek održimo ideju, da imamo mogućnost da misaono otvorimo svijet koji neće biti samo distopijski, apokaliptički u smislu kraja povijesti, koji neće biti katastrofičan premda vidimo da se danas upravo to događa“, objasnio je Paić.
Stoga autor kao temeljnu metaforu djela uzima putovanje odnosno lutanje kao pokušaj (s)nalaženja u svijetu kojim vlada kaos, neizvjesnost, kojim vlada entropija. Paić primjećuje da tehnika, koja je nekada bila alat u službi čovjeka, u moderno doba, preciznije od devetnaestog stoljeća postaje „svrhom samoj sebi“. Taj dio rasprave svakako je važan i za tvrdnje koje je iznio u knjizi „O filozofiji filma – Slike događaja“. Paić primjećuje da je stoga u dvadesetom stoljeću jedna od glavnih rasprava u umjetnosti vezana uz film o kojemu piše Walter Benjamin. Polazeći od medija slike i filma, Paić zaključuje kako su oni određujući za 20. stoljeće, posebice film koji reflektira složenost psiholoških i društveno-kulturalnih, političkih i estetičkih očitovanja, stvarajući sublimno stanje svijesti kojim se stvarnost proizvodi u ekstatičku dimenziju užitka u promatranju filmskih slika.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
#Knjige lutanja #O filoxofiji filma - slike događaja #predstavljanje #Rijeka #VBZ #Žarko Paić
