Promocija zbirke poezije „Zelena pećnica“ Aleksandre Načinović održala se u četvrtak navečer uz lepeze, hladnu zakusku i druge improvizirane rashlađivače, u popunjenoj Galeriji O.K. Promociji su uz autoricu i publiku, prisustvovale i Sanja Vučković, idejna začetnica, osnivačica i voditeljica i mentorica u Centru za kreativno pisanje (CeKaPe) u izdanju kojeg je zbirka poezije izašla, zatim pjesnikinja, kritičarka i urednica ove zbirke, Darija Žilić i Aleksandrina majka Ida Načinović koja je čitala neke od Aleksandrinih pjesama.
Promocija prvijenca je uvijek poseban događaj, prisutni su veliko iščekivanje, trema i emocije, a ova je promocija opravdala svoj naziv i količinom pohvala izrečenih na račun nove riječke autorice. Po reakcijama prisutnih reklo bi se da je i publika jedva dočekala Aleksandrin pjesnički prvijenac, a sama autorica na promociji je rekla kako više nije mogla šutjeti, već je morala pisati.
Bila bih izuzetno nezadovoljna i frustrirana ako nisam pisala svaki dan.
Aleksandra Načinović
Susret je započeo čitanjem pjesama „Dok čekam odgovor“, „Neželjena gošća“, „Kako prišiti dugme“ i „Rođendan“ iz zbirke „Zelena pećnica“, koja je uslijedila nakon što je Aleksandra upisala edukaciju u CeKaPe-a, a na poticaj mentorice Sanje Vučković koja je u Aleksandri našla srodnu dušu. Sanja je s Aleksandrom u početku radila na kratkoj priči, a upoznale su se upravo na toj radionici, prije godinu i pol dana, nako što im se Aleksandra javila. Vrlo brzo se ispostavilo da će biti potrebno jako malo kako bi nešto što dugo čuva u sebi pusti na papir, što se desilo već nakon dvije, tri kratke priče u kojima se iščitavala bujica poezije i poetskog, na što joj je mentorica Sanja rekla kako je ona zapravo pjesnikinja.
Cijeli Aleksandrin put od radionice kratke priče do izdavanja zbirke pjesama nije bio dug. U samo godinu i pol dana pjesme koje su godinama čekale da izađu našle su se ovoj zbirci. Osim književnosti voli glazbu, slikarstvo i druge umjetnosti, kao djevojka je pisala poeziju kojoj se do sada nije vraćala, ali je kroz pisanje kratkih priča shvatila kako je vrijeme da to učini. Kako kaže, nije više mogla ne pisati i to je vrlo disciplinirano radila, noću se budila i zapisivala misli, riječi i stihove koje je dugo nosila u sebi.
Urednica Darija Žilić kod Aleksandre je uočila neobičan suodnos znanja i emocija, te poznavanje filmske, slikarske i drugih umjetnosti. Za radionice koliko god nisu nužne, smatra da su bitne jer kroz teorijsko znanje i čitanje pravih stvari osoba se može motivirati kako bi u jednom trenutku počela pisati zrelije, a smatra da je teško biti iskren, jer bez obzira tko poslije čita knjigu to je vrlo hrabro.
Iskonski trenutak pisanja, glas iznutra kojeg treba predočiti, sve što možemo dati svijetu je vlastito iskustvo.
Darija Žilić
CeKaPe uz edukacije za kreativno pisanje i različite radionice, provodi i izdavačku djelatnost, a biblioteka CeKaPe je pokrenuta pred više od 10 godina kako bi pomogla polaznicima koji tijekom radionice napisu nešto vrijedno objavljivanja, a Aleksandra je prema riječima Sanje Vučković, bila jedna od takvih polaznica.
Po završetku formalnijeg dijela druženja, sve se nastavilo uz zakusku i povjetarac ispred galerije O.K., pod sjenom krošanja platana.
