U obiteljskoj kući na Sušaku, Lovro von Matačić, rođen 14. veljače 1899., prodisao je prve note koje su oblikovale njegov život. Obitelj Matačić, s plemićkim naslovom koji seže još iz 17. stoljeća, bila je okružena glazbom i umjetnošću. Otac, operni pjevač, i majka, glumica, postavili su temelje za umjetničku budućnost mladog Lovre.
Matačić je već u ranoj dobi pokazao sklonost prema glazbi, pridruživši se Zboru bečkih dječaka Dvorske glazbene kapele. Ta faza njegovog života bila je temelj za umjetnički razvoj koji će uslijediti. U bečkoj Pijarističkoj gimnaziji, Matačić je usvajao znanje iz klavira, orgulja i glazbene teorije, a nastavio je i školovanje kod uglednih pedagoga bečkog Konzervatorija.
Ratne godine nisu spriječile Lovra von Matačića da slijedi svoju strast prema glazbi. Dobrovoljno se javio u vojsku, gdje se pridružio krugu lijevo orijentiranih intelektualaca u Beču. Taj period označio je i početak njegovih prvi skladateljskih početaka, pri čemu je već kao šesnaestogodišnjak praizveo Fantaziju za orkestar.
Nakon rata, Matačić se suočavao s izazovima sviranja u kavanama, pisanjem kritika te dirigentskim angažmanima u Osijeku, Zagrebu i Novom Sadu. U Ljubljanskoj operi postigao je prvi veliki uspjeh s izvedbom Janáčekove opere „Jenůfa”. Uslijedio je niz angažmana i uspjeha s Operom u Beogradu, Letonskom državnom operom, Bečkim simfoničarima i Berlinskom filharmonijom.
Drugi svjetski rat donio mu je ne samo izazove na osobnoj razini već i profesionalne prepreke. Lovro von Matačić aktivno je sudjelovao u vojsci, a kao Inspektor glazbenih ansambala hrvatske vojske nadgledao je cijeli korpus hrvatske vojne glazbe. Unatoč teškim uvjetima rata, Matačić nije prestao dirigirati, održavajući koncerte do same kapitulacije Njemačke.
Poslijeratni period označen je teškoćama i zabranom nastupa u Zagrebu. No, Matačić nije odustao. Otišao je u Skopje, gdje je organizirao i vodio glazbeni život, a potom je postigao uspjehe u Rijeci i Ljubljani. Tek 1954. omogućeno mu je napustiti zemlju, započinjući svoj drugi trijumfalni niz gostovanja u najvećim koncertnim dvoranama i opernim kućama svijeta.
Njegova dirigentska ruka bila je kao čarobni štapić, stvarajući spoj perfekcije i imaginacije. Matačić je dirigirao najpoznatijim orkestrima svijeta, ostavljajući neizbrisiv trag u interpretacijama Beethovena, Brucknera, Čajkovskog i mnogih drugih. Njegovo dirigentsko umijeće nadahnjivalo je glazbenike i publiku diljem svijeta.
Lovro pl. Matačić, uz sve dirigentske i skladateljske uspjehe, ostavio je neizbrisiv pečat u hrvatskoj i svjetskoj glazbi. Njegova predanost umjetnosti, ljubav prema glazbi, te iznimna vještina dirigiranja, čine ga vječnim velikanom glazbene scene. Čak i nakon smrti, njegova baština živi kroz koncerte posvećene njegovu sjećanju, poput onih koje Zagrebačka filharmonija organizira svake godine „In memoriam”.
Ovogodišnji „In memoriam” Zagrebačke filharmonije otvorit će Simfonija br. 38 u D-duru Wolfganga Amadeusa Mozarta, poznata kao „Praška”. Mozartova ljubav prema češkoj publici i umijeće čeških glazbenika oslikani su kroz ovu simfoniju. Treći stavak, „Presto”, virtuozan i humorističan, pokazuje Mozartove najbolje skladateljske karakteristike, ističući njegovu stručnost u polifoniji. Nakon toga, publika će biti uronjena u monumentalnost zvuka s Brucknerovom Simfonijom br. 6 u A-duru. Ovaj austrijski skladatelj gradi svoju glazbu s koralnim temama koje stvaraju gotovo „katedralnu” atmosferu zvuka.
Lovro von Matačić velikan glazbe, čovjek je čija je strast prema umjetnosti preoblikovala glazbenu povijest.
Istaknuta slika: preuzeta s foruma Lokalpatrioti Rijeka
#dirigent #Lovro von Matačić #Rijeka #Sušak
