U Rijeci je 26. siječnja 1863. osnovan gradski Vatrogasni zbor, prva profesionalna vatrogasna postrojba u Hrvatskoj koja je brojila 32 člana. Vatrogasci su i tada bili podređeni Gradskom magistratu što potvrđuje osnivački akt iz 1863. u kojem se navodi kako je Zbor gradskih vatrogasaca Rijeka direktno podređen Gradskom magistratu, a zadužen je za nadgledanje provedbi važećeg „Pravilnika o zapaljivim materijama” od 30. listopada 1859. i za pružanje pomoći pri sprečavanju širenja, te gašenju požara.
Rijeka je već tada bila jako industrijsko središte kojem je trebala organiziranija zaštita ljudi i imovine. Pred vatrogasno doba započinje 1802. godine kada je Riječanin Giovanni Giustini prema nalogu riječkog guvernera Joszefa Klobusiczkog napisao ”Pravilnik o požaru propisan za grad i slobodnu luku Rijeka ”.
Pravilnik je bio podijeljen na četrvtine u kojima je opisan kako se može izbjeći požar, kako ga otkriti na vrijeme, kako ugasiti te kako reagirati na posljedice nakon gašenja vatre. Bilo je naglašeno i da svaka kuća mora imati ljestve, željeznu kuku, kantu, bačvu punu vode, fenjer. Količina toga ovisila je o veličini objekta, a vlasnici konja i kola morali su biti spremni pripomoći u svakom trenutku. Postojale su i nagrade koje su na neki način dodatno motivirale ljude pri kaosu na nekom požaru. Tako je onaj koji je prvi dojavio vijest o požaru nadređenima, dobio iz blagajne jedan fjorin nagrade, prvi koji je dovezao vodu fjorin i pol, dimnjačar koji je prvi prošao kroz dimnjak dva fjorina. Na neki način dimnjačari su prethodnici vatrogasaca jer su prema propisima na početku morali šest puta godišnje u obilazak dimnjaka te ujedno i prijaviti nepravilnosti.
Iz 1828. godine dolaze podaci o povećanju broja pregleda dimnjaka te ujedno znakovima uzbune za požar. Znak za uzbunu kod požara mogao se prepoznati u pucnjevima iz topa s kaštela koji se u doba bure ponavljao svake dvije minute. Ako je požar primijećen s carskog lučkog čuvarskog broda, oni će pucati iz topa najvećeg kalibra dok se ne uzbuni grad. Zbog sve većih potreba grada, 1841. godine dolazi do novog Pravilnika koji uvjetuje povjerenike za požare koji moraju u gradskim četvrtima, dva puta godišnje obići sve zgrade, ložišta te izvijestiti o tome nadležne. Grad je tada podijeljen na šest područja te se svakih tri mjeseca održavaju vježbe gašenja požara.
Na žalost, na potrebu još bolje organizacije i zapravo osnivanje prve vatrogasne profesionalne postrojbe u Hrvatskoj utječe veliki požar mlina na Žaklju. Poduzeće se sastojalo od deset zgrada a u vrijeme dolaska dobrovoljaca, radnika, dimnjačara na požarište gorjelo je pet zgrada. Uspjele su se sačuvati dvije zgrade nakon šest sati borbe s vatrom. Mnoge obitelji tada su ostale bez prihoda a veća katastrofa uspješno je izbjegnuta zahvaljujući naporima građana.Tada je donesena odluka o osnivanju gradskog Vatrogasnog zbora s deset profesionalnih vatrogasaca, dvadeset pomoćnih, jednim strojarom te jednim zapovjednikom. Vatrogasni zbor je dobio dva spremišta na raspolaganje opremljena nužnom opremom te ujedno i sjedište okupljanja. Zbor je bio podređen Gradskom magistratu te je zapovjednik bio dužan podnositi izvješća o radu.
Deset profesionalnih vatrogasaca dobivao je plaću a ostali su dobivali povremene nagrade te su se mogli natjecati za mjesto redovnoga vatrogasca. Morali su biti moralno visoko osviješteni, disciplinirani i biti u kući do 22:00 sata te ju ne napuštati do zore, stariji od 18 godina a mlađi od 36 godina.
1892. godine započinje izdavanje prvog vatrogasnog časopisa „Vatrogasac” koji sadrži događaje, informacije, aktualnosti o djelovanju vatrogasaca.
Generacije, vremena, oprema sve se mijenjalo te s vremenom postalo sve modernije, naprednije. Danas Rijeka ima zaštitu u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi, Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Rijeke, DVD-u Sušak-Rijeka i Drenova te u trima vatrogasnim postrojbama u gospodarstvu.
Svi ti vatrogasci doprinose osjećaju zaštite u gradu.
Istknuta slika: Javna vatrogasna postrojba Rijeka
#Javna vatrogasna postrojba #Na današnji dan #osnutak #Rijeka #vatrogasci
