Omišalj na Krku bi do 2027. trebao postati otvoreno i glavno čvorište za uvoz i opskrbu zelenim amonijakom. Iz zelenog amonijaka može se proizvesti vodik koji može dalje biti distribuiran. Planira se izgradnja spremnika zapremine 100.000 metara kubnih. Omišalj je izabran zbog svoje strateške lokacije na sjevernom Jadranu, ali i zbog svoje prednosti u povezanosti s centralnom Europom i Balkanom. Na otoku postoji i terminal za ukapljeni prirodni plin ili LNG. Najavljena lokacija budućeg uvoznog terminala je na prostoru bivše Dina Petrokemije koja je pod trenutnim vlasništvom tvrtke Adria Polymers čiji direktor Marko Martinović navodi da je cilj projekta razviti novi uvozni pravac zelenog vodika u velikim količinama.
Na uvozni terminal amonijak će dolaziti iz država izvan Europe gdje je jeftinija proizvodnja energije i gdje postoje optimalni uvjeti za njegovu proizvodnju. Naime, prva tvornica bit će izgrađena u Brazilu, ali ona je samo jedna od najmanje osam mjesta u svijetu predloženih za opskrbljivanje europskog tržišta, rekao je generalni direktor Green Energy Parka, Bart Biebuyck. U Europi se trenutno razvija šest sličnih terminala, dok GEP Krk želi biti prvi na ovom području i upisati se na kartu europskog vodika, čije je formiranje predviđeno od strane Europske alijanse za čisti vodik.
GEP Krk, kao prvi terminal u Europi, stiže i s problemima sa sigurnosne strane. Točnije, korištenje zelenog amonijaka za prijevoz vodika je i dalje relativno nova ideja kao i proces, koji još nije testiran na velikom nivou. Iako je amonijak poznat po svojoj čistoj i sigurnosnoj evidenciji, ekološki akcident nije neizbježan. Korištenje terminala za LNG dolazi sa svojim preprekama jer je potreban potpuno novi pristup u dizajnu i operaciji rada. Potrebno je ispuniti određene zahtjeve za rukovanje amonijakom koji je dosta drukčiji od već uspostavljenih tekućih brodskih goriva. Na terminalu, odnosno luci, utovar i istovar moraju biti napravljeni u izoliranom okolišu kao i biti provođeni s visoko obučenim osobljem da bi se izbjegao rizik prolijevanja. U nastavku saznajemo više o projektu, o Županovom odgovoru na situaciju i malo dublje proučavamo što je to amonijak, kao i koji rizici dolaze s ovim projektom.
Green Energy Park (GEP) projekt
Projekt je prvi put oglašen 5. studenog, na Gastech 2023 u Singapuru, gdje je GEP Krk predstavljen kao pristupnik uvoza obnovljive energije za Sjevernu Europu, odnosno u industriju Hrvatske, Sjeverne Italije, Južne Njemačke i regije. Od početnog kapaciteta koji iznosi 10 milijuna tona zelenog amonijaka može se proizvesti 1.8 milijuna tona vodika godišnje, što bi činilo skoro 18 posto službenog uvoza Europske Unije do 2030., imajući u vidu cilj dekarbonizacije, prenosi Biebuyck.
Predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, je 20. studenog najavila projekt na Europskom tjednu vodika u Rotterdamu, nakon što je Brazilska delegacija Piaui posjetila otok Krk, i lokaciju nekadašnje Petrokemija Dina u Omišlju. Tvrtka Green Energy Park je prije 10 dana objavila potpisano pismo namjere za izgradnju proizvodno/izvoznog kompleksa u brazilskoj državi Piaui. Kao najveći projekt za proizvodnju i korištenje zelenog amonijaka na svijetu koji bi se dobrim dijelom uvozio preko Krka sufinanciran je novim paketom sredstava u iznosu od dvije i pol milijarde eura ukupne investicije, a prva faza izgradnje GEP Krk financirana je s pola milijuna eura. Amonijak će se koristiti kao transportno sredstvo za vodik, što čini skladištenje i transport koji bi se odvijao na tankerima vidno lakšim procesima. Nakon dolaska amonijaka na Krk, planirano je ponovno odvajanje vodika, čiji bi se nusproizvod, dušik, koristio u industrijske svrhe, dok bi se određeni njegov dio ispuštao u atmosferu obećavajući minimalnu štetu, jer dušik inače čini 78 posto zemljine atmosfere.
Dok strane kompanije i građani koji ne žive u Kvarneru rukuju ovim projektom i jamče za njegovu sigurnost, u lokalnoj zajednici se ne može naći izvor koji je o pothvatu demokratski sprovodio pitanja za građane Rijeke i okolice. Novi List izvještava da su lokalna samouprava i ministarstvo upoznati s projektom, te da je i pokazan interes za njegovom realizacijom. Međutim, kako je onda moguće da Županija saznaje za projekt putem vijesti, točnije preko Novog Lista? Pitanje stoji, tko je pitao lokalnu zajednicu? Jesu li se građani Rijeke uopće pitali za mišljenje s obzirom na to da će ovaj projekt imati utjecaja na Kvarner.
A što na to govori Primorsko-Goranski Župan, Zlatko Komadina?
Dok strani mediji pišu o inicijativi na Krku već skoro mjesec dana, a na internacionalnim konferencijama se objavljuje projekt GEP, Komadina za „HRT“, uoči iznenađenja, podnosi nezadovoljstvo i „protestnu notu“ protiv inicijative uvoza amonijaka, pridodajući očitosti neuspostavljanja komunikacije.
„Malo je čudno da mi kao regionalna zajednica, a vjerujem i općina, čitamo iz novina što će se zbivati u našem okruženju. To je opasno, a nama nitko ništa nije rekao“, izjavljuje Komadina. Nakon toga dodaje, da on i županija nisu protiv razvoja, već da očekuju detaljan plan o sigurnosnom aspektu kao i visoke standarde zaštite okoliša.
Inicijativa uvoza amonijaka preko Omišlja je tema koja treba biti promišljena i treba obratiti pažnju na to je li to rješenje, upozorava stručnjak za energetiku Ivica Jakić za ’Studio 4’, navodeći da je amonijak iznimno opasan i otrovan plin, te da svaka koncentracija u moru ili vodi stvara opasnu atmosferu.
Što je to zapravo zeleni amonijak, i kako bi utjecao na okoliš?
Najvažnija odlika zelenog amonijaka je ta što je on prenositelj energije, uz pomoć odgovarajućih katalizatora može ga se preraditi u vodik pri čemu se ispušta dušik bez emisije ugljika. Isto tako može se koristiti i kao gorivo ali i kao sirovina za gnojivo. Razlog za ovaj pothvat je smanjenje korištenja amonijaka iz fosilnog plina, gdje se zeleni amonijak vidi kao jaka konkurencija. Ali, naravno, taj prijelaz nije jednostavan. Točnije, za izradu zelenog amonijaka, potreban je dušik iz zraka i vodik iz elektrolize, čiji je pokretač električna energija iz obnovljivih izvora, odnosno nuklearnih elektrana, saznajemo iz Otoci.eu.
Prenošenje samog vodika je dosta kompliciranije, iako se on smatra ultimativnim čistim gorivom. Kao pokretač budućnosti čiste energije, vodik ipak ima nedostataka u vidu skladištenja i transporta, jer može predstavljati opasnost i za ljude i okoliš. Zato se zeleni amonijak vidi kao dobro rješenje ovog sigurnosnog problema: bogat je vodikom, lako razgradiv, a dosta efikasniji za skladištenje i transport. Amonijak je privukao veliku pažnju velikim kompanijama koje žele smanjiti uporabu fosilnih plinova.
Naravno, prelazak na zeleni amonijak je sigurnija i bolja opcija po okoliš, jer on može nositi mnogo više energije od kompresovanog ili tečnog vodika, i lakši je proces skladištenja, no trebali bi biti obaviješteni i o njegovim posljedicama. Naime, zeleni amonijak takodjer može naštetiti morskom ekosustavu te i samo jedno veliko izlijevanje u more može sterilizirati kubike oceana. Neki promatrači se čak osjećaju nelagodno zbog mogućnosti transportiranja amonijaka diljem svijeta, a posebno u velikim količinama o kojima se raspravlja, što dovodi do sljedećeg problema. Time što više brodova izlazi na otvoreno more raste vjerojatnost ozbiljne nezgode, navodi Recharge.
Osim ekoloških akcidenata, amonijak može biti opasan i za ljude. Podsjetimo, amonijak je ipak gadan i opasan. Štoviše, George Mallouppas, znanstveni suradnik na Ciparskom morskom i pomorskom institutu (CMMII), objašnjava da kada se amonijak izlije može doći do oblaka plina amonijaka koji je vrlo težak za prebroditi. Ako bi se prolijevanje dogodilo u luci, gdje su prirodne razine amonijaka dosta veće, efekti bi mogli biti puno veći, govori Manos Moraitis, znanstveni suradnik na CMMII. Po pitanju našeg Kvarnera, ako bi se ovaj zeleni amonijak izlio, mogla bi nastradati i flora i fauna mora, a također i ljudi, prvenstveno oni koji bi radili na terminalu, a moguće čak i u okolici. Ozljede bi se manifestirale u obliku opeklina, sljepoće i gušenja zbog velike koncentracije amonijaka.
Za sada, očekujemo detaljniji plan i pripremu studije od strane start-up Green Energy Park, gdje je bitno da pojasne rad katalizatora koji će pretvarati amonijak u vodik. Također, važno je pojasniti i točan plan pretovara i rada na otoku Krk, kako bismo znali kako će utjecati na okoliš Krka, pa i regije. Marko Martinović izjavljuje da bi projekt rezultirao s nekoliko stotina novih radnih mjesta u Omišlju i povezanim djelatnostima u Hrvatskoj, koji će se također baviti izdavanjem potrebnih dozvola kao i studija za očuvanje okoliša. Martinović dalje objašnjava da, zbog prevelikog troška proizvodnje, za izravnu proizvodnju vodika na Krku u ovom trenutku nema uvjeta, ali da ostavlja mogućnost za to u budućnosti, dok će do tad pogoni biti središte za uvoz i daljnju distribuciju.
Biebuyck se obraća privatnim subjektima da se pridruže njihovoj otvorenoj franšiznoj mreži i poziva na suradnju kroz različite dijelove vrijednosti vodika. Dalje tvrdi da je njihova misija ujediniti proizvodne, logističke i distribucijske objekte te koordinirati kalendar i obujam investicijskih aktivnosti među partnerima u mreži. Među institucijama koje bi bile uključene u izgradnju inkubatora vodika uključeno je i Sveučilište u Rijeci, dok je GEP Krk trenutno u fazi projektiranja i studiranja izvodivosti.
Nakon proučavanja GEP Krk, ostaje nam nekoliko pitanja na umu, odnosno jedno glavno pitanje: ako plan nema štete po okoliš i ljude na Kvarneru, te je studija Omišlja etički uspostavljena, ako ovo kotira kao velika promjena i zelena budućnost Europe, zašto županija saznaje za projekt preko medija, a ne direktno od tvrtke, i osoba koji ulažu i žele napraviti ovaj terminal u regiji?
Što ovo znači za ljude koji žive u regiji? Kako će ovo promijeniti tržište i energiju sjevernog Jadrana i tko će točno raditi na suradnji?
Istaknuta slika: Predložena ideja za plovilo; Nihon Shipyard
#amonijak #GEP Krk #Green Energy Park #Omišalj #projekt
