Nova izložbena godina u Rijeci je započela i s otvorenjem izložbe Ornamentalni kontinuum i Svinje, mladog umjetnika Lea Pavlovića koji je trenutno student druge godine diplomskog studija Vizualna umjetnost na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. U suradnji s Ljubicom Bilić, studenticom druge godine diplomskog studija Povijesti umjetnosti i Hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu, realizirana je njihova prva izložba u Galeriji Kortil. Izložba je otvorena 18. siječnja, a nastala je kao rezultat nacionalnog natječaja Program A4 kojeg provodi Galerija umjetnina Split, a sve s ciljem povezivanja studenata akademija likovnih/primijenjenih umjetnosti sa studentima na studiju Povijesti umjetnosti s hrvatskih sveučilišta.
Umjetnik rodom dolazi iz Slavonije, iz Novske, te nam predstavlja tradiciju svojeg rodnog kraja kroz suvremeni umjetnički rad. Čipka, pleter, narodne nošnje, plesovi i pjesme sve su to motivi sakupljeni u jednu polaznu točku iz koje proizlaze dvije serije radova, formirajući sliku slavonskog sela i lokalne baštine. Izložba započinje ciklusom od četiri fotografije kolokvijalno nazvanih Svinje. Posjetiteljima je predstavljena jedna od okosnica slavonskog stočarstva koja je prehranila generacije i generacije naših sunarodnjaka. Svinja u ovom kontekstu nadilazi pojam životinje te prelazi u sferu „hvalospjeva“ prema načinu života i odnosu dvaju svjetova. Kod izbora lokacije, umjetnik se odlučio za polu mračni svinjac u kojemu dolazi do izražaja njegova sposobnost manipulacije svjetla i dostojnog prikaza chiaroscura. Uzvišena, u tragovima, dostojanstvena atmosfera svinjca, prikazuje svoje subjekte više kao mučenike nego kao hvaljenu životinju. U spomenutu tradiciju spada i narodni običaj kolinje, čiji je neizostavni čimbenik – svinja. Spremne da othrane nove generacije, one čekaju u svojim vječno privremenim nastambama. Na tragu Posavčeve ambijentalne atmosfere (iako izložene fotografije nisu crno bijele), Pavlović pokazuje tendenciju prema prikazu poetične naracije varljivog ishoda. Privrženost motivu je dosljedna, pri čemu je fokus također stavljen i na prikaz detalja.
Drugi je dio izložbe posvećen jednoj temi – ornamentu tradicionalne baštine Slavonije, pri čemu je njegov prikaz izveden kroz kombinaciju različitih medija i tehnika: od grafičkih listova, multimedijalnog videa, pocinčanih ploča i crteža u tehnikama tuša i markera. Tradicionalni je ornament preuzet s narodnih nošnji, vezova i rukotvorina, te je predstavljen u suvremenom narativu kao ritmični uzorak koji više nije ograničen jednim materijalnom. Kao konstanta u dekoraciji prisutni su vegetabilni i geometrijski motivi koji, u hipnotičkom ponavljanju detalja, reprezentiraju odrednicu umjetnikova identiteta. Kao i na originalnim primjerima, i u suvremenoj verziji tradicije nisu izostale boje. Intenzivni kolorit određenih primjera razbija monotoni trenutak koji nastaje nakon određenog vremena. Geometrijski motivi su premješteni i u kontekst video rada, na kojemu su inscenirani poput budističke mantre ili konzumerističke reklame. Reminiscencija na tradiciju, od koje je sve počelo, prikazuje se u konstantnom ponavljanju, dok reducirani oblici višestoljetne narodne predaje obitavaju unutar neutralnog bijelog prostor. Video rad ujedno predstavlja i autorov najdrastičniji potez u povezivanju motiva s narodnih nošnji i suvremenih medija.
U popratnom deplijanu se navodi kako: „..Postav rada je fleksibilan i prilagođava se zahtjevima izlagačkog prostora, reducirajući broj izložaka ili stvarajući potpuno nove“, čime se ukazuje na promišljenost projekta. S obzirom da je izložba putujuća, ostavlja se prostora budućem manevriranju oko postava. Izloženi je video rad zauzeo cijeli jedan zid galerije, plus dobar dio dva susjedna, što se moglo i reducirati. Zbog nedostatka rasvjete i prirodne potrebe rada za svojim prostorom negirao se dobar dio izložbenog prostora, čime se stvara dojam praznine/nedovršenosti – iako nema smisla postavljati radove u mraku, blizu video rada. Također, samo četiri fotografije istog motiva i slične kompozicije ostavljaju prostora za razradu teme u daljnjem promišljanju ciklusa. Pavlovićevo ovladavanje crtačkim tehnikama je zamjetno, kao i strpljenje koje je potrebno za izradu, ali ciklus kontinuuma zapada u stanje „varijacija na temu“, od kojega treba napraviti postepeni odmak.
Fotografije: Klara Stilinović
