Prateći rad Zagrebačke filharmonije godinama, u kojima je bilo solidnih profesionalnih nastupa i izvanserijskih izazova i užitaka, ne mogu se sjetiti ni jednog razdoblja u kojem je direktor Filharmonije bio medijski eksponiraniji od orkestra.
No otkako je Filip Fak – pijanist s (u hrvatskim okvirima) respektabilnom umjetničkom karijerom – stupio na mjesto čelnog čovjeka Filharmonije, postao je predmet napada putem medija i društvenih mreža – od osporavanja rukovodne stručnosti, do sumnje u ispravnost njegovih odluka.
I dok su se prvi napadi zadržali relativno u granicama struke, ovi najnoviji uvelike uključuju javnost, a na njih je i Filip Fak oštro odgovorio.
Naime, na samom početku mandata – uz slavljeničke koncerte vezane uz obljetnicu rada Zagrebačke filharmonije – on se (po mom sudu dosta neoprezno) upustio u sklapanje ugovora s Turističkom zajednicom grada Zagreba za nastup Filharmonije na Trgu bana Jelačića u novogodišnjoj noći.
Kad kažem neoprezno, ne mislim tu na ono što je glavna zamjerka svih reagiranja na društvenim mrežama, a to je ”nedostojni nastup filharmoničara na istoj pozornici s Letom 3, uz popratne filmske priloge”. Jer desetljeća trajanja letovaca dokazuju da je ono što rade itekako dostojno, mada, priznajem – ne mora biti po svačijem ukusu.
Riječ je o profesionalnom bendu koji – upravo zbog promišljenog razvijanja karijere – ima razgranatu glazbenu i performersku djelatnost. Dovoljno je istaknuti – uz karizmatične pjevačke nastupe Zorana Prodanovića – njegovo pojavljivanje kao glumca u serijama Dalibora Matanića i u kazališnim predstavama Ivice Buljana. A treba li posebno isticati autorsku suradnju Damira Martinovića (i njegove supruge Ivanke Mazurkijevič) s redateljem Paolom Magellijem i njihovo stvaranje glazbe za Magellijeve predstave!
Dakle, radi se o ozbiljnim, odgovornim i discipliniranim umjetnicima s karijerom koja traje od 1987. godine, a oni koji nisu njihovi fanovi – ne moraju ih slušati.
Ispunjenost i raspoloženje na glavnom trgu u metropoli, govori u prilog odluke da ih se angažira za doček Nove godine.
A kako se tu uklapaju glazbenici orkestra Zagrebačke filharmonije?
Direktor institucije, Filip Fak, tvrdi da je s organizatorom dogovorio samostalni nastup orkestra nevezano uz koncert Leta 3 te da glazbenici nisu trebali provesti večer sjedeći na pozornici za vrijeme nastupa benda.
I tako misli da je otklonio primjedbe publike (pa čak i jedne zastupnice zagrebačke gradske skupštine) koji na društvenim mrežama traže njegovu ostavku, zbog ”ponižavanja i zlostavljanja glazbenika”.
A budući da su se na istu temu javno oglasili i neki članovi orkestra, direktor Fak ih je oštro ukorio, tvrdeći da su ”pogrešku organizatora iskoristili kako bi maksimalno ocrnili vlastitu ustanovu i svoje kolege, za što će biti promptno i najoštrije sankcionirani” te ih pozvao da ”ubuduće promisle prije javnog istupa protiv Filharmonije”.
Prvi čovjek najznačajnijeg filharmonijskog orkestra jedne države, mora biti umjetnik i menadžer, koji će dovođenjem dirigenata širiti horizonte muzičara i publike, a pritom imati smisla za stvaranje nove publike.
Nije to zadatak za svakoga, pogotovo ne za one koji misle da je to lako. Dapače!
To je odgovoran posao koji iziskuje dar na mnogo više područja nego je to samo muzika, pri čemu direktor ustanove mora imati urođen smisao za komunikaciju i razumijevanje ljudi s kojima radi. U prvom redu glazbenika, a onda i pratećih službi. Pritom, direktor filharmonijskog orkestra – uz autoritet stečen radom i donošenjem odluka – mora imati sluha i za teškoće koje prate poziv profesionalnih glazbenika.
Nije slučajno da orkestralni umjetnici imaju posebno uređenu radnu satnicu. Ne zato da bi manje radili od ostalih, već zato što je njihov rad fizički zahtjevan, a podrazumijeva i pripremu izvan satova proba.
Upravo zbog te fizičke zahtjevnosti, sviranje svakog instrumenta ostavlja zdravstvene posljedice na dio tijela pod opterećenjem. Muzičari moraju biti u dobroj fizičkoj kondiciji, jer bez nje vrlo rano postaju invalidi, zarobljeni zdravstvenim problemima svoje profesije.
Uostalom, odavno postoje knjige profesionalnih bolesti muzičara, a danas (u bogatijim i odgovornijim sredinama od naše) i liječnici koji se bave samo njihovom rehabilitacijom.
Zato ograničeno vrijeme rada u danu nije nikakav bonus, već zakonski regulirana obaveza poslodavca, koji je pritom odgovoran i za uvjete u kojima glazbenici nastupaju – adekvatno svjetlo, ergonomske stolice, temperatura i vlažnost ambijenta, veličina dvorane za probe (kako im razina buke ne bi svakodnevno uništavala sluh) i niz drugih zahtjeva koje treba poštivati, ne iz običnog hira.
Na stranu problemi samih instrumenata i potrošni materijal! U instrumente treba stalno ulagati, održavati ih redovitim servisima i nabavkom kvalitetnog potrošnog materijala, jer u protivnom nema ni pravog zvuka. Svaki filharmonijski ili simfonijski orkestar ima po tom pitanju vrlo detaljno razrađene pravilnike i toga se drže. Barem bi trebali.
Direktori su u konačnici (po hijerarhijskoj liniji) odgovorni za sve, ali sve ne moraju znati.
Zato postoje šefovi orkestra, koncert majstori, vođe dionica i zato je važna komunikacija između čelnog čovjeka i povjerenje u sud onih koji predstavljaju ljude u orkestru. Ako nema komunikacije zasnovane na povjerenju i obostranom razumijevanju, nema zajedničkog duha, ali ni zvuka!
I nije ta komunikacija i povjerenje ostatak socijalističkog vremena i nekadašnjeg samoupravljanja. Profesionalni glazbenici previše su vremena i truda (uz talent) uložili u svoje obrazovanje (koje nikada ne prestaje) da bi se neodgovorno ponašali prema svom zvanju.
Profesionalcima ne treba ”čvrsta ruka” i ne treba im nametati slijepu poslušnost jer je to ponižavajuće i vodi u revolt, pa apatiju, a na kraju će se odraziti i na ono zbog čega su u angažmanu, a to je muzika!
Razlozi zbog kojih se Nove godine dočekuju najčešće uz rock bendove i pjevače zabavne glazbe, njihova je pristupačnost velikom broju ljudi koji se žele neobuzdano zabavljati na otvorenom, ne mareći za kišu, snijeg, niske temperature, očekivane posljednjeg dana u prosincu.
A koji bi od tih razloga bio primjenjiv na nastup Zagrebačke filharmonije u novogodišnjoj noći na Trgu bana Jelačića?
To, definitivno, nije osvajanje nove publike, ali jest dovođenje ansambla Filharmonije u neadekvatne uvjete – temperature i vlage – nepovoljne, u prvom redu, za skupe i vrijedne akustične instrumente. Ali i susret s nepripremljenom publikom za njihov nastup, sa svim rizicima koje takav ambijent nosi.
Da ne spominjem činjenicu da su svi glazbenici Zagrebačke filharmonije, bez nekog umjetničkog razloga, bili te večeri odvojeni od svojih obitelji!
Sumnjam da je po tom pitanju bio postignut konsenzus u orkestru.
A isti učinak koji je organizator želio postići spajanjem rock banda i simfonijske glazbe na istoj pozornici, moglo se dobiti javnim pozivom zagrebačkim glazbenicima koji žele tu noć nastupiti na Trgu. Ne sumnjam da bi ih se javilo dovoljno za puni orkestar, pogotovo što bi za to dobili i ugovoreni honorar.
Ali, lakše je bilo sklopiti ugovor s institucijom.
A filharmoničari neka sviraju – to im je, uostalom, posao!
Uz dozvolu: autograf.hr
Fotografije: Instagram, Facebook
#Damir Martinović #Filip Fak #LET 3 #Nova godina #Zagrebačka filharmonija #Zoran Prodanović
