U sklopu mesopusnih dana u općini Čavle, odnosno Maškara na Čavji, nakon obahajanja Grobničkih Dondolaša čavjanskim naseljima, 13. siječnja na Trgu hrvatskih branitelja, Čavjanske maškare su od načelnice Ivane Cvitan Polić preuzele općinski ključ i predstavile ovogodišnjeg pusta.
Ovogodišnji pust nazvan je Škuribando Fureštić te je podignut na banderu. Nekoliko dana kasnije, 15. siječnja, na Facebook društvenoj mreži, s profila korisnika Saše Pavlića objavljena je slika istog podignutog pusta uz sljedeće riječi:
„Schwarzich Kroatisch
Dragi sumještani Čavjanke i Čavjani, mislio sam napisati poduži post, ali napisat ću samo da meni ovo nije u redu, ima puno krivaca za trenutno stanje u državi, a najmanje su krivi ovi ljudi koji su prošli tisuće kilometara od svog doma da bi u Hrvatskoj radili najprljavije poslove, plaćali poreze i doprinose da bi mi Hrvati imali penzije. Škuribando Fureštić, nekome duhovito meni nije, da sam, dok sam živio u Njemačkoj, na banderi vidio obješenu lutku sa crveno bijelim kockicama i tablom Schwarzich Kroatisch ne bi se smijao.”
Ovaj je pust shvaćen kao govor mržnje, odnosno kao poticanje na govor mržnje. Saša Pavlić dao je dozvolu za objavljivanjem svojeg reagiranja te je kratko dodao:
„Kada treba dići glas i prosvjedovati nema nikoga, a ovako u rulji lako je napadati najslabije čiji je jedini grijeh boja kože. Svi bi rješavali neke svjetske probleme, a ovo pred nosom nam prolazi bez reakcije.”
Njegova reakcija na podizanje pusta polučila je desetke komentara Riječana, ali i Čavjanki i Čavjana poput: „Ovo je stvarno van pameti.” ili „Hvala na postu! Nisam znala za ovo i ježi me ovaj rasizam koji pršti posvuda… jučer sam u prolazu na ulici čula bahati dio razgovora mladog muškarca, radnika Securitasa s nekim penzićem Riječaninom: A šta će nam ti čokoladni ovdje, šta oni. A stari je odgovorio: Užas su, samo ih pogledaj. Rijeka rasizma.”
Objava Saše Pavlića dijeljena je i s drugih korisničkih profila oko desetak puta. Jedna od podjela objave glasi: „Evo, došlo je i to vrime da me prvi put va životu bude sram Čavje.”, a možda je najvažnija i najupečatljivija reakcija Edina Halitija, riječkog glazbenika, D.J.-a, poduzetnika i igrača, odnosno trenera rugbya. Edini Haliti rekao je kako ovo nije prvi put kako svjedoči ksenofobiji, iako je ovo prvi puta da je javno reagirao na ono što je prepoznao kao ksenofoban čin. Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:
„Nek ste me objesili. Poganijo… Ja jesam rođen ovdje ali…taj sam s bradom i moji su došli ovdje (to što su i vaši došli nekada, nije važno jer da malo imate mozga ovo ne bi vise niti bila tradicija). Neka smo vam mi krivi za društveni poredak u kojem se kvadrat naplacuje sa 1/3 primanja a 2/3 ostataka trosimo na hranu. Nek smo mi krivi za bankarski sustav u kojem nije niti moguće razmisliti o ideji stanovanja bez doprinosa kamatarima. Nek smo mi krivi za poasfaltirane ceste bez djece na njima, nogometna igrališta bez djece na njima, hotele i apartmane na 10m od mora bez…nastavite niz. Nek smo mi krivi za manjak ribe u moru i bacanje 30% hrane iz supermarketa. Nek smo mi krivi za elitistički poredak „uspješnih” na uštrb Vas – domorodaca koji moraju odlučiti koga nakačiti na banderu i koga okriviti. Dok ne shvatite da pust moze biti samo Vaš lik i Vaš mindset nema promjene. Ali…niti mora biti, neka je ovo ovako.”
Ponukani objavama Saše Pavlića i Edina Halitija kao i brojnim sličnim reakcijama na njihove objave shvatili smo da dio društva progovara, a kad društvo progovara treba ga osluškivati. Odlučili smo se sami uvjeriti u postojanje i izgled pusta te smo tijekom 21. siječnja, u čak dva navrata naišli na praznu banderu i konačno se uvjerili da pusta tamo nema. Ili je pust pobjegao ili ga je netko spustio s bandere.
Tko je spustio pusta?
Na to pitanje predstavnica Turističke zajednice općine Čavle, jednog od suorganizatora Maškara na Čavji , nije znala odgovor, no uputila je na predsjednika udruge Čavjanske maškare, Gorana Mavrinca, koji je telefonskim putem potvrdio kako su oni ti koji su spustili pusta s bandere te je odlučio pojasniti cjelokupnu situaciju. Izrazio je pritom zahvalnost na direktnom upitu, odnosno negodovanje spram objavljivanja na društvenim mrežama naglašavajući kako je, za pojašnjenja vezana uz ovogodišnjeg pusta, prije objavljivanja na društvenim mrežama bilo najprimjerenije uputiti direktan upit organizatorima ili Čavjanskim maškarama te dodao: „Ja nisam uopće znao da je Saša Pavlić naš sumještanin. Zašto nas nije nazvao i rekao: nije vam to u redu, što ste to napravili? Apsolutno sve što su pisali, nitko nije znao pozadinu priče. a mi smo pozadinu priče, prilikom dizanja pusta pročitali. To je takozvana šentenca.”
Šentenca je, prema običaju, čitanje optužnice pustu prilikom njegovog podizanja.
Pozadina predstavljanja upravo Škuribanda Fureštića poprimila je širi razmjer. Goran Mavrinac inzistira na tome da povod dizanju pusta nije bio ksenofobni poziv na mržnju, već da se ideja o pustu počela graditi nakon navodnog pokušaja otmice djeteta na području Čavli u prosincu prošle godine o čemu se puno govorilo na društvenim mrežama kao i pojedinim medijskim portalima. Navodilo se kako su stranci napali 15-godišnjaka te ga htjeli oteti ili opljačkati te kako je dječak pobjegao, policija nije reagirala te su daljni navodi bili kako su građani i navijači pronašli migrante te ih predali službenicima. Više se može pronaći na sljedećoj poveznici.
„U prosincu 2023. Prva policijska postaja nadležna za područje Grobnik je identificirala četiri državljana Indije koji su prepriječili put i pokušali, protiv njegove volje, ugurati u kombi našeg sumještanina koji je, ako ćemo već u dubine, isto tako po tati Albanac, a po mami s Grobnika. To je naš susjed čiji tata je tu već 40 i kusur godina. Oni su naši skroz. Ljudi su svašta pisali, a taj je dečko uzoran učenik koji koji trenira nogomet.”
Službena objava Policijske uprave je kako nisu utvrđeni elementi bilo kakvih kažnjivih radnji te kako se i dalje poduzimaju mjere radi utvrđivanja okolnosti i utemeljenosti informacija.
Mavrinac dalje govori kako se u listopadu prošle godine dogodila slična stvar u susjednoj općini Jelenje, ali kako to nitko nije znao jer nitko s tim nije išao u javnost.
„Poznajem i migrante koji ne rade probleme. Rade, zarađuju za svoj kruh, privređuju. S druge strane, imate ljude koji su pokušali oteti našeg sumještanina. Zamislite da vašem djetetu prepriječe put i pokušaju ga staviti u kombi. Da se radi o vašem djetetu ne biste li i vi doveli u pitanje sustav koji vas treba štititi? Mi smo ukazali na devijacije jer pust služi tome, da skreće pozornost na devijacije u društvu. Uopće nije problem jesu li to Indijci, Moldavci, je li to Hrvat ili Srbin ili čovjek iz Belgije, Engleske, uopće nije bitno. Ovdje se radi o spomenutoj skupini ljudi iz Indije. Ponavljam, da su iz Engleske mi bi dodali da je pust iz Engleske. Da je to napravio bilotko mi bi stavili bilokoga i to bez imalo pardona. Mi smo dizali premijere, dizali smo Mamića. Nikad nam se nije dogodilo da nam se netko tužio zbog rasizma. Sada je.”
Za rad udruge Čavjanske maškare Mavrinac govori kako je ona društvo kreativaca okupljeno zbog zajedničke ljubavi spram običaja i kreativnog izražavanja. “Doslovno nas zovu Mala Jugoslavija; od svuda smo. Baza smo mi koji smo domaći, pa ljudi koji su se doselili pa ljudi koji uopće ne žive tu, ali su nam se priključili jer dijele s nama istu ljubav prema običajima i prema kreativnom izražavanju. Kad radite jedna alegorijska kola za karneval tu je potrebno puno kreativnosti i truda i mi tome pristupamo ozbiljno.”, dodaje Mavrinac. “Kad od ovoga rade nekakvu rasističku priču meni se diže kosa na glavi. Naši pranonoti i nonoti su antifašisti. To su oni ljudi koji su stali u obranu prava na različitost. Udrugu vode visokoobrazovani ljudi. Ograđujemo se od konteksta fašisma, nacizma ili rasizma.“
„Mi smo digli pusta koji se zove Škuribando Fureštić. Sad je vrlo bitno da shvatite njegovo ime. Škuribando je, ne zbog boje kože, već zato jer se nalazi u škuribandama, u mračnim predjelima naše općine. Fureštić. To mu je prezime. Fureštić je čovjek koji nije s Grobnika. Kad Grobničan dođe u Rijeku on je furešt. Kad čovjek iz Zagorja dođe u Split oni ga zovu vlaj. To se nekome čini ružno, ali činjenica je da si stranac. Bilotko tko dođe na Grobnik iz nekog drugog kraja je furešt kao što smo i mi furešti kad dođemo u neki drugi kraj. To je činjenica.”
Zašto je pust spušten?
Konačno, na pitanje zašto su spustili pusta s bandere Mavrinac odgovara:
„Nas je kontaktirao Centar za mirovne studije i rekli su nam da je moguće da nas čeka kazneni postupak. Kad su iz Mirovnih studija čuli našu stranu priče imali su više razumijevanja, ali ono što ostaje sporno jest upravo taj naziv pusta. Pust će se zvati drugačije i bit će vraćen na stup srama. Cijelu priču ćemo okrenuti, kao što pustu i dolikuje, na smijeh.”
Primjeri upitne prakse
Prošle je godine u Općini Matulji podignut pust Bodul. Nosio je teret svih sporih radova, kašnjenja i odugovlačenja. Bio je odjeven u fluorescentno radničko odjelo, a lice mu je bilo obojano smeđom bojom. Ove godine, 17. siječnja, na Kastvu je uz pusta Školana, pusta Nikad prit, i pusta Vladarić Poklepustić iz Jurčića, Rubeša i Spinčića predstavljen i pust Trinajstića nazvan Nepalko Čvorić. Primjera sigurno ima još, a pitanja se sama nameću.
Što pusta čini pustom? Koja je njegova funkcija? Kako kroz tradicionalno podizanje pusta dati kritiku društvu, a pritom ne povrijediti prava pojedinaca društva? Postavlja se i pitanje promišljanja i odgovornosti organizatora, odnosno predviđanja različitih perspektivi pojedinaca kao i posljedica koje jedan vid skretanja pozornosti na određene probleme može izazvati u društvu. Svima je pust vidljiv, ali nije svima dostupna šentenca. Čak i da je šentenca vidljiva, bi li ona opravdala postojanje ovakvog pusta? Ovdje je i pitanje načina na koji se koristi javni prostor. Koje su to stvari dozvoljene za vrijeme karnevala čiji je slogan Budi što želiš? Postoje li granice, tebaju li postojati, odnosno kakve su? Je li se o tim granicama do sada govorilo? Činjenica je da se društvo mijenja i da stvari koje su funkcionirale nekada teško da mogu funkcionirati i sada kada živimo u vremenu koje odlikuje interkulturalnost, sloboda govora, krasi ga prostor za javno mnijenje, ali i brza i laka dostupnost informacija. Ili ipak mogu? I zaista, dok ne shvatimo da pust može biti samo naš lik promjena će teško biti. Vrijeme će pokazati.
Tradicionalno spaljivanje pusta, nakon što mu se dokaže krivnja, dogodit će se na čistu srijedu koja je ove godine s datumom 14. veljače.
Istaknuta slika: Saša Pavlić
#Čavle #Karneval #Maškare na Čavji #pust #Škuribando Fureštić
