Na današnji dan, 29. siječnja 1866. u francuskom Clamecyju rođen je Romain Rolland, romanopisac, muzikolog, esejist, i dramatičar. Iako polimat, Rollandovo književno umijeće ipak je zauzelo središnje mjesto, donijevši mu Nobelovu nagradu za književnost 1915. godine za njegovo monumentalno djelo Jean-Christophe, ciklički roman u 10 tomova koji istražuje dušu i zamršenost života jednog umjetnika.
Rolland je rođen u imućnoj i skladnoj obitelji, sklon vjeri u proturječne ideale – s očeve strane preci su mu bili gorljivi partizani Revolucije, za koju su neki od njih i žrtvovali svoje živote, dok je s majčine strane naslijedio jansenistički duh. Majka ga je rano učila svirati klavir te je otkrio glazbu, univerzalni jezik duše koji je rasplamsavao njegov interes i njegove strasti i pored fizičke slabosti i bolesti. Rolland je od malih nogu preferirao njemačku glazbu, Beethovena i Mozarta, a zatim otkriva i Shakespearea koji mu otvara bogato napućeni svijet novih neopipljivih realnosti.
Ubrzo, Rollandovi roditelji odlučuju obitelj iz udobnog Clamecyja preseliti u Pariz, zbog adekvatnog nastavka dječakovog školovanja. Stefan Zweig će u svojoj biografiji Romaina Rollanda (s kojim je prijateljevao i vodio iznimno obimnu korespondenciju), istaći da je preseljenjem obitelji u Pariz zbog njegovog školovanja Rolland jako brzo shvatio što znači preuzeti svoje odgovornosti. Pa ipak, pri izboru nastavka školovanja, inklinacija i dužnost su se kosile.
Najutjecajnija djela Romaina Rollanda: - Beethovenov život (Vie de Beethoven, 1903) - Le Théâtre du peuple (1903) - Tolstojev život (Vie de Tolstoï, 1911) - Jean-Christophe (1904–12) - Iznad svjetine (Au-dessus de la mêlée): zbirka pacifističkih eseja (1914) - Colas Breugnon (1919) - Clérambault (1920) - Unutarnji život (Le Voyage intérieur, 1942) - Memoari (Mémoires, 1956)
Rolland je želio postati umjetnik, kao Wagner, želio je pisati herojske glazbene drame, a roditelji su zahtijevali nešto praktičnije. Na kraju je kao kompromisno rješenje iz trećeg pokušaja upisao filozofiju (mentalni i moralni studiji) na École normale supérieure. Nakon druge godine usmjerava se na povijest i geografiju, posebno zainteresiran za povijest civilizacije. U ovom periodu, uz njemačke kompozitore te Shakespearea, i Spinoza postaje jedan od Rollandovih junaka.
U trenucima agonije na studijima, Rolland piše Tolstoju, gotovo konfesionalno, bez ikakve nade da će mu titan odgovoriti. Tolstojev odgovor stigao je nakon nekoliko tjedana, na 38 rukom pisanih strana. Rollandovo pismo ganulo ga je do suza. Shvativši da je primarna vrijednost pisma iznimna humanost Tolstojeve geste, Rolland od tog trenutka nepokolebljivo pomaže svima i uvijek, smatrajući pomaganje drugima primarnom moralnom obavezom umjetnika.
Presudan u životu mladog Romaina bit će odlazak u Rim, u koji je otišao gotovo na silu, samo zbog igrom slučaja dobivene dvogodišnje stipendije. Ponesen kvalitetom svjetla i harmonijom renesanse, počinje pisati drame. U Rimu susreće Malwidu von Meysenbug, barunicu-revolucionarku, prvu ženu nominiranu za Nobelovu nagradu za književnost (1901). Uz njezinu pomoć, dalje rafinira svoje misli i prvi put mu se ukazuje vizija za njegov najpoznatiji roman, Jean-Christophe. Pisao je von Meysenbugovoj jednom tjedno, do kraja njezinog života.
Želite li otkriti ostatak priče o gorljivom pacifistu i borcu za socijalna prava i individualne slobode, kritičaru fašizma, a kasnije, suptilnije i komunizma (iako je inicijalno bio Staljinov pristaša), čovjeku kojemu je Hermann Hesse posvetio Siddhartu, a Freud mu se u ‘Civilizaciji i njenim nezadovoljstvima’ zahvalio na konceptu ‘oceanskog osjećaja’, čovjeku koji je izvršio utjecaj čak i na Ghandijevu filozofiju nenasilnog otpora, kazališnom reformatoru, mistiku i, najzad, monumentalnom epistolarnom komunikatoru čiji život služi kao dokaz transformativne moći književnosti i trajnog utjecaja principijelnog intelektualnog angažmana na svjetskoj pozornici? Pročitajte biografiju Romaina Rollanda Stefana Zweiga.
