Mario Schittar, poznat i kao Zuane de la Maesecia, prvi je pjesnik koji je stvarao na fijumanskom dijalektu. Rođen je 9. svibnja 1862. u Rijeci, gdje je živio do svoje smrti 19. ožujka 1890. godine
Schittar je studirao slikarstvo na Reale Accademia di Belle Arti u Veneciji od 1880. do 1884. godine. Nakon povratka u Rijeku, živio je kao profesionalni slikar i književnik. Među njegovim glavnim djelima su komedija „Trijumf Svetog Mihovila” (1888.) i povijesna drama „Il Bastardi di Huhyad ovvero La Vergine Liburna” (1889.). Njegova izabrana poezija „Odušci srca” objavljena je posthumno 1913. godine.
Schittar se okušao u različitim književnim žanrovima, uključujući dramu, roman i poeziju, stvarajući na talijanskom književnom jeziku i narječju svog rodnog grada.
Uz Schittara, još neki riječki pisci su doprinijeli očuvanju fijumanskog dijalekta. Među njima su Vittorio Farina (poznat i kao Carambol i Toio de San Bastian), Gino Antoni ili Antonj (pseudonim: Cavaliere di Garbo), Arturo Caffieri (pseudonim: de Rocambole), Oscare Russi (pseudonim: Russeto) i Egidio Milinovich.
Schittar je bio prvi koji je stvarao i tiskao svoje knjige na fijumanskom dijalektu, poznatom kao „antejska konvencija” riječke talijanske književnosti. Iako je volio grad i fijumanski dijalekt, također je stvarao na talijanskom književnom jeziku.
Njegov život bio je obilježen borbom s siromaštvom i nesrećom. Umro je mlad, u dobi od 28 godina, nakon teške bolesti. Iako nije doživio slavu za svoj rad, ostao je zapamćen kao prvi pjesnik fijumanskog dijalekta.
#čakavština #fijumanski dijalekt #Mario Schittar #pjesnik #Zuane de la Maesecia
