Albert Angelović (također poznat kao Angjelović), rođen u Rijeci na današnji dan 1822. godine, bio je istaknuti slikar 19. stoljeća. Sin trgovca Vincenta, podrijetlom iz Dalmacije, i učiteljice Amalije Rumbolt iz Bakra, Angelović je rano pokazao talent za umjetnost. Nakon završetka Škole crtanja u Rijeci, u rujnu 1837. dobio je stipendiju gradskog magistrata za studij na Accademia delle Belle Arti u Veneciji. Tijekom studija u Veneciji, 1839., osvojio je nagradu koja je potvrdila njegov talent.
Nakon završetka studija 1843. godine, Angelović se vratio u rodnu Rijeku, gdje je nastavio stvarati sve do svoje prerane smrti. Umro je od kolere 23. listopada 1849. Njegov opus uključuje crteže, akvarele i slike na platnu, s naglaskom na portrete. Među najpoznatijim djelima su “Portret žene s maramom”, “Portret Beduina” i “Otmica Proserpine”. Njegova su djela sačuvana u Modernoj galeriji u Rijeci, uključujući “Autoportret”, “Portret Mime Barčić” i sedam akt-studija rađenih uljem i olovkom.
Godinu dana prije smrti, 1848., naslikao je “Portret bana Jelačića”, djelo koje se danas nalazi u Povijesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu. Njegov “Autoportret” smatra se najboljim primjerom njegovog talenta i umjetničke zrelosti, što je istaknuo i povjesničar umjetnosti Boris Vizintin. Angelović se danas smatra jednim od najvažnijih riječkih slikara 19. stoljeća.
Literatura koja se bavi Angelovićevim radom uključuje radove iz “L’Eco del Litorale” iz 1843., Slovnik umjetnikah jugoslavenskih Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz 1858., kao i kataloge izložbi iz 1893. i 1961. godine. Boris Vizintin u svojim radovima “Slikarstvo Rijeke u XIX stoljeću” i “Istra i Hrvatsko primorje” također detaljno obrađuje Angelovićev doprinos umjetnosti.
Angelovićev život i djelo ostavljaju trajnu ostavštinu u riječkoj i hrvatskoj umjetnosti, potvrđujući njegov status kao jednog od najistaknutijih slikara svoga vremena.
