Festival Brundanje, rock fešta kojom je Pivovara Medvedgrad proslavila svoj rođendan i koja se održala po drugi put završena je nastupima Savršenih marginalaca, Kojota, Jure Stublića i Filma te benda Pips chips i video clips. Bez obzira na odličnu koncertnu zagrebačku ponudu i petka i subote prostor ispred Pivovare Medvedgrad bio je pun. Za razliku od prve večeri, potpisnik ovih redaka ispratio je od početka do kraja ovu drugu, a otvorili su je Savršeni marginalci. Bend je to sastavljen od članova bivšeg Hladnog piva dok je na mjestu Mile Kekina Krmpa iz Deafness by noise. Repertoar se sastoji od prva tri albuma Hladnog piva, a u proteklih nekoliko mjeseci odsvirali su zavidan broj koncerata. Ono što primjećujem jest da bend zvuči sve bolje i uigranije dok se u izvedbi brzinskih punk klasika kao što su „Buba švabe“ ili „Pjevajte nešto ljubavno“ ipak osjeti zrelost i iskustvo nebrojnih svirki dok Krmpa zaista dobro zamjenjuje Kekina na vokalu ne samo pri samim izvedbama pjesama nego i u komunikaciji s publikom. Jedina pjesma iz takozvanog novijeg repertoara Piva je „Teško je ful biti kul“ u kojoj je Krmpa odlično odradio repersku dionicu Ede Maajke. Ostaje pričekati da Krmpa, Zoki, Šoki i Suba snime svoje prve pjesme pa da se ostvare nadanja kako su Marginalci ozbiljan bend, a ne samo pogled u prošlost. Iza njih na stage se penju Kojoti. Premda su imali problema sa zvukom otprašili su svoj uobičajeni festivalski repertoar od najnovijeg singla „Mi smo djeca“ do starih provjerenih stvari kao što su „Hodala je pola metra iznad zemlje“, „Pet milijardi ljudi“ ili „Trese lupa udara“. Davor Viduka, Alen Marin i ostatak benda isijavao je energiju i odličnu vibru koju ni kratkotrajni problemi sa zvukom nisu mogli omesti. Kemija između članova benda najviše se osjetila kroz „Ljubav u kvaru“, „Moćan san“ i završnom „Zajaši zmaja“ gdje je ritam sekcija svojom snažnom tutnjavom rasplesala i one koji su do tad sjedili i lagano pijuckali svoje pivo. Slijedili su Jura Stublić i Film. Premda je dobar dio auditorija vidno uživao moje je mišljenje da je njihov nastup bilo spuštanje energije čitave večeri. Predvidljiva, nezanimljiva i beskrvna svirka garnirana je showom glavnog aktera koji je nekoliko puta dolazio i odlazio sa stagea. Cijelu priču dodatno je u otužni smjer odvela kilava obrada Azrine „Užas je moja furka“ no najtužniji dio večeri dogodio se onda kad je Jura odlučio poimence predstaviti članove benda. To predstavljanje, razvuklo se u petnaestominutni stand up show koji je svojim humorom i dosjetkama ozbiljno konkurirao najgorim domaćim pokušajima humora s naših TV ekrana. Cijela je priča ipak svirkom dovedena do kraja. Kao sušta suprotnost onome što smo gledali na pozornicu izlaze Pips chips & video clips i odmah u startu kreću snažno s pjesmama s recentnog albuma „Vesna“. „Većinom“ i „Pariz“ zazvučale su snažno i uvjerljivo premda od prisutne festivalske publike nisu dočekane s oduševljenjem. No s vremenom su klasici poput „Malena“, „Plači“, „Narko“ ili „Bog“ raspjevali gomilu. Bile su tu „Bili ili ne bi“ i „Htio bi da me voliš“, a vrhunac je stigao s Poštarom lakog sna dok su „Gume na kotačima“ možda najbolje dočarale raspjevanu i razuzdanu atmosferu čitave večeri. No to nije bio kraj. Iznenađenje je stiglo na samom kraju izvedbom tražene „Dinamo ja volim“ koja je očekivano razularila sve posjetitelje i iznenadila prilično redovite posjetitelje koncerata Pipsa u koje i sam spadam. Brundanje je svojim drugim izdanjem ispunilo očekivanja i postavilo standarde za, nadamo se, sljedeća izdanja. Teško da je itko s ove rock fešte, bez obzira na to na koji bend je ciljano došao, otišao nezadovoljan.
Istaknuta fotografija: Samir Ceriić Kovačević
#Brundanje #koncert #Pivovara Medvedgrad #rock fešta #Zagreb
