Toplinski su nas udari zadnjih dana svih pomalo izbacili iz takta. Pa ipak, za ovih nepodnošljivih ljetnih vrućina, Rijeka je jedan od najboljih hrvatskih gradova za život – baš poput nekadašnjeg zaštitnog riječkog znaka, kojem zaborav svakim danom postaje sve izgledniji, stadiona na Kantridi, grad na Rječini s jedne strane ima more, a s druge stijene i šumu, što ga čini savršenim polazištem za planiranje brzinskih vikend getawaya. Oni kojima mravinjaci na plažama baš i nisu omiljeno rješenje, utočište mogu potražiti i na nešto višim nadmorskim visinama, a jedno od omiljenih šumskih go to opcija u riječkom zaleđu definitivno je Platak. Platak u ljetnim mjesecima sve više vrvi životom, čemu niti protekli vikend nije bio iznimka. Pantherol Formula driver, vjenčanja, sportske aktivnosti i Trk u šumu tako su ondje za vikend uspješno koegzistirali, a iako se na oko čini kako su spomenuti događaji teško spojivi, jedna od prednosti šume je ta da brdoviti i drvećem zaklonjeni prostor omogućuje prijateljsko okruženje u kojem se različiti tipovi aktivnosti, bez pretjeranih kolizija, mogu nesmetano održavati.
Od četvrtka se do nedjelje na Platku tako održavao Trk u šumu, festival u organizaciji udruge Mandala, što se odmiče od komercijale današnjice, kakvu sve više i više imamo prilike doživjeti na mainstream festivalima. Trk u šumu prvi se puta održao davne 2016. godine, a od tada je do danas prošao dalek razvojni put. S godinama se festival prilično proširio, od jednog početnog malenog stagea s nekolicinom šatora oko njega, do eventa s dva flora, manjim i većim, velikim kampom diljem šume te brojnim radionicama i dnevnim popratnim programima, TUŠ iz godine u godinu postaje sve posjećeniji i sve kvalitetniji festival.
– Dogodilo se to kada sam imao 24 godine, tad sam napravio prvi rođendan i prvi party, to se svima dosta dopalo, i nakon toga smo sljedeće godine sestra i ja išli dva mjeseca stopirati po Europi, a kada smo došli nazad u Rijeku shvatili smo da nema nikakvih festivala. Tad smo se vratili na Platak, napravili opet event, zvali svu ekipu koju znamo da donira lampe, soundsystem, zvali smo DJ-eve da dođu gore besplatno svirati, da svi doniraju nešto i da napravimo event u Rijeci. Tako se skupila ekipa na Platku, i od jednom je nastao prvi pravi festival. Sve je išlo na DIY pristup, tko što može donirati, tko može izdvojiti svoje vrijeme, jer smo krenuli s tim kao studenti, i nitko od nas nije imao para. Za ovu godinu stvarno mogu reći da je organizacija na nekoj razini, ljudi znaju što rade, svatko u organizaciji zna što u kojem trenutku treba napraviti da bi sve ispalo dobro, dok je prije to sve bilo divlje, nismo ni sami znali što radimo, niti kako se festival uopće radi. Išli smo uglavnom sistemom pokušaja i pogreške. Mi smo krenuli s tim za moj rođendan, koji je 12.5., i onda smo kroz godine odlučili event pomaknuti za sredinu sedmog mjeseca, jer smo putem shvatili kada je dobro vrijeme, a kada nije. Radili smo jedan event gore za 1. maj, i ja sam svima rekao da tamo tada može biti super vrijeme, ali može biti i kolaps, i ljudi to meni nisu vjerovali, da bi na kraju dva dana prije eventa na Platku pao snijeg, a mi smo stage gradili s lopatama, kopali, jer za dva dana dolazi event, a mi smo već do tada potrošili i previše para kao studenti. Imali smo stvarno kaotičnih situacija, od oluja, četiri dana kiše gdje cijeli event propadne, do toga da je ove godine bilo savršeno vrijeme, uspjeli smo pogoditi taj datum. Ove godine sam u jednom trenutku stao, i gledam oko sebe – sve se događa samo od sebe, jednostavno smo to dovoljno dobro organizirali, tako da svatko ima svoje stvari, i svatko se brine o svom dijelu posla. Ima puno mjesta za napredak, ali mislim da je bilo dosta dobro, započinje Marino Mazor, jedan od organizatora Trka u šumu.
Ono što je ipak, uz brojne nadogradnje, konstanta kroz godine, jest taj osjećaj i način funkcioniranja jedne zajednice, karakteristično popraćen obiteljskom atmosferom, zbog čega se ondje vrlo lako udomaćiti i osjećati kao kod kuće, posebice kada mrak padne i svi se okupe oko velike logorske vatre. Upravo je taj community ishodišna točka čitave organizacije festivala, on je uvelike baziran na volonterskim snagama, a i njegovo financiranje provodi se većinski kroz crowdfunding kampanju, što bi u doslovnom prijevodu sugeriralo novčanu pomoć zajednice. Prijašnjih su se godina skupljale samo donacije, dakle festival je u osnovi bio besplatan, dok se ove godine ulaz naplaćivao, što, s obzirom na to da se rapidno širi, nije nimalo iznenađujuće. DIY pristup, karakterističan za ovakav tip poludivljeg šumskog okupljanja, ono je što ga čini unikatnim, a na taj je način realizirano gotovo sve, od dekoracija do infrastrukture.
– Prošle godine smo opet startali s naplaćivanjem upada. Uvijek smo pokušavali da sve bude hippy, community, od ekipe za ekipu, ali tako jednostavno festival ne može rasti, i ti nisi zadovoljan jer stvari nisu tako dobre kao što bi htjeli da budu, i jednostavno moraš plaćati ljude da bi festival mogao rasti. Ove smo godine tako imali upad, merch i crowdfunding koji nas je dosta pogurao na početku, ali to ti je sve ništa, recimo da nam je crowdfunding bio 20% cijene festivala. Tako da se nadamo da će kroz godine ljudi prepoznati što mi radimo, da će nas više supportati i pomoći financijski u cijeloj toj situaciji, jer to zapravo ide pretežito preko naših džepova, iz ljubavi, nastavlja Marino.
Što se samog programa tiče, i ondje se moglo pronaći za svakoga po nešto. Ovogodišnja dva flora, kao i dva soundsystema, Prevara Soundsystem i Saso Mange Soundsystem, omogućila su istovremeno puštanje različitih žanrova, pa je tako gornji, manji stage ili Saloon bio rezerviran za dub, dupstep i elektro, dok su se na glavnom puštali psy, trance, techno, hi tech, i ostale podžanrovske kombinacije. Nova je organizacija prostora osigurala većinsku satisfakciju, iako moram priznati da mi je osobno falila mrvica drum and bassa.
– Već smo nekad prije imali dva flora, ali tada je bilo puno manje ljudi, i zapravo nismo znali što radimo, pa je to sve bio teški fijasko, ali ove godine je bilo stvarno top. Rekao bih da ćemo definitivno stavljati dva flora, jer je bitno imati različitu muziku, tako da netko tko dođe može odabrati što mu više paše, ako mu nije dobro na prvom, da može otići na drugi stage. Mislim da su ljudi zadovoljni kada imaju mogućnost izbora, jedino što to sve znači puno više troškova, više DJ-eva – ove godine smo imali 40 DJ-eva na eventu, što je jako puno, njih treba platiti, hendlati, u pravom trenutku ih staviti na stage, rentati opremu.. To širi organizaciju i širi posao. Imali smo i dva soundsystema, i mislim da je to pravi izbor. U četvrtak je trebao biti drum and bass, ali DJ-evi nisu došli, nešto ih je zeznulo. Svima je nama isto falilo dnb-a u četvrtak, bila je neka muzika koja nije bila bass, a trebala je biti. Putem se dogodila nekakva greškica, ali nadam se da ćemo ju sljedeće godine ispraviti. To se nekad dogodi, ljudi se ne pojave, gore nema signala, netko zaspe u šatoru pa ga ne možeš naći.. To je stvarno organizacijski show za gore organizirati bilo što, i to netko treba hendlati, govori Marino.
Posjetitelji su širok izbor imali i što se tiče radionica preko dana, pa su tako mogli sudjelovati u radionici alpinizma, streličarstva, joge, plesa, hoola-hoopa i promatranju zvijezda teleskopom.
S većim se brojem ljudi na festivalu javila i potreba za većim oprezom, pa su tako na ovogodišnjem Trku u šumu bili prisutni i Tripsittersi. Tripsittersi su projekt Udruge Terra nastao 2019. godine, koji za cilj ima smanjivanje štete u noćnim izlascima – možete ih sresti na partyjma na području Rijeke, ali i šire, te na brojnim festivalima za ljetnih mjeseci, uključujući i Trk u šumu.
– Tripsittersi su na Trku u šumu sada već drugi put, suradnju smo započeli 2023. godine. Imamo svoj štand, koji je malo udaljen od glavnog stagea, kako ne bi bilo preglasno. Naša uloga ovdje je da zapravo smanjujemo štetu, odnosno nastojimo poticati druge da smanjuju štetu u noćnom životu i na festivalu. Tu smo od četvrtka, prvi dan smo imali manju intervenciju s jednom curom, ali na kraju je sve ispalo okej. Ekipa je jako pozitivno reagirala na naš štand i sve materijale koje dijelimo, dakle letke, vodu, voće, party paketiće, čepiće za uši, magnezij, izotonike, uglavnom sve što može doprinijeti poboljšanju iskustva. Nismo imali više posla sada kada su dva stagea u odnosu na prošlu godinu, isti broj ljudi je dolazio do našega štanda, jer je on neovisan o stagevima, ljudi tu uglavnom dolaze sjesti, odmoriti i popričati s nama, zaključila je Jana Golub, volonterka na projektu Tripsitters.
Trk u šumu, nekoć mali i obiteljski festival, započet kao DIY projekt studenata bez sredstava, kroz godine sve više raste i širi se, zadržavajući pritom svoju autentičnost. Iako nije uvijek sve teklo glatko, borili su se s vremenskim nepogodama, financijama, i praktičnim problemima kojih u svakoj organizaciji ima, festival je postupno rastao zahvaljujući dobroj volji, ljubavi i zajedničkim naporima organizatora, volontera i zajednice koja ga podržava. Upravo je to zajedništvo, uz posebno ambijentalan ugođaj pod sjenom stabala, ono što TUŠ-u daje poseban obiteljski štih, i zbog kojeg se ondje vrijedi uputiti iz godine u godinu.
Naslovnu fotografiju snimila Mia Kršul
Fotogalerija: Mia Kršul i Marta Sirotich
#Platak #Trk u šumu #TUŠ #TUŠ 2024 #udruga Mandala