Nebo je sinoć u Lovranu kada se održavala samostalna izložba fotografija „Metasomnik“ Kristijana Vučkovića u Galeriji Laurus bilo sanjivo. Tako bi se mogla opisati i atmosfera na izložbi koja je za konac srpnja kada su svi više-manje na godišnjim odmorima bila ugodno popunjena. Vučkovićeve fotografije bi se mogle opisati riječima – život kao takav. U njegovim fotografijama prelama se djetinja nježnost i neizbježna surovost svijeta. Područje Vežice za koje autora veže djetinjstvo ostala je do danas njegova vječita točka polazišta što je razvidno i na analognim filmskim fotografijama, uz dodatak njegove fascinacije svemirom što je vidljivo u fotografiji aviona na Krku. Koristeći analognu fotografiju Vučković se ne libi pokazati da je iščekujući iznenađenje dobivenog materijala nakon razvijenog filma zadržao dijete u sebi, kao što je to opipljivo i u njegovom stvaranju dok se igra s ograničenošću materijala koristeći samo „white balance“ kao eventualnu korekciju.
Ime Metasomnik došlo je autorovim sagledavanjem iznad snova. „Zanimljivo je kako hranimo podsvijest svim i svačim kroz dan i onda ti nakon nekoliko godina izađe nešto u svjesno, tako da je na izložbi prikazano i recikliranje nekih starih materijala“, kaže Vučković koji se slaže sa mnom da pojedine fotografije asociraju na sjećanja te dodaje da je fotografijama pokušao prikazati i prijelaz između snova. „Većinom je prikazan tok. Interesantna mi je tranzicija između snova. Radi se o filmskim fotografijama, a eksperimentirao sam s kemijskim reakcijama na film. Ima jedna fotografija koja je nastala tako što je rola filma bačena u veš mašinu. Eksperimentirao sam i s različitim rolama filma u krivim fotoaparatima. Primjerice, uzeo bih nekakav kineski trash s plastičnom lećom i stavio bih film koji ne paše u njega i onda sam razmišljao kako bih zaokružio izložbu i shvatio da se radi o rekadriranju grešaka. Zapravo se radi o vožnji života“, priča mi Vučković dok me provodi kroz izložbu koju će, nada se, postaviti i u Rijeci. Valja dodati da je izložba prodajnog karaktera, a u Galeriji Laurus je možete pogledati u sljedeća dva tjedna.
O izložbi Kristijana Vučkovića kritičar Rade Šupić u izložbenom katalogu, između ostalog, piše: „Prolazeći kroz eksperiment i otpatke pronašao je smisao u kaosu igranjem granicama fotografskog kadra kao i tehnike. Smisao pronalazi u direktnoj subliminalnoj komunikaciji pružajući radove koji svojim oblikom i sadržajem nude polje za perceptivnu igru u oku promatrača. Komunikacija koja preskače konverziju misli u riječi i riječi u misli. Brzinom svjetlosti dobiva pristup samom biću čovjeka. Luminal liminal. Radovi su inspirirani ranim sjećanjima na tranzicije u snoviđenjima. Mikromakro prostorvrijeme između dvije radnje, dva osjećaja. San pred brisanje, prostorvrijeme između snova, nebitnost vremena u istima.“
Kristijan Vučković rođen je u Rijeci te je od nulte godine uronjen u fascinaciju vizualnim kao svako normalno novorođenče. Posebnosti nema koje bi se istakle. Po putu počeo je skupljati misli i pomalo kolekcija je nastajala. Breme ideja nastalih iz druženja tih misli tražilo je neki izlaz, širenje van granica tjelesnosti nosača duha i duše autora. Momak je počeo fotografirati nakon neuspjelog pokušaja izražavanja crtanjem i slikanjem. Kreativnim radom se bavi aktivno od 1997. kada je uzeo nonićev fotoaparat i krenuo svojim putem. HDLU Rijeka ga je primio 2017. godine. Fotografija mu je pružila dovoljno slobode unutar fizičko limitiranog kadra. Zavolio je apstraktnu stranu fotografije i prepuštanje interpretacije sadržaja gledateljima. Na osudbu ili hvalu, nije mu bilo bitno ništa sem prenijeti nekakvu emociju i možda neki drugi pogled na stvarnost.
Istaknuta i ostale fotografije: Bojana Guberac
