Stoned Jesus, kiša, rat i burek

Jebeš ga – kiša. To bi bila jedina rečenica koju bih napisala u tekstu da sam poslušala svoju prijateljicu Martu koja me molila da ne idem za frontmenom ukrajinskog stonerskog rock benda „Stoned Jesus“ Igorom Sydorenkom nakon što je nadrkano prekjučer napustio pozornicu jer je koncert nakon samo četiri pjesme naglo prekinut radi kiše na igralištu kod boćališta na Donjoj Vežici. A nije da nije bilo željne publike. I nije da nas Poljaci iz benda „Dopelord“ nisu dobrano zagrijali. Da je organizacija mogla biti spremnija – jest, ali što je tu je. Kako nevolja nikad ne dolazi sama Igoru je pukla žica na gitari usred svirke. Izgleda da nije bilo spasa. Pokisla jesam, ali naumila sam da se ne vraćam bez razgovora pa dobacim Marti: „Smekšat ću ga“. Ostavila sam je s ludo zabavnim Poljacima dok sam nagovarala Igora na razgovor. Pristao je, a kada je vidio moj grozomorni rukopis u bilježnici oraspoložio se. Barem dovoljno da se u smijehu rastanemo. I da poželi doći opet.

Svjesna sam da si nadrkan jer je nastup prekinut radi kiše…
Jesam. Organizator je trebao misliti o kiši. Iako moram reći da je bio veoma sretan što ćemo doći nastupiti i bio je dobar domaćin, ali treba guglati što je nadstrešnica. Postoji i vremenska prognoza.


Hajmo na vedrije teme. Na turneji ste trenutno?
Da, bend slavi 15 godina postojanja.


Počnimo od vaših korijena. U Ukrajini crkva ima velik utjecaj na društvo…
Gore je u Poljskoj i Rusiji.


Slažem se, ali rekla bih da je slična situacija kao u Hrvatskoj.
Vjerojatno, da.


Ima li ime benda „Stoned Jesus“ značenje napušeni ili kamenovani Isus?
Radilo se o satiričnom izrazu o religiji iz stoner rock perspektive. Tražili smo svoje mjestu u svemiru i među publikom. Prvotno ime benda je bilo „Stoned Jesus from The Outer Space“ – svi klišeju na kupu. Onda su nam frendovi rekli da nam je glazba super, a ime benda sranje. Pa smo samo presjekli ime na pola.


Je li bilo zazora ili drame u državi zbog imena?
Ne mislim da smo dovoljno popularan bend, ali znam da su neki drugi bendovi imali takav slučaj. Ispričat ću ti anegdotu: Svirali smo na nekakvom festivalu u Njemačkoj u nekom selu gdje su ljudi vrlo konzervativni. Bili smo prvog dana headlineri, a drugi dan bend „Rotting Christ“. I preko svih plakata su prekrili ime Isus odnosno Krist pa je pisalo da nastupaju Stoned i Rotting *. To je jedini put da smo doživjeli nešto takvo.


Znam da ste na turneji, ali moram te pitati o…
Ratu?


Da. Kako se osjećaš na turneji dok se ne smiruje rat u tvojoj zemlji?
Osjećam grižnju savjesti. Svaki dan. Nama je dozvoljeno da izlazimo iz zemlje zbog lošeg zdravlja. Ispada da nismo dovoljno zdravi ni da budemo rockeri, ali što sad. Ne možemo biti na prvoj crti bojišnice pa se trudimo pomoći koliko god možemo donacijama. Kada god dobijemo novac, ne šaljemo novac organizacijama već direktno ljudima kojima je potrebna pomoć. Šaljemo novac i za prihvatilišta za mačke. Pokušavamo i s pozornice poslati poruku o svemu što se događa u Ukrajini. Danas to nisam mogao jer smo svirali oko pola sata.


Vraćate li se u Kijev nakon turneje?
Ne, ostajemo u drugim zemljama Europe jer moramo snimiti novi album i opet na turneju. Tako da zasad nije u planu. Početkom ove godine sam otišao iz Kijeva, tako da trenutno živim u podrumu stana svojeg prijatelja.


Kao pravi rocker?
Izgleda da da. Samo bez heroina.


Rock glazba je bila poznata po snažnim antiratnim porukama. Jeste li vi takav bend?
Nikad me to nije previše zanimalo, ali znaš kako se kaže: Ako se ti ne baviš politikom, ona se bavi s tobom. Volio bih da nikad nisam saznao razliku između Joea Bidena i Donalda Trumpa, ali sada moram jer moja zemlja ovisi o Americi. Sve je to skupa depresivno i zbunjujuće. Nismo nikad imali političke poruke u pjesmama, jer smo vjerovali da se glazbenici trebaju baviti glazbom.


Misliš li da rock ima snagu kao nekad da utječe na ljude?
Nažalost, ne mislim da je to slučaj. Previše smo podijeljeni. Ali i dalje možeš biti super glazbenik i dobar aktivist, primjerice kao Bono, Dave Grohl ili Chris Martin iz Coldplaya. Oni su dovoljno poznati zbog svoje glazbe da to mogu.


Osjećaš li teret zbog rata? Da se ne možeš samo baviti glazbom?
Da. Ljudi očekuju od mene da govorim o ratu, ali s druge strane ja to i dugujem ljudima zbog kojih sam živ danas jer sam donedavno bio u Ukrajini. Vojska me čuvala dok je bilo opasno i ne mogu to zaboraviti. Pa je najmanje što mogu – govoriti o ratu. Ali nećete od mene čuti da pišem pjesme o tome. Stoned Jesus neće pisati pjesme kako je Putin zao, a Zelenski dobar.


Kako je bilo svirati prije rata?
Srećom po nas, nije se puno promijenilo jer imamo svoju nišnu publiku koja nas prati. Prije deset godina smo nastupali u Vintage Industrial Baru u Zagrebu. Ti ljudi nas vole.


Imate li fanove iz Rusije?
Prestali smo nastupati u Rusiji 2014. godine kada je sve počelo. Prekinuta je komunikacija s fanovima iz Rusije.


Bi li u budućnosti nastupao u Moskvi?
Nikad više. Nema smisla.


Ni zbog fanova?
Ne. Ljudi koji su ostali u Moskvi, žive tamo i plaćaju porez Putinu, a onda on taj novac koristi za invaziju, sponzoriraju ubojstva Ukrajinaca.


Gdje bi sljedeće volio svirati?
Volio bih da sviramo na više rock metal festivala u Europi i da dopremo do više ljudi. Znam da to možemo. Volio bih i da sviramo u Australiji i Americi.


Kakva je tvoja impresija Rijeke?
Vidio sam je najviše iz auta. Nema groupieja i divljih tuluma, ali obala vam je prekrasna. Dečki iz benda su iz Odese i kažu da je obala vrlo slična. A i ljudi su vrlo opušteni ovdje. Kada smo prvi put nastupali na Balkanu također smo primijetili dosta sličnosti pa čak i s ratom. U Sarajevu je razvidno poraće. Mislili smo tada da se nama neće dogoditi ništa slično Sarajevu. No Putin neće prestati jer je on kao školski nasilnik – kada zna da ga se bojiš, ne prestaje. A trenutno mu se nitko ne suprotstavlja. I ne vjerujem da hoće jer ga se strahovito svi boje. Samo će čekati da se i Ukrajina i Rusija iscrpe sa svim resursima. Potom će očekivati da se rukujemo i idemo dalje. Neće biti ovdje neke velike pobjede ni s jedne strane.


Što te usrećilo posljednjih dana?
Prije dva dana smo bili u Ljubljani. To mi je jedan od najdražih gradova. Izgleda kao mali Prag. I jeo sam hranu bogova – burek.

Istaknuta i ostale fotografije: Valentino Zvonarek.

#Igorom Sydorenko #Kijev #koncert #Rijeka #Stoned Jesus

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh