Parobrod Ika sagrađen je u Trstu u brodogradilištu San Rocco 1885. godine za brodarsko društvo M. Švrljuga i drugovi. Kompanija Švrljuga udružuje se 1891. s brodarskim društvom Krajač i drugovi u Ungaro -Croatu, pa tada i parobrod Ika ulazi u flotu novog društva.
Brod Ika potonuo je na današnji dan 1897. u luci Rijeka nakon sudara s engleskim parobrodom Tyria, koji je pripadao kompaniji Cunard Line. Te večeri, Ika se vraćala s redovne linije duž mađarsko-hrvatske obale, dolazeći s istoka kako bi skrenula u riječku luku, kao što je to činila mnogo puta prije. Planirala je proći vrlo blizu svjetionika na kraju lukobrana i potom napraviti oštar zaokret uzduž njegovih zidova. Dok je još plovila prema zapadu, s njezine palube su na sjeveru uočena svjetla Tyrie – bijelo svjetlo na jarbolu i crveno na krmi, dok je parobrod napuštao luku.
Prema tadašnjim pravilima plovidbe, Ika je trebala usporiti kako bi izbjegla sudar, jer je Tyria imala prednost prolaza. Međutim, kapetan Ike nije smanjio brzinu i nastavio je manevrirati prema svjetioniku pri ulazu u luku. Tek kad je postalo jasno da je sudar neizbježan, kapetan je pokušao dati nekoliko brzih zapovijedi strojarnici, ali je već bilo prekasno za njihovu provedbu. U posljednjem pokušaju, skrenuo je brod ulijevo prema luci, no sudar se više nije mogao izbjeći. Tyria je udarila Iku sa strane, presjekavši brod, koji je odmah počeo tonuti.
Svjedoci su davali različite iskaze o vremenu sudara, od nekoliko sekundi do dvije minute razlike, ali procjenjuje se da se sudar dogodio oko 18:40 sati. Nesreća se pokazala najtežom u 30-godišnjoj povijesti „Ungaro-Croate”. Nakon nesreće, brod Ika je izvučen s dna luke, popravljen i prodan grčkom vlasniku, ali je ponovno potonuo 1901. godine uz obalu Grčke.
Sudar se dogodio 35 metara od svjetionika unutar riječke luke, nakon čega su brodovi i čamci odmah isplovili kako bi pomogli preživjelima. Među brodovima su bili ELORE i CLOTILD. Prema izvoru iz La Bilancie, od 22.09.1897., preživjeli s broda Ika bili su: kapetan Romano Forempogher, inženjer Emilio Bachich, ložač Francesco Kjisseljak, mornari Martino Zar I i II, Martino Baccarcich, Martino Lucanovich, Crispino Credente i Nicolo Matievich. Spašeno je ukupno 26 ljudi, uključujući devet članova posade i 17 putnika. Međutim, na brodu je bilo ukupno 51 osoba, što znači da je 25 osoba poginulo u sudaru.
La Bilancia, u izdanjima od 24. i 25.09.1897., navodi imena stradalih: Dr. Giovanni Kopallik, profesor sa Sveučilišta u Beču, don Francesco Pauličić – svećenik iz Kostrene, Giovanni Pavisisch, Ferdinando Rubinstein (24), Giacomo Padjen (18), Vincenzo Stanich (25), Tommaso Grzecich (29), Giacomo Giacich, Paolo Mattaia (32), Antonio Sirola (16, član posade), Gregorio Butovaz (38), Stefano Rogich (17), Nicolo Njegovan (25), Mattea Jerkovich (50), Vincenza Jerkovich, Dujo Bralich (62), Giovanni (vjerojatno Ivan iz Brloga), Matteo Filipovich (30), Giovanni Filipovich (20), Gregorio Blazevich (37), Francesco Grzcich, Giorgio Padjen (26), Giacomo Padjen (21), Giovanni Blazevich (12) i Francesco Gisondo (28).
Tijela nekih stradalih su pronađena ubrzo nakon nesreće, dok su neka isplivala danima kasnije, a dio ih nikada nije pronađen. Dva tijela pronađena su 07.10.1897. kod Brseča, kamo su ih odnijele morske struje, dok je tijelo Antonia Sirole pronađeno tek 19.10.1897.
Istraga o sudaru započela je ubrzo nakon nesreće. U početku su novinski izvještaji sugerirali da je za sudar kriv kapetan Tyrie. Međutim, naknadno su otkrivene činjenice koje su ukazale na to da su ključne pogreške koje su dovele do tragedije učinjene od strane kapetana Ike, koji je potom pritvoren.
Iako je Tyria imala prednost, kapetan Tyrie, zajedno s lučkim pilotom, trebao je zadržati sjeverniji kurs prilikom isplovljavanja iz luke. No, zbog jakog jugozapadnog vjetra, kapetan Baccon i pilot odlučili su se držati bliže svjetioniku kako bi izbjegli eventualne mehaničke poteškoće. Time su ostavili vrlo malo prostora za nadolazeći brod Ika. Ipak, kapetan Ike trebao je smanjiti brzinu kad je primijetio Tyriu, što nije učinio.
Ova nesreća izazvala je pažnju svjetske javnosti te je opisana u mnogim novinama, uključujući i The New York Times u izdanjima od 22. i 23.09.1897.
„Banovac” je 25. rujna 1897. pisao o nesreći:
Grozna nesreća na Jadranskom moru.
21. o. mj. oko 7 sati na večer desila se je na moru tik ulaza u riečku luku grozna nesreća. Englezki parobrod „Tyria” udario je tolikom žestinom u parobrod „Ika” ug.-hrv. pomorskoga -parobrodarskog poduzeća, da je ovaj brod s mjesta potonuo.
Potopiše se: 1. Jakov Bralić iz Starog grada, (svirač „verglec”). 2. Nikola Blažević iz Sv. Jelene. 3. Juraj Rogić. 4. Stjepan Rogić. 5. Dujo Bralić. 6. Nikola Njegovan. 7. Matija Jerković 8. Vinko Jerković iz Starog grada (sin gornjeg). 9. Dr. Ivan Koppalik, profesor na bečkom sveučilištu. 10. Franjo Pavličić, župnik u Kostreni Sv. Lucije. 11. Pavao Mattaja Jakovov, seljak iz Sv. Jakova. 12.Vinko Stanić iz Bribira, opančar. 13. Antun Širola, mornar iz Kostrene. 14. Mat. Padjen. 15. Josip Padjen, oba iz Ledenice. 16. Tomo Gržić iz Crikvenice. 17. Jak. Jašić iz Novog.
Ronilac je konstatovao, da se parobrod „Ika”nalazi na dnu mora u dubini od 33 metra. Sada će ponovice ronioci u more, nebi li se i lješine nesretnika pronašle.
„Pravi prijatelj naroda” je 1.listopada 1897. o sudaru pisao sljedeće:
Velika nesreća na moru dne 21. rujna o. g.
Zabilježit nam je groznu nesreću, što je snašla parobrod Iku, vlastničtvo ugarsko-hrvatske udruge, kad je zalazila u riečku luku uvečer oko 7 sati, da izkrca svoje putnike, što ih je dovezla ovamo iz Cirkvenice. Veliki englezki parobrod Thyria srazio se sa Ikom, te ju probušio u rebra, razderavši ju na preko 2 metra u dužinu i blizu 1 metra u visinu. Voda je tolikom silom kroz tu prodorinu u brod provalila, da je brod za dva časa potonuo. Spasiše se tek neki, koji su bili na skok spremni, te poskakaše u čamce Ike i u onaj, što im ga bila Thyria ususret sunula. Thyria dobaci nesretnikom i konope, ali se tiem slabo tko okoristio.
Na parobrodu Iki bilo je mornara 9, a putnika 43. Spasiše se svi mornari i 17 putnika, a poginulo je 26 ljudi. Poginulo je samo nekoliko stranaca, medju njima jedan peštanski trgovac i jedan profesor bogoslovije iz Beča, a ostali su poprieko naši ljudi, medju njima župnik kostrenski Franjo Pavličić, vraćajuć se iz Novoga od svoga prijatelja, kanonika Cvetka. Vlastnici Ike dadoše najprije u dubljini morskoj po ronilcima (ljudi, koji se spuštaju na dno mora u spremah, u koje ne prodire voda, ali imadu cievi za omogućivanje disanja), propali brod pretražiti, a tad ga makinami dići. Onda tekar mogoše, da vade iz njega lješine, koje se zaustaviše u njem i na njem.
#brod Ika #Ika #potonuće #riječka luka #sudar