PoeTris: Tri pjesme po izboru autorice.
pedagoška (mi nismo lice s naslovnice) mi smo vješalice na koje roditelji svako jutro poput kaputa kače svoju djecu uplakanu, bolesnu, poluodjevenu mi smo budni diplomati ulaznih vrata nasmiješeni primopredajnici što užurbanim tijelima odašilju pedagoški vokabular mi smo različite igračke ručno izrađeni poticaji osmišljene prema potrebama suvremenih spoznaja mi smo producenti djetinjstva dokumentiramo prve samostalnosti znanja i prijateljstva brižljivo spremamo u razvojne mape mi smo akcijski istraživači obrazovne prakse kopamo dublje od lopate propitujući svoj kukurikulum mi smo disciplina grupe asertivno komuniciramo postavljamo granice sukobe rješavamo kontekstualno mi smo dizajneri interijera nepoderivi juke boxevi premještamo namještaj pjevajući hitove po izboru naše su kičme poligoni za trening životnih vještina ja poruke beremo sa humanističko razvojnog stabla zajednički uzgajamo svoje kompetencije (iz zbirke "Ljubav se lomi na poznati način")
kriva učim sina kloniti se nevolje svevremenski dobar dječak ne odgovara na provokacije svoj buket znanja ukrašava svim cvjetovima desna hemisfera mu svira simfoniju s putovanja šalje razglednicu drugi roditelji njega navode za primjer sjajno sam odradila taj posao kaže kako čita knjigu pod odmorom sam nestaje mu pribor vjetrenjaču nismo našli prijavljuje odrezanu kosu bacanje marende dovikivanja koja nisu za poeziju konačno razrednica ga izvodi pred ploču pita razred što ima protiv njega tog dana su ga strijeljali ne znam kako je preživio (iz zbirke "Ljubav se lomi na poznati način")
strpljiva omotana u nepomičnu strpljivost njišem se u elastičnoj kukuljici bez otvora za oči izrasla je iz mojih udova prvo iz desne skakutave noge koja bi uvijek kretala prva u borbu ili u ljubav potom su se ruke ispružile objeručke me onako kako smo se prije znali grliti učvrstile nakon toga su izišle misli jedna po jedna popele se svaka po svojoj vlati kose splele u živu frizuru danas sam strpljiva tako je najbezbolnije možda mogu zacijeliti ako skrivena mirujem ispod kapaka bljeskovi nepoželjnih slika ušima migolje zvuci nemogućih djela iznutra cvrčim puštam dimne signale poput pregorenog jela na zaboravljenom štednjaku moj trup se pretvara u grlo psuje tuli griješi sutra će mi strpljivost narasti iz isplaženog jezika (iz zbirke "Ljubav se lomi na poznati način")
Sandra Polić Živković, živi i radi u Rijeci. Po struci magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U svojim djelima usmjerena na područje edukacije i obitelji. Piše poeziju i kratke priče. Objavila slikovnicu “Dok vani pada kiša” i tri zbirke poezije: Podočnjaci jednog smajija (digitalno izdanje), Zaštitni faktor (CeKaPe, 2017.) i Ljubav se lomi na poznati način (HDP, 2022.). Njeni radovi su više puta nagrađivani, a dobitnica je i potpore Grada Rijeke za poticanje književnog stvaralaštva autora 2019. i 2023. godine. Uz pisanje aktivno se bavi fotografijom i plesom. Mama Frani, žena Brani.
https://www.instagram.com/mamoofka/
https://www.youtube.com/sandrapolicz
#poetris #poezija #Sandra Polić Živković