Kraj Drugog svjetskog rata ponovo je združio Rijeku i Sušak. Nepovoljne socijalnomedicinske prilike, osobito na terenu, kao i nedostatan broj zdravstvenih djelatnika svih profila, nametnule su potrebu obrazovanja novog, domaćeg kadra. Već 1946. se otvara sradnja medicinska škola u Rijeci. Kako je u ono doba jedini hrvatski medicinski fakultet u Zagrebu bio prekapacitiran, a broj potencijalnih studenata iz istarsko-primorsko-goranske i susjednih regija sve veći, progresivni medicinski pregaoci u Rijeci pokreću inicijativu za osnivanjem studija medicine u svojoj sredini.
Narodni odbor (NO) Rijeke i Savjet za narodno zdravlje i socijalnu politiku upućuju 17. rujna 1954. Savjetu Medicinskog fakulteta u Zagrebu izvješće o zajedničkoj sjednici kojoj su bili nazočni dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Andrija Štampar i predsjednik NO Rijeka Edo Jardas sa suradnicima i predstavnicima zdravstvene službe. Tom prilikom prihvaćen je prijedlog Medicinskog fakulteta u Zagrebu o osnivanju filijale u Rijeci i izabrana prigodna komisija za provođenje ove inicijative. Posljednji kvartal 1954. i prvo polugodište 1955. u znaku su organizacijskih priprema. Za pretkliničke zavode i upravu predodređen je kompleks zaklade braće Branchetta, gdje valja nadograditi jedan kat i predvidjeti internat za 100 studenata, s time da će se klinička nastava održavati u postojećim bolničkim zgradama. Nastavnička mjesta valja popuniti šefovima odjela koji u međuvremenu moraju uredovno habilitirati, a za nekliničke predmete pozvat će se nastavnici iz Zagreba i drugih fakultetskih centara tadašnje Jugoslavije. Na sjednici Sabora održanoj 12. srpnja 1955. izglasan je Zakon o osnivanju Medicinskog fakulteta u Rijeci koji pripada Sveučilištu u Zagrebu. Početak rada određen je za školsku godinu 1955./’56. Na sjednici Vijeća Medicinskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 13. srpnja 1955., prof. dr. Silvije Novak izabran je za redovitog profesora i vršitelja dužnosti dekana netom osnovanog Medicinskog fakulteta u Rijeci.
NO Rijeke ustupa 19. srpnja 1955. Fakultetu kompleks zaklade Branchetta u ulici Olge Ban 20-22 i stavlja na raspolaganje 14 milijuna dinara, a Izvršno vijeće NR Hrvatske još 15 milijuna. Sredinom kolovoza za prvog tajnika Fakulteta postavljen je dr. Mato Gržeta. Krajem listopada, Vijeće Medicinskog fakulteta u Zagrebu bira prve nastavnike kojima je povjerena nastava: S. Novak i Z. Kučić (interna medicina), J. Komljenović (klinička kirurgija), A. Medanić (opća kirurgija), D. Perović (ginekologija), Z. Sušić (neuropsihijatrija), F. Jelašić (neurologija), T. Dujmušić i J. Bakotić (otorinolaringologija), A. Filipović (oftalmologija), B. Cvitanović (higijena i socijalna medicina). Početkom studenog 1955. pregledana je zgrada zaklade Branchetta i izvršena raspodjela prostorija. U Gradskoj vijećnici u Rijeci na današnji dan1955., za 6 studenata pete godine i 12 apsolvenata te nastavnike i brojne uglednike iz Rijeke i Zagreba, v.d. dekana prof. dr. Silvije Novak drži nastupno predavanje s temom “Današnji značaj interne medicine”. Time je i službeno započela prva akademska godina najstarijeg riječkog fakulteta.
Dana 23. travnja 1957. Sveučilišni savjet u Zagrebu upućuje Vijeću Sabora NRH prijedlog za osamostaljenjem Medicinskog fakulteta u Rijeci te da se na jesen započne s nastavom prvog semestra i raspiše natječaj za upis najviše 80 studenata, te nastavi s nastavom na četvrtoj, petoj i šestoj godini studija. Druga i treća godina osnivat će se postupno iz naraštaja vlastitih studenata. Izvršno vijeće NRH donosi 20. lipnja 1957. odluku o osamostaljenju Fakulteta te se određuje kvota od 100 studenata za upis u prvu godinu. Time Medicinski fakultet u Rijeci postaje prvi fakultet u Hrvatskoj osnovan izvan Zagreba. Početkom listopada 1957. svečano je otvorena glavna zgrada fakulteta, a sljedećeg dana započela su predavanja za I. godinu.
Ako treba tražiti najveće zasluge za osnivanje riječkog Medicinskog fakulteta izvan Rijeke, onda trag svakako vodi do prof. dr. Andrije Štampara, pionira higijene, preventivne i socijalne medicine, predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU) i Svjetske zdravstvene organizacije, kao i do prof. dr. Ante Šercera, svjetski cijenjenog otorinolaringologa. Bilo je i pokušaja koji nisu urodili plodom: Andrija Štampar nudio je mjesto v.d. dekana riječkog fakulteta i psihijatru Dezideru Juliusu iz klinike u Vrapču, ali je Julius to odbio. U Rijeci je, pak, ideju osnivanja medicinskog fakulteta najviše promicao Viktor Finderle. Kao i uvijek u osnivačkim pothvatima, za uspjeh je bila jednako presudna podrška središnjih kao i lokalnih snaga koje su u Medicinskom fakultetu vidjele vlastitu razvojnu perspektivu – perspektivu koja se, nama naočigled, još uvijek ostvaruje.
Izvor: Medicinski fakultet u Rijeci
Istaknuta fotografija: kompleks zaklade Branchetta
#fakultet #medicina #Medicinski fakultet u Rijeci #osnivanje #Rijeka
