U petak, 29. studenog s početkom u 18:30 sati, u Galeriji O.K. bit će otvorena grupna izložba triju nezavisnih umjetnica, Jatun Risbe, Ivane Filip i Nikoline Butorac pod nazivom Terra incognita.
U sklopu izložbe slovenska umjetnica Jatun Risba izvest će performans u trajanju od 30 minuta, Casting Sun and Oxygen for a Collective Rebirth, u kojem će na plahtama otisnuti dva body printa koristeći tekući klorofil i menstrualnu krv, pri čemu će menstrualnu krv nanijeti na erogene zone tijela, a tekući klorofil na udove i prste.
Inspirirana istočnjačkom tradicijom koja menstrualnu krv smatra energijom sunca, a klorofil simbolom biljnog života i kisika, Risba ovim radom stvara ritual kolektivne duhovne obnove i iscjeljenja. Ovaj je rad nastavak ranijeg istraživanja koje je umjetnica provela performansom One Taste Of Blood And Chlorophyll gdje je ispitivala sličnosti između krvi i klorofila.
Performans odražava iskustva umjetnice s dijagnozom multiple skleroze, povijesti seksualnog nasilja i diskriminacije ističući važnost self-healinga i suosjećanja. Risba svoje tijelo koristi kao alat za dekonstrukciju nasilja, diskriminacije i potlačenosti s kojom se suočavaju žene, queer osobe, nenormativna tijela i osobe s invaliditetom. Potpuno ogoljena pred publikom Risba se pretvara u živuće ogledalo u kojem svatko prepoznaje vlastiti odraz, suštinsku ranjivost, čistoću, sposobnost za brigu o sebi, drugima, i okolišu. Svojim radom naglašava nepostojanje drugosti u složenoj mreži života na Terri, proširujući nam horizonte prema globalnoj, dugoročnoj, višegeneracijskoj i multivrsnoj perspektivi.
Ivana Filip izlaže dva rada, Zastave i 39 supernovih, oba sastavljena od životinjske dlake, točnije pseće i mačje. Zastave i 39 supernovih produkt su umjetničinih težnji da počast oda onima što se često smatraju manje važnima u odnosu na ljude – tzv. ljubimcima/kama, vjernim suputnicima/cama na našem životnom putovanju, koji ostavljaju nepobitan trag na koži svijeta, a koji istodobno spram ljudi redovito bivaju percipirani kao drugotni.
Za rad 39 supernovih umjetnica je sakupljala mačju dlaku koju je nalazila u trenucima nježnosti prema svojim mačkama, nakon maženja ili jednostavnih svakodnevnih susreta. Dlake su prikupljane spontano, bez jasne predodžbe o finalnom obliku rada, osim uvjerenja da će je umjetnički proces voditi prema stvaranju nečega važnog. 39 supernovih uspomena je na snažnu emociju što proizlazi iz odnosa s njezinim mačkama.
U Zastavama, Filip je koristila pseću dlaku prikupljenu iz salona za pse, čime apostrofira važnost povezivanja sa svim psima/icama, ne samo vlastitim ljubimcima/kama, već i onima koji žive u skloništima ili na ulicama, koji nisu imali sreće postati nečiji najbolji prijatelji i pronaći svoj zauvijek dom. Navedeni radovi naglašavaju i snažnu simboliku transformacije – dlaka koja je bila živa, nakon šišanja umire te automatski postaje smeće. Umjetnica svojim radom prenosi ideju transformacije materijala, emocija i suosjećanja dobivenu iz suradnje ljudskih i neljudskih bića.
Nikolina Butorac izlaže rad Gosti u grlu, multimedijalnu instalaciju inspiriranu životima i djelima ekoloških aktivistkinja koje su se borile za očuvanje ekosustava i prava domorodačkih zajednica. Rad obuhvaća deset zrcala poslaganih jedno do drugog na stolu, s različitim manjim artefaktima i objektima, poput tijela osušenih kukaca, tri vrste zemlje, koštice sjemenki poput avokada i badema. Interaktivni dio rada obuhvaća QR kod koji vodi do kratke ankete preko koje umjetnica prikuplja ideje u formi kratkih tekstova, iskustava, zanimljivih i inspirativnih načina artikulacije klimatske krize. Eksperimentalni video kolažira segmente života i intervjua ekoloških borkinja, a praćen je s pet klimatskih pjesama u prozi.
Gosti u grlu Nikoline Butorac duboko je refleksivan i angažiran rad koji tematizira hrabrost i žrtvu ekoloških borkinja diljem svijeta te progovara o vrijednosti tla kao bogatog ekosustava kojeg svakodnevno, invazivno i nepovratno devastiraju industrije. Zbog krčenja prašuma, intenzivne poljoprivrede i uzgoja stoke za meso, gubimo tlo do 40 puta brže nego što se ono može obnoviti, s razornim posljedicama za našu borbu protiv klimatskih promjena i globalnu proizvodnju hrane. Narativ o hrani, bilježen kroz povijest, zapravo je ogledalo agresivnih i taštih aktivnosti bijelog, dominantnog čovjeka, iznad svih drugih. Butorac se ovim radom osvrće na ustaljene patrijarhalne obrasce te ističe važnost borkinja za okoliš, domorodačka i ljudska prava, žena različitih klasa i etničkih skupina, koje su svoj život dale za obranu naše Terre, i čiji doprinos neće biti zaboravljen.
Iz teksta izložbe autorice Marte Sirotich:
Nikada ništa ne postoji potpuno samostalno; sve je u korelaciji sa svim ostalim – Buddha
Danas! Moramo krenuti danas. Suvremeno društvo nameće nam život u konstantnom imperativu, zapeli smo u vakuumiranom balonu konzumerističkog moranja, vjerujemo da ključ slobode leži u emancipaciji od svega što nas okružuje. Moramo krenuti danas, jer sutra možda bude prekasno.
Dajemo si za pravo gospodariti nad prirodom, pod geslom napretka gasiti čitave ekosustave, mijenjati ih za beton i industrijske dimnjake. Dajemo si za pravo tlačiti slabijega, postavljajući se samoinicijativno na vrh hranidbenog lanca. Dajemo si za pravo sebe uzdizati iznad drugih gradeći vlastitu individualnost, istodobno ju tako, ironično, gubeći putem.
Dičimo se vlastitom samostalnosti, ne shvaćajući da nužno živimo u simbiozi sa svime što oko nas diše, i da drugo ne postoji. Fokus i svijest o tome da smo svi dio jednog velikog živućeg organizma, povezanost s okolinom i razumijevanje vlastita bitka naša su Terra incognita, nepoznata zemlja u koju prije buđenja, ne možemo kročiti.
Grupna izložba Terra incognita triju nezavisnih umjetnica Jatun Risbe, Ivane Filip i Nikoline Butorac kroz različite medije te feminističku perspektivu istražuje kompleksne relacije pojedinca prema ekologiji, antrozoologiji, umjetničkom aktivizmu i održivim praksama potičući nas tako na duboku introspekciju i društveno odgovorno djelovanje.
Biografije:
Jatun Risba (oni/njih) je transmedijska umjetnica i migrantica iz Slovenije. U radu se bavi ekofeminističkim i posthumanističkim diskursima kroz izvedbenu umjetnost, konceptualnu umjetnost, relacijsku umjetnost te prakse abjekcije, détournementa i umjetničkih intervencija. Praksom potiče uzajamnost među vrstama mijenjajući i budeći osjetilnu svijest kroz prakse vadžrajanskog budizma i devijantne uporabe tehnologije. Njihovo istraživanje istražuje vitalni značaj i umjetnički potencijal šest osnovnih „životnih tvari” na Zemlji: zraka, vode, ugljika, tla, klorofila i (menstrualne) krvi. Razvija se u dva glavna smjera: Umjetnost za zdravlje i Umjetnost kao prehrana.
Jatun je izlagala i izvodila performanse na brojnim mjestima, uključujući Crow’s Nest u Baltimoreu (SAD), Opens platformu u Singapuru, na festivalu Prague Biennale Re-connect 2023. i 2024., na Meta.morf 2022 Trondheim Biennale u Norveškoj, na Cloud 9 paviljonu na Bangkok Biennaleu 2020., u Fabbrica del Vapore u Milanu, u Kersnikova Institutu i Cirkulacija2 u Ljubljani, na festivalu Pixxelpoint (2008., 2019.)… Također su održali predavanja i radionice međunarodno: na Akademiji likovnih umjetnosti u Wrocławu, na University of the Underground, na Goetheovom sveučilištu u Frankfurtu, u Moving Image Research Labu u Montrealu, na Sveučilištu u Strasbourgu te na konferenciji Taboo, Transgression & Transcendence in Art and Science 2020. i 2023. Dobitnici su a-n umjetničke stipendije 2019., stipendije ERSTE fondacije 2020. te Nagrade za društvenu umjetnost 2021.
Ivana Filip je umjetnica, aktivistica, radi umjetnička istraživanja. Praksa joj proizlazi iz vizualne umjetnosti i proteže se kroz multidisciplinarne i interdisciplinarne radove, preko performansa, rada uživo, videa, fotografije i mješovitih medija. U projektima je sukreirala performanse sa psima, tapiserije od pseće dlake i umjetničko istraživanje o slobodnoživućim mačkama. Tema su joj odnos između ljudi i neljudi te više-nego-ljudska kreativnost kroz korištenje alata iz antrozoologije i srodnih znanosti, duhovnosti, autohtonih metodologija, osobnih iskustava. Umjetnost koristi kao alat i strategiju svakodnevnog življenja za sukreiranje povezanosti između svega što jest. Filip je dovršila MA Ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, MA Art na Master Performing Public Space na Fontys School of Fine and Performing Arts u Tilburgu, Nizozemskoj te BFA na odjelu Moving Image na Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu, Nizozemskoj. Rad Ivane Filip izlagan je na nacionalnoj i međunarodnoj sceni. Volontira, piše, mentorira i surađuje s raznim ljudima i neljudima uključujući mačke, pse, more, knjige, zrak, biljke, vjetar, ostatke, recikle, grane.
Nikolina Butorac (1986., Zagreb) 2012. diplomirala je na odsjeku za Animirani film i nove medije, smjer Novi mediji, pod mentorstvom prof. Andreje Kulunčić. Od 2010. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama i festivalima, te u performativnim projektima i umjetničkim radionicama. U svom radu koristi alate društveno-angažirane umjetnosti, odnosno participativnošću odabranih grupa (starije populacije, srednje ili tinejdžera) istražuje, obrađuje, pokušava iz više kuteva iščitati odabrani ekološki ili socijalni problem. Kroz takav sistem rada, zaključuje da upravo aktivnošću zajednice i razvijanjem novih kritičkih konstrukcija prema odabranom problemu indirektno rušimo predrasude, revitaliziramo odnose prema Drugima, neizravno promičemo suranju, inkluziju, solidarnost i razum koji učvršćuju i promiču ostala ljudska prava. Važna strategija rada je uključivanje publike, odnosno istraživanje granica individualnog i kolektivnog, fizičkog i efemernog, mobilnog i fiksnog. Participativni i izvedbeni čin plijeni našu pažnju, slažući slagalicu sadašnjeg trenutka, koja se grana kroz aktivni stav gledatelja. Svojim metodama pokušava uzdignuti publiku na stepenicu suučesnika, te ih na taj način mentalno aktivirati, pomakom od aktualne svakodnevice.
2015. odlazi na rezidencijalni boravak u Finsku, gdje radi društveno angažirani projekt, instalaciju od biljaka u javnom prostoru grada Raume. 2021. sudjeluje na grupnoj izložbi u galeriji Myymälä2, u Helsinkiju, povodom događaja Relational Art Week, s video radom: Vjerojatnost napora/The Probability of Effort. 2022-2024. ostvaruje kolaboraciju s umjetnicom Gail Hocking (Australija), te izlažu zajednički rad; Erozija budućih sjećanja, u Adelaidu, galeriji FeltSpace.
2024. Dobitinica Gwaetler granta za multimedijalni, društveno angažirani projekt istraživanja mentalnog zdravlja i asertivnosti kod mladih ” Moving Horizons; Mental state of time”
Izložbu možete posjetiti do 14. prosinca, u radno vrijeme Galerije O.K., radnim danom od 10:00 do 17:00 sati.
#Galerija O.K. #Ivana Filip #Jatun Risba #Nikolina Butorac #Terra incognita
